Red Power

Čitam ja tako izjavu Garyja Nevillea nakon dva uzastopna poraza i najgoreg razdoblja Uniteda ove sezone i s velikim zanimanjem upijam retke koje novinarima diktira "kapetan".

"Navikli smo igrati tempom srijeda-subota i slobodni tjedni su nam rijetkost, tako da mislim da umor nije razlog našeg pada u igri", kaže Unitedov skipper. "Sretni smo što igramo velike utakmice i što igramo u Europi, imamo veliku momčad tako da je menadžer može osvježiti ako je potrebno. Zadovoljni smo gdje smo sad", nastavlja Neville.

Tražim negdje u tekstu link na sljedeću stranicu – nema. Označavam mišem tekst misleći da su najbitniji dio greškom obojili bijelom bojom – nisu. Češljam očima po stranici tražeći priznanje poput: "Moji nastupi ove sezone nisu na razini koja je potrebna klubu ovakvoga ugleda i ovakvih ambicija, ispričavam se navijačima i Engleskom pacijentu za općenje s njegovim strpljenjem i povlačim se u mirovinu."

Nema.

"Uspješne momčadi su često one koje imaju najviše novca i širok izbor igrača, a mi vjerujemo da imamo dovoljno talenta i dovoljno veliku momčad da se nosimo s utakmicama koje dolaze. Ako nemamo, morat ćemo se pomiriti s tim", dodaje na kraju, a scenarist u meni već zamišlja kako se odvijao taj razgovor.

U pozadini, na parkingu Old Trafforda, Ryan Giggs, Paul Scholes i Rio Ferdinand pogledavaju na sat i nestrpljivo poskakuju dok njihov kapetan daje izjavu novinaru Sky Sportsa. Imali su planove otići do Ferdinandove kuće i na Playstationu se iživljavati na Chelseaju, no njihov je dogovor čuo "kapetan" i sam sebi uputio pozivnicu.

- "... Zadovoljni smo gdje smo sad," reče Neville.
- "Bullshit!", nakašlje se Giggs.
- "Giggsy, rekao si nešto?", okrene se Neville prema trojici suigrača.
- "Ma kakvi, nekakav sam virus pokupio, valjda će biti dobro do srijede."
- "Ma daj, stisnut ćemo redove, ne može nam to biti izgovor, pa mi smo United, ne? Sjeti se 1999. godine. Red power!", uzviknu Gary i podigne šaku u znak pozdrava.
- "Da, da, red power", uzvratiše sva trojica nevoljko uz znatno manje entuzijazma, a Neville se sa širokim osmijehom na licu okrene natrag novinaru.
- "... Ako nemamo, morat ćemo se pomiriti s tim", dovrši "kapetan" i sljedeću rečenicu.
- "Bullshit!", nakašlje se ovaj put Scholes.
- "Scholesy, zar i tebe hvata? Neću valjda ja morati sam rješavati utakmicu?", našali se Unitedov kapetan, no dočekaju ga samo kiseli osmijesi.
- "Riješit ćeš je ti, samo je pitanje u čiju korist i kojom rukom", prošapnu sebi u bradu Ferdinand i u tom času primijeti da je "kapetan" gotov s intervjuom.
- "Momci, idemo sad razbiti Chelsea, ja igram s Rooneyjem!", poviče Neville i zagrli trojicu suigrača, a u kutu oka Ryana Giggsa zasja jedna suza.

Da nisam muško, i moje bi oči ispirale suze nakon derbija s Chelseajem kojeg je Manchester United glatko izgubio i u kojem je posve razočarao i mene, a vjerujem i vojsku svojih navijača. Carlo Ancelotti dobro je odradio domaću zadaću, a primjedbe iz stožera Crvenih vragova kako su porazu kumovale sudačke pogreške shvaćam otprilike jednako kao one iz riječkih redova nakon susreta s Dinamom.

