Predsjednik Cibone podnio ostavku

Nakon problema s pronalaskom novčanih sredstava za plaće igrača i višemjesečnog kašnjenja s isplatama, ogromnog duga koji je klub doveo do ruba egzistencije, a zatim i prekida pregovora s Atlantic Grupom oko pitanja glavnog sponzora, Cibona je ostala i bez predsjednika.

"Ako sam ja prepreka da se stanje u klubu popravi, onda to više neću biti", istaknuo je Ivo Jelušić nekoliko puta u pojašnjavanju ostavke o kojoj očito nije vagao od jučer, a kap koja je prelila čašu dogodila se prestankom pregovora s Atlantic Grupom, potencijalnim ulagačem kojeg je Jelušić, kako je rekao i na rastanku, smatrao najboljim rješenjem za izlazak Cibone iz velike krize.

Opstrukcija ili nemar u pregovorima s potencijalnim glavnim sponzorom, za što Jelušić odgovornim drži direktora Andru Knegu, učinila je klub premalim za obojicu. Predsjednik je odstupio prvi, detaljno otvorivši dušu o svemu što ga je mučilo i nagnalo na ovakvu odluku.

Voda je dolazila do grla jako dugo, s neuspjelim pregovorima s manjim ili većim sponzorima (Atlantic Grupa, Agrokor, Badel, Kraš) još za mandata bivšeg direktora Bože Miličevića, bez prave pomoći grada u tim pregovorima iako je Jelušić tražio takvu pomoć. Nakon obnovljenih pregovora s Atlantic Grupom koji su također propali - predsjednik je došao pred zid i odlučio prestati s poslom kojeg je nazvao Sizifovim.

Ono što se događalo u novoj rundi razgovora s Atlantic Grupom nije tajna, Jelušić se podsjetio svega što se zbivalo, a što u usporedbi s ozbiljnim ugovaranjem posla prije podsjeća na pregovaranje u nekom paralelnom, sasvim izokrenutom svemiru.

"Prije desetak dana, 12. ožujka, na posljednjem razgovoru na kojem smo bili direktor Knego i ja dogovoreno da je da nam iz Atlantic Grupe dostave određen broj pitanja na koja traže odgovore i popis dokumentacije koja je potrebna da naprave snimku stanja u klubu i vide u što ulaze. Ponudili su već ranije aranžman koji je, po meni, bio izvanredan i iznimno povoljan za Cibonu, rekli su da bi u ovoj sezoni mogli ući s pet milijuna kuna, a u sljedećoj i svakoj drugoj dugoročno s 15 milijuna kuna, što bi apsolutno osiguralo egzistenciju Cibone i mogućnost nastavka natjecanja u Euroligi".

"To je jednostavno ponuda koja se mora prihvatiti objeručke i da su bilo što tražili od dokumenata, trebalo je dostaviti. No, nažalost, ta dokumentacija nije ažurno dostavljena ni na moje izričito traženje da se dostavi. U petak, 19. ožujka, zatražio sam da se platforma koju smo dogovorili sa svom dokumentacijom dostavi u ponedjeljak, pa ako treba, da se radi i preko vikenda kada već nije bila napravljena za deset dana - no, nije se radilo i nije se napravilo, poslana je samo platforma bez tražene popratne dokumentacije o stanju u klubu".

Krivac? Bez puno okolišanja, direktor Andro Knego: "Takvo ponašanje sam nazvao ili opstrukcijom ili indolentnošću, što je točno, a dapače, bilo je propitivanja je li to potrebno dostaviti, a to nije nešto što bi radna zajednica morala raditi. Posao radne zajednice nije da propituje nego da napravi ono što je potrebno napraviti", dodao je Jelušić, koji sadašnjem direktoru zamjera i pisanje u medijima da radna zajednica i direktor žele predsjednikov odlazak iz kluba, što nije bilo demantirano - iako je Jelušić to izričito tražio.

