"Special One" je - Guardiola

U Londonu je Messi bio nevidljiv, u Barceloni je sam pobijedio "Topnike". Možda je na prvu dojam takav, no pogrešno je i jedno i drugo. Londonska utakmica pokazala je kako izgleda kada riskirate zatvarajući Messija s više igrača, a ova sinoćnja - kako izgleda kada Messiju ostavite malo više prostora. Iako, kada Messi odluči proći više-manje ga ne možete zaustaviti. Osim ako ste Stanko Poklepović.

Gotovo sve što ćete čuti na račun argentinskog nogometnog genija bit će zasluženo, jer ono što Messi radi protekle dvije godine je apsolutno na tragu onoga što je radio Diego Maradona. I rezultatski (Maradona kroz reprezentaciju, Messi kroz klub), a još više po dojmu, po načinu igre, po mogućnosti da u bilo kojem trenutku uzmu loptu i sami prođu cijelu protivničku momčad. Imaju jednako rijetku viziju, jednako rijedak čudesno mekani dodir.

Najbolji svih vremena? Ne, sigurno još ne. Dojam i golovi mogu vas odvesti daleko, ali trofeji i nastupi na najvećim pozornicama na kraju razdvajaju najveće. Cruyff bi bio veći od Maradone da je dobio finala SP-ova, a da je Argentinac ostao "suh". Zidane je svoje mjesto zacementirao pogocima u finalima SP-a i Lige prvaka, iako nikada nije bio veliki strijelac. Pele je tri puta bio svjetski prvak (iako '62 nije igrao nakon druge utakmice), Beckenbauer ima jedno SP i tri Kupa prvaka, Di Stefano je pet puta bio prvi u Europi i tako dalje. Među najvećima nema uljeza, Messi treba još niz "kanti" da bude u tom društvu.

Isto vrijedi i za Barcelonu kao momčad. Prije tri godine Barcelona je također bila branitelj naslova prvaka Europe, također momčad koja je svakoga očarala igrom i natjerala izvjestitelje da se natječu u smišljanju komplimenata. Ronaldinho je bio neprikosnoveni prvi igrač svijeta, uz bok Zidaneu i Ronaldu kao najveći u tada proteklih deset godina i jedan od najvećih ikada. Takav je bio dojam. Danas su zaboravljeni i Rijkaard i Ronaldinho, jer ono što nude Guardiola i Messi je jednostavno - još bolje.

Zato ova Barcelona treba obraniti naslov prvaka Europe kako bi se potvrdila kao najveća momčad proteklih 20-30 godina - nitko od pokretanja Lige prvaka nije obranio naslov, prigodno bi bilo da to učini momčad koja je u tom razdoblju pokazala najljepši nogomet. Subjektivna je to kategorija, ali golema većina nogometnih zaljubljenika priznat će ovoj Barci da je neodoljiva. Priznaju to čak i protivnici, suparnički treneri, razni stručnjaci, bivši igrači, mediji. "S drugog planeta", kao da "igraju Playstation" - to je današnja Barcelona.

Uvelike je za to zaslužan - Josep Guardiola. Da, ima fantastične, prekrasne igrače, i ima tog Messija koji s jednom nogom može više nego svi ostali s dvije. Desna mu "služi samo za hodanje", kao i većini genijalnih ljevaka. Ima potporu fantastične nogometne akademije koja "proizvodi" igrače superiornog tehničkog znanja. "Primi, dodaj, ponudi se, primi, dodaj, ponudi se" - ponavlja mantru Barcine škole Andres Iniesta. Tako jednostavno, a tako složeno.

No, Guardiola je previše dobroga učinio da bi ostao zanemaren u ovim lovorikama na račun igre jedne momčadi. Puno trenera ima vrhunske igrače i znalce, ali malo ih razmišlja na ovakav način:

"Otkad sam trener našu igru krasi hrabar, napadački nogomet. To je filozofija nogometa - pobijedili ili izgubili, želim da pokažemo tko smo i u kakav nogomet vjerujemo. Svi koji smo sretni raditi na ovom nivou ne smijemo zaboraviti da je ovo samo sport. Živimo u svijetu gdje troškovi idu prema gore i puno ljudi radi veliku žrtvu kako bi pogledali nogometnu utakmicu. Stoga za mene sve ovo - trud, rad, planiranje, koncentracija i disciplina - ima smisla samo ako to radiš za ljude. Način na koji igramo je demonstracija poštovanja koje imamo prema ljudima koji plaćaju ulaznicu ili program na kojem nas gledaju."