Chelsea je utakmicu sezone odigrao onako kako treba, hrabro i odlučno, dok je United ostvario gotovo sve ono što sam već u prvim minutama utakmice i predvidio u razgovoru sa svojim kolegom. Predvidio sam poraz, predvidio sam iskorištavanje nesposobnosti Unitedova kapetana, predvidio sam da će prvi žuti karton dobiti Paul Scholes i tome dodao da će jedanaesterac skriviti upravo Gary Neville.

Pogodio sam baš sve osim jedanaesterca, a pogodio bih i njega da je sudac Mike Dean odlučio u ovom susretu suditi po pravilima nogometne igre. Jer ljudi, ono što je Neville napravio Nicolasu Anelki, to se pamti jednom zauvijek. Sjećam se kad smo bili djeca, za neke smo situacije dosuđivali posebno oštru kaznu, tzv. "tropenal", odnosno trostruko uzastopno pucanje penala. Ako je ikad postojala potreba za "tropenalom" u ozbiljnom nogometu, bilo je to u subotu na Old Traffordu.

Imate li snimku utakmice, toplo preporučam da pogledate prekršaj nad Anelkom i obratite pozornost na užasnutog Darrena Fletchera koji se iste sekunde okreće prema sucu i očekuje najgore. Penal kao kuća trokatnica s okućnicom, bazenom, posebnim prilazom i garažom.

No, život ide dalje, sredina tjedna nosi već nova iskušenja i nove utakmice, a do kraja prvenstva još je pet vrlo napornih i neizvjesnih kola. Teško je vjerovati da će sve tri vodeće momčadi osvojiti svih 15 bodova, što znači da nam slijedi još jedna uzbudljiva završnica iz koje će United, usprkos Nevilleu, izaći kao pobjednik.

Rekoše mi moji prijatelji na Facebook stranici Engleskog pacijenta da sam previše grub prema Arsenalu i da ih malo ostavim na miru, pa ću to ovoga tjedna zaista i učiniti.

Osim toga, pobijedili su. Arsene Wenger nije optužio ni protivničke igrače, ni suca, ni travnjak, pa čak ni položaj planeta u odnosu na Zemlju, tako da sam ostao bez materijala. Da Nicklas Bendtner nije pogodio u 94. minuti možda bi situacija bila drugačija, no ovako moram biti dobar.

Arsenal je inače u šest od posljednjih sedam utakmica postizao pogotke u sučevoj nadoknadi, a čak 18 pogodaka ove sezone postigli su u posljednje dvije minute. Znam, kritizirao sam puno Bendtnera ove sezone, slao otrovne strelice i prema Wengeru jer je zaboravio na Eduarda, no kako sezona odmiče sve mi je lakše pomiriti se s bolnom činjenicom da Danac doista jest ispred našeg Dudua.

Istina, zna promašiti i deset zicera, ali i pogoditi kada je to najpotrebnije, dok je Eduardo, nažalost, i ovoga vikenda pokazao da je potpuno izvan forme. Momčad protiv Wolverhamptona trebala bi mu biti po mjeri, posebno kada igra u ekipi poput Arsenala, no rubrika "pogoci" ponovno je ostala prazna.

Neki drugi hrvatski reprezentativci bitniji su svojoj momčadi u ovom trenutku, pa smo na Stadionu svjetla vidjeli kako izgleda obrana Tottenhama bez Vedrana Ćorluke, Jonathana Woodgatea i Ledleyja Kinga, a veza bez Nike Kranjčara. Ovaj cirkus od utakmice na kraju je zasluženo pripao Sunderlandu koji je slavio s 3:1, a mogao je, ruku na srce, glasiti i 13:1 da na vratima Spursa nije bilo Heurelha Gomesa.

Darren Bent je vjerojatno mjesecima čekao dan kada će njegova bivša momčad doputovati u Sunderland. Zaokružio je datum crvenim flomasterom i svakoga jutra prije doručka ponavljao mantru: "Dokazat ću im da sam dobar, dokazat ću im da sam dobar, dokazat ću im da sam dobar..."

