"Magathov razvojni model"

Felix Magath poznati je njemački trener portorikanskog podrijetla, gotovo slavan po svojim rigoroznim treninzima i apsolutnim zalaganjem reda, rada i discipline. Zbog osebujnog su mu načina već nadjenuli nadimak Saddam, aludirajući na krvoločnog iračkog diktatora i predsjednika Saddama Huseina, a nazivaju ga i Quälix (njemački glagol quälen znači mučiti).

No njemački stručnjak, uprkos svim podsmjehivanjima i obezvređivanjima, na koncu godine upravama podastire uglavnom samo uspjehe i dobre rezultate. S Bayernom je prije pet godina postao prvi bundesligaški trener s dvije uzastopno osvojene dvostruke krune, prošle je godine do titule senzacionalno odveo Wolfsburg, a sada je na pravome putu da do istoga dovuče Schalke.

Nogometaši iz Gelsenkirchena već su proslavili "zlatni pir" s neosvajanjem trofeja namijenjenog najboljoj njemačkoj momčadi, ali su u proteklom desetljeću triput bili drugi, a jednom treći. Može li dugi "rudarski" post konačno otkopati upravo Magath?

Felix je rođen 26. srpnja 1953. godine u malom mjestašcu na rijeci Rajni pokraj Frankfurta, Aschaffenburgu. Otac ga je u veoma ranoj dobi ostavio otišavši za poslom u rodni Portoriko, te ga je protagonist ove priče upoznao tek u 15. godini života. Odmah su se zavoljeli i počelo je obostrano često posjećivanje. Ti su susreti vjerojatno jednim dijelom i odredili njegov trenerski i životni stil, budući da mu je otac bio - vojnik u američkoj ratnoj postrojbi.

Igračku je karijeru počeo u lokalnoj Viktoriji, a igrao je u u Saarbrückenu i, većim dijelom - HSV-u. U razmaku od 1977. do 1986. ovaj je poznati veznjak nastupao i za izabranu vrstu Zapadne Njemačke, između ostaloga i na Svjetskim prvenstvima 1982. i 1986. (oba je puta osvojio srebro).

Nekoliko godina poslije okončanja profesionalne karijere okrenuo je kurs na trenerske vode i 1995. uplovio u prvu ozbiljnu luku. Postao je šefom struke Hamburgera, no samo je godinu kasnije smijenjen. Kratkotrajno se zaustavio u drugoligašu Nurembergu, zatim i u Werderu, a neuspjeh je doživio i u Eintrachtu. Činilo se kako treniranje ipak nije njegov istinski životni poziv.

No, sve se stubokom promijenilo njegovim dolaskom u Stuttgart. Nogometaše iz grada Mercedesa uspješno je vodio četiri sezone, te je 2004., nakon otkaza, zavrijedio mjesto na klupi najtrofejnijeg njemačkog kluba - münchenskog Bayerna. Već je u prvoj sezoni na klupi Bavaraca osvojio i prvenstvo i kup, a njegove su se stroge metode treninga pokazale efikasnima i u narednih 365 dana - ponovio je duplu krunu.

Na slavlju upriličenom poslije završne utakmice s Kaiserslauternom zbila se zanimljiva situacija. Magath se, naime, od "čašice vina i malo šampanjca" prilično napio u autobusu koji je nogometaše i stručni stožer vodio do organizirane zabave na brodu, te je morao noć i jutro provesti trijezneći se. Uli Hoeness je pojasnio kako trener inače "pije zeleni čaj, ali u posljednjih pola godine nije okusio niti kapi alkohola". Tjednima je to bila priča dana po njemačkim medijima.

U treću je sezonu, ipak, krenuo slabije no što je očekivano, te je na koncu osvojio tek četvrtu poziciju - mjesto koje ne vodi u Ligu prvaka. Ubrzo su mu, pogađate, pokazana izlazna vrata. Nedugo je potom prihvatio poziv iz Wolfsburga i u istoj sezoni dokazao fantastične sposobnosti dovevši nepoznatu i mladu momčad do naslova prvaka Njemačke! Vukovi su pod Magathovim ravnanjem igrali "životinjski" i ubrzo su se mnogi od njih promovirali u prave svjetske zvijezde.