Treneri diljem svijeta - isprintajte i zaljepite na zid.

Jasno, igrati kao Barcelona je najkompliciraniji mogući način, iako ponekada izgleda najjednostavnije. No, tehnički vrhunske igrače ima još nekoliko ekipa na svijetu, ali malo tko se usudi igrati kao Barca. Često čujemo da je "obrana ranjiviji" dio momčadi, no normalno da je ranjivija kada su - svi u napadu. U niti jednoj danas vrhunskoj momčadi stoperi nisu toliko često "jedan na jedan" protiv suparničkih igrača kao u Barceloni. Niti jedna momčad ne preuzima toliki rizik, ne napada s toliko igrača, ne ostavlja toliko prostora protivniku.

To je segment igre koji se ponekada ne vidi od tehničke briljantnosti, baš kao i nevjerojatni presing kakav nisu u stanju odigrati ni najbolje premijerligaške momčadi. Svi vide da je Xavi dominantan u pas igri, no tko vidi da je redovito trkački najjači igrač na bilo kojoj utakmici?

Nakon što je pri kraju Rijkaardovog režima u potpunosti popustila disciplina, Guardiola nije imao nimalo lagan posao iako ga je dočekala igrački vrhunska svlačionica. No, Guardiola je u tom najsloženijem dijelu trenerskog posla (barem u vrhunskim klubovima) pokazao svu svoju inteligenciju i poznavanje psihologije, ali i povijesti, duha kluba. Guardiola je kao dijete Barcelone, veliki poznavatelj i ljubitelj klupske, ali i katalonske povijesti, znao tu strast prenijeti na momčad.

Znao je i riješiti se vrhunskih igrača poput Ronaldinha i Deca kako bi dao prostora mlađima i usput unio nove vjetrove u svlačionicu. Znao je uvesti kazne za kašnjenje na trening (6.000 eura) ili za propuštanje doručka s ostatkom momčadi (500 eura). Znao je Messiju zabraniti pizzu, odreske i Coca-colu. Nogometni geniji poput Messija su rijetki, ali bilo je i onih koji nisu procvali kako su trebali. Uostalom, Argentina još uvijek nestrpljivo čeka Barceloninog Messija u reprezentativnom dresu, a problem sigurno nije u tome da mu se za reprezentaciju ne igra.

Xavi će reći "Guardiola pamti SVE", a klupski insajderi dodati da je njegova analiza čudesna, da se pazi na svaki detalj u proučavanju protivnika. Ponajbolji veznjak svijeta dodaje: "I sve se radi s razlogom."

Njegovu viziju "kupila" je cijela momčad. Ponovno Xavi: "On je strastveni perfekcionist. Ako on vjeruje da je nešto bijelo, a ti misliš da je crno, na kraju ćeš vjerovati da je bijelo."

Jose Mourinho bio je prvi pick nakon odlaska Rijkaarda, ali s Laportom se nije dogovorio oko izgleda momčadi. Srećom po Laportu. S Mourinhom Guardiola dijeli dvije stvari - odlične rezultate i jednako dobar "styling", no u svom pristupu uspjesima i samoj nogometnoj igri teško da mogu biti drugačiji.

Guardiola je nakon još jedne čudesne prezentacije Lea Messija u Zaragozi navijačima iza klupe poručio: "Da nema njega, ja bih bio trener u drugoj ligi." Mourinho je, pak, sam sebe prozvao "The Special One". Posebni.

Uz dužno poštovanje briljantnim rezultatima odličnog portugalskog stratega, posebni su Guardiola i njegova Barcelona.

Nakon što su Katalonci osvojili i svjetski naslov, ukupno šesti u jednoj sezoni, Guardiola je poručio: "Budućnost je mračna jer bez obzira što učinimo - nećemo moći ovo nadmašiti."

U jednoj sezoni uistinu neće. No, Guardiola mora pronaći način motivirati momčad (pa i sebe) uvjeravajući igrače u značaj svakog rezultata u povijesnom kontekstu. Mora to učiniti radi nogometa.

Želimo da najbolja momčad svih vremena bude ona koja nas je očarala igrom.

Barcelona ima igru, treba samo još nekoliko trofeja.