I doista, kako je utakmica krenula, čovjek je definitivno bio na dobrom putu. Već nakon 35 sekundi doveo je Sunderland u vodstvo, a ubrzo zatim prvi od tri dosuđena jedanaesterca pretvorio u pogodak za 2:0. Oba je pogotka proslavio izazivajući navijače Spursa, što mu donosi minus u mojoj bilježnici, a kaznu za to dobio je u nastavku utakmice.

Ljudi će često reći "kada nešto stvarno želiš, to ćeš i ostvariti", no uz to će dodati "ako nešto želiš previše, mogao bi u ogromnoj želji i izgorjeti". U silnoj želji da postigne hat-trick, uhvatio se Bent izvođenja još dva dosuđena jedanaesterca, no oba mu je obranio Gomes i tako ga ipak posramio pred navijačima Spursa. Štoviše, Bent je protiv svoje bivše momčadi ove sezone promašio čak tri jedanaesterca, a izraz lica nakon posljednjeg promašaja govori sve.

Ako je ono u Sunderlandu bio cirkus, onda je susret na Turf Mooru bio festival smijeha, barem što se tiče Burnleyjeve obrane. Momčad s najgorom gol razlikom u Premier ligi u samo šest početnih minuta primila je tri pogotka, a u 20. minuti i četvrti nakon kojeg je velik broj gledatelja napustio stadion.

Pokisle igrače u drugom je poluvremenu okupao i pravi biblijski pljusak koji je mjestimice čak isprao linije igrališta, a domaćem stručnom stožeru dao priliku da protestira kod suca i traži prekid ove havarije. Prekida ipak nije bilo, a Manchester City je odnio pobjedu od 6:1 te Spursima oteo četvrto mjesto s namjerom da ga niti ne vrati.

Podatak za razmišljanje: Manchester United je u prvom dijelu sezone izgubio na Turf Mooru s 1:0. Koliko će im na kraju sezone nedostajati tri boda protiv najlošije obrane u ligi?

Kad smo kod bodova koji nedostaju, o njima vjerojatno puno više razmišljaju navijači Liverpoola, koji su se pomirili s još jednim remijem svoje momčadi, ali i s nevjericom popratili izmjenu Fernanda Torresa igre pola sata prije kraja utakmice u kojoj su Redsi očajnički trebali pogodak. Izrazi lica kapetana Stevena Gerrarda i samog Torresa nakon saznanja da najbolji Liverpoolov napadač mora van - doista su neprocjenjivi.

Naše prijatelje iz Portsmoutha više ni njihovi navijači ne smatraju prijateljima. Samo 16 tisuća došlo ih je na Fratton Park ovoga vikenda, što je rekordno malen broj, a utakmici ne služi na čast ni činjenica da je nisu gledali niti televizijski komentatori!

Sky Sports se, naime, u svojoj emisiji Soccer Saturday uključio u prijenos u 60. minuti nakon isključenja Anthonyja Vanden Borrea, a voditelj je komentatora Chrisa Kamaru upitao tko je isključen. Iznenađeni Kamara, i inače neiscrpan izvor smijeha, mogao je samo konstatirati da ne zna i da nije vidio, a reakcija voditelja u studiju doista je nezaboravna.

Priznajem, video sam pogledao već desetak puta i svaki put je sve smješniji, a bez obzira na simpatični propust, svakoga bih tjedna radije gledao ovakve emisije nego ono što nam se iz sezone u sezonu servira na domaćoj sceni. Jednoga dana možda i Hrvatska televizija nauči od Sky Sportsa kako treba pratiti nogomet te da emisije koje svake sezone ispadaju iz istog kalupa (red nogometa, gost u studiju, glazbeni broj, pa ispočetka) jednostavno nemaju smisla.