"Magath je trener vrhunske, najveće klase. Odigrao je veliku ulogu u izgradnji svakog pojedinog igrača i zbog njega smo danas individualno bolji. Bilo nam je sjajno zajedno", rekao je BiH reprezentativac Zvjezdan Misimović nakon što je 56-godišnjak poslije osvajanja još jednog naslova prihvatio nov izazov u Schalkeu.

Nogometašima Schalkea promptno je pak bilo jasno što ih čeka Magathovim dolaskom. Već su bile poznate njegove metode rada i načini na koje je motivirao, kažnjavao ili jednostavno - obavljao svoju zadaću - radio.

Jednom je prigodom Bayernovim igračima zabranio prehranu u restoranima brze hrane, te je angažirao šefa kuhinje berlinskog hotela Ritz-Carlton koji ih je učio umijeću spravljanja jela. Cijelu su se sezonu, tako, umjesto kobasicama i hamburgerim, hranili ribom i zečetinom, te su dva puta tjedno zajedno večerali.

U drugom je navratu istu ekipu poslao na trening u 3 sata u noći i to nakon utakmice drugog kola Kupa protiv drugoligaša Erzgebirge Auea. Ponudio im je opciju odrađivanja treninga sljedećeg popodneva ili 45-minutnog trčanja odmah po povratku s gostovanja. Složno se društvo opredijelilo za potonje. "U životu sam svašta prošao, ali nikada mi nije bilo teško kao na tom treningu", rekao je kasnije jedan od igrača.

Brojne su i njegove situacije sa sadašnjim izabranicima. Na jednome je treningu hrvatskog reprezentativnog veznjaka Ivana Rakitića primorao da čak osam ili devet puta ponovi istu vježbu jer ga nije zadovoljio njegov sprint. Magath je zahtijevao da Ivan pošalje laganu loptu i zatim se sjuri niz aut-liniju sve dok na koncu ne zabije gol i tako prekine torturu. "Da, pobogu, ponovi još jednom. Moraš nastaviti trčati, zar je to toliko teško?", objašnjavao je osnove uspješne nogometne igre Rakitiću, ali i ostatku momčadi koja bi na njegove monologe i demonstracije uvijek mirno stajala, slušala i - upijala.

"Tu i tamo treba podići glas kako bi vas svi razumjeli. Ne dajem privatne lekcije", kazao je o takvim situacijama Magath.

No, ako ste pomislili da zbog svega toga nije omiljen među igračima - moram vam reći da ste se prevarili. Po medijima kolaju samo pjesme hvalopsjeva o njegovom uspješnom modelu rada, a boljem je slaganju unutar ekipe doprinio i sam, jednom prigodom zatraživši sastanak s navijačkom skupinom nakon zviždanja Rakitiću i Brazilcu Rafinhi.

U Magathovoj momčadi, jasno je, neradnici i "zgubidani" nemaju mjesta. Zorno je to prikazao odstranivši iz ekipe 29-godišnjeg Alberta Streita, nakon što mu je ovaj rekao kako mu je "draže grijati klupu do 2012. i potom u džep spremiti 2,2 milijuna eura". Streit je promptno iz statusa "grijača klupe" premješten u "igrača na transfer-listi".

"Magathovim je dolaskom mnogo igrača ponovno dobilo poticaj. Štošta je promijenio i odigrao ogromnu ulogu u Schalkeovu preporodu. Osjećamo se dobro i spremno. Osobno mi se izuzetno sviđa što se ne libi svakome igraču ukazati na pogreške i pokušati ih ispraviti. Od tapšanja po ramenu se ne napreduje. Nemamo problema i nesuglasica, svi se prema obvezama odnosimo korektno i profesionalno. Mnogo mi koristi i od njega se puno toga dade naučiti", o treneru danas zbori Rakitić.

Vidjevši situaciju u momčadi na početku tekuće sezone Magath je govorio: "Trenutačni sastav ima ozbiljne deficite u smislu fizičke izdržljivosti i koordinacije. Prosječno su sve moje dosadašnje ekipe u kojima sam radio postizale bolje rezultate u tom pogledu i primjećujem da skupini ovih igrača u prošlosti fizička sprema nije bila prioritet."