Vrlo povoljna prilika za pomoć klubu je, tako, nepovratno propala, a dosadašnji predsjednik neku bolju ne vidi na horizontu: "Volio bih da oni koji su krivi za kraj pregovora s Atlantic Grupom imaju drugo rješenje, kada su propitivali je li ovo najbolje za klub rekao sam im da sam za bolje rješenje ako ga bilo tko ima. Uvijek sam za najbolja rješenja, no do danas nitko nije ponudio neko drugo ili bolje... Bez obzira na sve ovo, volio bih kada bi se sutra, za tri ili mjesec dana pojavila neka bolja mogućnost, ako to netko drugi uspije naći, čestitat ću mu".

No, taj dio priče o kraju razgovora s Atlantic Grupom, na što nisu uspjeli utjecati ni naknadni Jelušićevi pokušaji da se pregovori ipak nastave, bio je samo mala kap u moru svega što muči Cibonu - pri čemu je jedina dobra vijest imovina koju ima klub i koja je veća od dugova koji iznose oko 55 milijuna kuna. Dug koji je dobrim dijelom nastao otkako je Jelušić u klubu, no dobar dio toga, tvrdi predsjednik u odlasku, "zasluga" je bivšeg direktora Bože Miličevića.

"Nakon što nismo uspjeli pronaći generalnog sponzora kojega nije bilo na vidiku, direktor je predložio da tražimo rješenje kako kratkoročno spasiti situaciju pa smo na njegovu inicijativu od Zagrebačke banke uzeli kredit od 20 milijuna kuna, okvirni kredit koji nije povučen odmah - s njim je zatvoreno oko 8,5 milijuna kuna ranijeg kredita Hrvatske poštanske banke, a faktički je novog kredita uzeto oko 11 - 11,5 milijuna kuna, što je odmah bilo na raspolaganju klubu. S time su plaćeni dugovi od oko četiri milijuna, dok je ostalo bilo u rezervi ako zatreba".

Odnosno, u Upravnom odboru kluba su vjerovali da je tih oko sedam milijuna kuna u rezervi, ali Miličević je taj novac potrošio ne izvijestivši sve koji su to trebali znati. Ukratko - prevario je vlastite poslodavce: "Kada je došla nova sezona, mislio sam da imamo u rezervi sedam milijuna s kojima bismo platili što treba i krenuli dalje, no tek tada se ustvari konstatiralo da je to već prije povučeno i da je klub u ozbiljnijoj situaciji nego smo mislili".

"Od bivšeg smo direktora tražili da dobijemo konačnu sliku i da se napravi analiza u kojem je stanju klub, nismo to dobili, uvjetovali smo prihvaćanje njegove ostavke time da napravi financijsku sliku kluba, nije to napravio... Na kraju smo dignuli ruke od toga, prihvatili ostavku, a potom sam zatražio reviziju da utvrdi u kakvom je stanju klub", dodao je Jelušić, ističući da je taj dio posla, saznavanje stvarnog stanja i otkrivanje svih podataka Upravnom odboru, Knego napravio do kraja - što je zapravo i jedino dobro što je odlazeći predsjednik imao za reći za posao sadašnjeg direktora kluba.

No, kako je propao posao s Atlantic Grupom, za koju je Jelušić rekao da su trebali dobiti baš sve podatke, pa i "broj obuće svakog igrača i zaposlenika, ako bi ih to zanimalo", klub je sada u situaciji iz koje se ne vidi izlaz. Iako je odlazeći predsjednik nastojao biti optimist: "Moja ostavka je prije svega poziv svima koji se nisu dovoljno angažirali da to naprave, to je i poticaj da se više trude oko kluba. Mislim da je Cibona sa svojom sportskom pričom zaslužila da se stane iza nje, da to naprave i grad i država, ali i da ljudi u klubu promijene način rada".

Je li Jelušićev optimizam utemeljen s obzirom na sve o čemu je progovorio nakon odlaska, zaključite sami...