Svaka čast i Mili Horvat i Robertu Ferlinu, za nekadašnju "Sedmu noć" vjerojatno bi bili savršen par, no ovako su samo nogometni analfabeti.

Vratit će se Svrake

Nadam se da mi autori sjajne serije neće prigovoriti na parafraziranju njenog imena, no Svrake će se iduće sezone doista vratiti u Premiership. U ponedjeljak navečer utakmicama 42. kola Championshipa razriješene su dvije nepoznanice: nakon samo jedne sezone u drugoj ligi u elitni razred vraćaju se nogometaši Newcastlea, a drugu ligu četiri kola prije kraja napušta Peterborough.

Premda je zbog velike bodovne razlike već neko vrijeme bilo kristalno jasno da će Newcastle ponovno igrati u Premier ligi, to su napokon i matematički osigurali pobjedom nad Sheffield Unitedom, a večer je svojim prekrasnim pogotkom uljepšao i Kevin Nolan.

Posljednja četiri kola donijet će i odgovore na ostala pitanja: tko će uz Newcastle izravno u Premier ligu, a koja će četiri kluba u doigravanje za trećeg putnika u najviši razred. Prema sadašnjem stanju na ljestvici pravo bi čudo bilo West Bromwich Albion ne izbori direktan plasman u Premiership, dok će se za jedno od četiri mjesta u doigravanju boriti Blackpool, Leicester City, Swansea, Cardiff i Nottingham Forest.

A upravo su Nottingham Forest i Cardiff u ponedjeljak odigrali međusobnu utakmicu koju nećemo pamtiti po nogometu jer je završena rezultatom 0:0, ali ćemo je zato zapamtiti po sukobu vratara Cardiffa Davida Marshalla sa stoperom istoga kluba Anthonyjem Gerrardom, inače bratićem daleko poznatijeg Stevena Gerrarda.

Kako je YouTube bio tako ljubazan i u posljednji trenutak obrisao video clip, morat ću vas uputiti na sljedeći link kako biste vidjeli navedeni sukob. Ali vratite se, ima još kolumne!

Sudačka nadoknada

Wayne Rooney imao je možda najteži zadatak tijekom subotnjeg derbija s Chelseajem: utakmicu je morao odgledati iz lože i nije na nju imao nikakvog utjecaja. Kad je vidio kako se stvari odvijaju i kako United jednostavno nije ista momčad s njim i bez njega, shvatio je da tugu može utopiti samo u alkoholu.

Kiks Chrisa Kamare u prijenosu utakmice s Fratton Parka nije i jedini koji je ovoga tjedna napravio Sky Sports. Nepoznat netko uvjerio se u svu neugodnost činjenice da su slova "I" i "O" na tipkovnici vrlo blizu, pa je pri emitiranju vijesti napravio zanimljiv tipfeler. Obratite pozornost na crvenu klizeću traku s vijestima.

Shot happens.

Osim Uskrsa, u proteklih smo tjedan dana morali preživjeti i prvi dan travnja, tijekom kojeg je bolje nikome u ništa ne povjerovati. Burnley je tako svojim navijačima baš toga dana odlučio na službenim stranicama kluba predstaviti novi dres za sezonu 2010/2011.

Uz objašnjenje da se radi o replici prvog dresa kojeg su igrači Burnleyja nosili prije stotinu godina, objavili su slike vunenog dresa i najavili početak prodaje u svibnju, po cijeni od 39,99 funti. Ne znam je li tko doista povjerovao u ovo, ali mora se priznati da je u šalu uloženo puno truda i – čiste runske vune.

I bilo bi to sve u ovotjednom izdanju Engleskog pacijenta. Budite sa mnom i sljedeće srijede, a kroz cijeli tjedan pratite zbivanja i vijesti na Facebook stranici Engleskog pacijenta. Postanite fan, a usput pozovite i prijatelje, što nas je više, to bolje!