Uzmi novac i bježi

Nigdje taj ideal nije dalje od istine nego u sveučilišnoj košarci. Za razliku od američkog nogometa, gdje studenti mogu pristupiti NFL draftu tek nakon dvije godine na sveučilištu, košarkaši mogu svoju almu mater napustiti već nakon prve godine. Za mnoge time koledž ne predstavlja ništa drugo nego besplatnu pozornicu za dizanje cijene na nadolazećoj NBA aukciji. Akademske aspiracije takvih igrača ravne su nuli, većina do diplome ne bi uspjela doći ni u "najboljim danima" našeg Prometnog fakulteta.

Kentucky i Cornell, suparnici u osmini finala NCAA košarkaškog turnira, nisu samo ekipe različite košarkaške reputacije, već i predstavnici polarno suprotnih pristupa sveučilišnom sportu. Kentucky je u svojoj bogatoj tradiciji osvojio već sedam prvenstava. Cornell? Do ove godine nisu dobili niti jednu jedinu utakmicu velikog plesa. Kentucky ulaže godišnje desetak milijuna dolara u košarkaški program, a domaće utakmice igra u dvorani koja je koštala 30 milijuna. Cornell uopće ne daje sportske stipendije, a novac se u Ithaci, na sjeveru države New York, ne ulaže u dvorane već u laboratorije.

Cornell je škola takozvane "Ivy League", grupe koja okuplja elitna akademska sveučilišta, poput Harvarda, Yalea ili Princetona. Kroz njih je prošlo više predsjednika Sjedinjenih Američkih Država nego zvijezda profesionalne košarke ili američkog nogometa. Najuzbudljiviji uradak košarkaških zvijezda Cornella na YouTubeu ne sadržava niti alkohol, niti brze aute, niti raskalašen tulum s cheerleadersicama. Ne, u prvom planu je baratanje mađarskom kockom u čekaonici zračne luke. Dečki su divlji.

Ali uz sve mane i nedostatke u usporedbi s Kentuckyjem, Cornell ima i jednu prednost - oni su ekipa. Ne samo zbog manjka talenta, nikome u momčadi nije ni palo na pamet prekinuti studij. Oni zbilja studiraju i oni će najvjerojatnije zaista "postati profesionalci u nečemu nevezanom za sport". Ovogodišnja momčad je ista generacija, generacija koja igra zajedno već četiri godine i poznaje se u dušu. Te četiri godine dale su vremena treneru Donahueu da ih uigra i da od njih napravi prvu Ivy League momčad koja će zaigrati u Sweet Sixteenu od 1979. godine.

Sve ostale prednosti su na strani Kentuckyja. Trener Calipari, koji iza sebe ima već poveći dosje nepravilnosti i kršenja NCAA pravila prilikom regrutiranja igrača, okupio je najbolju ekipu koju novac ili barem mogućnost brzog dolaska do istoga može kupiti. John Wall je po mnogima najbolji sveučilištarac Amerike te vjerojatni prvi izbor na nadolazećem draftu, na koji će se uputiti nakon, pogodili ste, jednogodišnje akademske karijere. Neće biti sam, društvo će mu raditi većina njegovih suigrača. Naravno, bez ijedne diplome.

Kentucky nije sam u regrutiranju igrača za koje je jasno da je jedina knjižica koja ih zanima ona čekovna. Ali je lako moguće da je, posebno otkad je na kormilu Calipari, najgori. Njihovim VIP navijačima, predvođenim Ashley Judd, koja svaku utakmicu promatra neposredno iza klupe Wildcatsa, ostaje nada da će kazne i suspenzije koje redovno stižu sveučilišta koje Calipari trenira njih nekako izbjeći. I saznanje da nikoga od mladih zvijezda koje su ove godine upoznali dogodine neće vidjeti. One and done. Uzmi novac i bježi.

Danas će se najvjerojatnije završiti jedna lijepa sportska priča i Cornell će se zaputiti kući. Kentucky je prejak, prebrz i previsok i dok se mnogi nadaju još jednom iznenađenju, realno je očekivati da Caliparijevi plaćenici protrče kroz "crvene štrebere". Iako su u sportu uvijek moguća iznenađenja, jedno je večeras nedvojbeno. U okršaju Cornella i Kentuckyja, okršaju dvije momčadi studenata-sportaša, moguć je samo jedan pobjednik. No, iz jednostavnog razloga što će večeras na parketu biti samo jedna ekipa sastavljena od pravih studenata, to neće biti Kentucky.