Pripreme su odrađene na visokoj razini, poslije svakog se treninga krv slijevala iz svlačionice u kojoj su bili smješteni Schalkeovi puleni. Na nepodnošljive bolove u mišićima žalile su se i glavne zvijezde, Kevin Kuranyi i Marcel Bordon. Magath je na to mirno, ali razočarano odgovarao: "To su normalne posljedice rada na treninzima, a kojemu je svrha podići razinu sposobnosti igrača. To košta, no potom se vraća u vidu uspjeha, prestiža i novca. Žao mi je što igrači to ne znaju prepoznati."

Ali bio je itekako u pravu. Schalke je odlično počeo, ubrzo dobio epitet najvećeg iznenađenja prvenstva, te je legitimno ušao u utrku za naslov prvaka. Krvavi i naporni treninzi već su u startu počeli davati rezultate, premda je momčad bila mlada i neiskusna, a slabiji su nogometni poznavatelji teško mogli nabrojati kojeg igrača u plavome "rudarskom" dresu.

"Bio sam iznenađen kada smo na zimsku stanku otišli u džepu držeći drugo mjesto jer imamo mladu i neiskusnu momčad. Lijepo se nalaziti pri vrhu, ali to nije ono čemu prioritetno težimo. Moramo biti svjesni mladosti našega sastava i konac sezone dočekati u jednako uspješnom i dobrom raspoloženju. Osvajanje naslova na međunarodnoj sceni donosi vam priznanje, stoga trofej državnih prvaka sigurno neće utažiti moju glad za uspjehom. Ciljat ću na više", tim riječima neizvjesni troboj za naslov prvaka komentirao njemački strateg.

Do konca sezone preostalo je odigrati još sedam utakmica, a Rudari za vodećim Bayernom kaskaju samo bod. Treći je sa šest poena manje Bayer, no po medijima se uglavnom piše samo o dvjema prvoplasiranim ekipama.

Raspored nam kazuje kako nešto lakši posao imaju Bavarci - tri će puta u goste - Schalkeu, Borussiji (M) i Herthi, a zaigrat će i protiv Stuttgarta, Bayera, Bochuma i Hannovera. Schalke će pak gostovati kod Bayera, Hannnovera, Herthe i Mainza, te će pred svojim navijačima igrati kontra Bayerna, Borussije (M) i Werdera. Zasigurno ste primijetili - u rasporedima ove dvije ekipe značajno mjesto zauzimaju Bayer, Hannover, Borussija i Hertha, koje će se sučeliti objema i na neki način krojiti sudbinu ovogodišnjeg bundesligaškog izdanja.

"Sa Schalkeom jednom moram uzeti naslov. U ovome vam trenutku jedino ne mogu reći kada će se to dogoditi. Ne želim garantirati čak ni peto mjesto", veoma je oprezan Magath procjenjujući šanse za ovogodišnje Schalkeovo osvajanje titule. No, možda je i mnogo bolje ne razmetati se previše velikim, bombastičnim najavama. Magath strpljivo gradi šampionsku ekipu i u posljednjim će kolima zasigurno gristi više no ikada u posljednje 52 godine. Posebno stoga što su njegovi sastavi, zbog "vojničkih" treninga, u završnicama redovito - najspremniji.

"Mi se ne nadamo. Imamo opravdane šanse", prokomentirao je na obično novinarsko pitanje "koja su vaša nadanja od utakmice", otkrivši usput i dio svog trenerskog postulata. Pred nikim ne treba unaprijed "skinuti gaće", predati se i sudbinu prepustiti u ruke čovjeka do sebe. Trener s jasnim stavovima i čeličnom rukom toga je itekako svjestan, a svjesnima je učinio i igrače, u čemu i leži glavni razlog Magathovog uspjeha u bilo kojoj i bilo kakvoj sredini.

Eh, kada bi barem "Magathov model" sada htjeli upotrijebiti i poneki hrvatski klubovi, ne nužno nogometno orijentirani. Kao što su svojedebno irski model razvoja gospodarstva maksimalnim korištenjem prednosti članstva u Europskoj uniji i dovođenjem unutar granica visokaih stranih ulaganja, masovno "kopirale" srednje razvijene zemlje svijeta. Međutim, to je, naravno, samo usporedba jer graknuli bi sada neki: "a što će nam još stranaca kada i ovi koje imamo ništa ne vrijede?". No to je već tema za neki novi osrt...