NHL: Čime su nas oduševljavali?

Washington je ove godine bio najbolji sastav NHL-a u regularnoj sezoni. Capitalsi su dominirali do sada i najbolji su u gotovo svim statistikama. Od važnijih statistika jedino nisu najbolji u broju primljenih golova. Posebno je bitan za uspjehe Washingtona bio napad koji je njihovo najrazornije oružje i u kojem glavne uloge igraju Aleksander Ovečkin (109 bodova, od čega 50 golova) i Nicklas Backstrom (101 bod).

Napad je postigao čak 318 golova, 47 više od Chicaga, koji je po tome bio druga momčad lige. Između 13. siječnja i 7. veljače Washington je zaredao 14 pobjeda što ih je usmjerilo prema prvom mjestu u ligi. Najveću pobjedu upisali su kod Atlante još u siječnju, nekoliko dana prije početka velike serije, kada je bilo 8:1 za Washington.

Phoenix Coyotesi su u samo godinu dana gotovo doslovno prošli put od dna do vrha. Momčad koja je bila pred bankrotom i za koju je bilo upitno hoće li uopće započeti tekuću sezonu, odigrala je iznad svih očekivanja, zauzevši u konačnici visoko četvrto mjesto u poretku Zapadne konferencije.

Coyotesi su, nadalje, jedna od samo četiri momčadi koja je regularni dio sezone završila s 50 ili više pobjeda, a njihov uspjeh tim je veći ako znamo da u Arizoni ne žive najveće zvijezde ovog sporta. No, iako nemaju igrača koji može ostvariti 80 ili više poena u sezoni, Coyotesi imaju veliku širinu, iz koje tek malo iskaču napadači Wojtek Wolski, Shane Doan i Matthew Lombardi, iskusni branič Ed Jovanovski te odlični Ilja Brizgalov na vratima.

Iako je bilo dosta ekipa koje su razočarane sezonom, najviše su podbacili Calgary Flamesi. Ljetos su u momčad doveli najtraženijeg braniča lige, Jaya Bouwmeestera, došao je i trener Brent Sutter i Flamesi su predstavljeni kao jedni od kandidata za naslov. No, ništa nije išlo po planu. Već su tokom sezone razmijenili Diona Phaneufa i Olli Jokinena, a sada će izgleda cijela ekipa na remont. Neki predviđaju da bi mogao otići i kapetan Jarome Iginla, iako se to čini malo vjerojatnim.

Osim Flamesa, New York Rangersi također nisu odigrali na očekivanoj razini. Do jučer su bili u igri za doigravanje, ali izgubili na penalima i tako je zbog praktički jednog udarca sezona otišla u nepovrat. Nedostajalo je napadačkog učinka, Marian Gaborik ipak nije mogao sam. Još bi trebalo spomenuti i Anaheim, Dallas te Edmonton. Ducksi i Starsi su tradicionalno dobre ekipe, ali ove sezone neće vidjeti doigravanje, dok su Oilersi unatoč dolasku legendarnog Pata Quinna na trenersku klupu, završili uvjerljivo posljednji u ligi.

Velik dio zasluga, zbog toga što su Vancouver Canucksi stigli do prvog mjesta u Sjeverozapadnoj diviziji, ide 29-godišnjem Henriku Sedinu. Ove je godine napadač iz Švedske srušio osobne rekorde po broju golova (29) i asistencija (83) u jednoj sezoni, a samim time i ukupnom broju bodova (112). Najbolji je pojedinac lige po asistencijama i ukupnom broju bodova, zbog čega je zaslužio nagradu Art Ross.

Njegove najbolje ovosezonske utakmice su dvoboj s Montrealom u listopadu u kojem je postigao dva gola i dvije asistencije, pomogavši svojima da pobjede sa 7:1, susret s Coloradom u studenom kada je Vancouver slavio s 8:2 uz tri gola Sedina (njegov prvi hattrick u NHL-u), te zadnja utakmica regularne sezone u kojoj je Sedin asistirao četiri puta, a Vancouver nadigrao Calgary 7:3.

Sam pogled na poredak Istočne konferencije navodi nas da najboljeg vratara regularnog dijela sezone potražimo u Buffalu. Uz dužno poštovanje prema ostalim igračima ove momčadi, nema sumnje kako je sjajni Ryan Miller najzaslužniji za plasman Sabresa na treće mjesto Istoka, ispred mnogih, barem na "papiru", razvikanijih družina.

S 93% obranjenih udaraca i prosjekom od 2.22 primljena gola po utakmici, vratar Buffala je tijekom cijele sezone branio na visokoj razini, i upravo je to ono što ga stavlja iznad ostalih. Kao "šlag na tortu" odličnih nastupa u klupskom dresu, Miller ja stavio obrane na Olimpijskim igrama u Vancouveru, gdje je predvodio SAD do srebrne medalje.

Nije bilo jednostavno izabrati trenera godine, ali je izbor na kraju ipak pao na Joea Sacca iz Colorada. Svakako je odličan posao napravio Bruce Boudreau, čiji je Washington pomeo cijelu ligu, a značajan kandidat je i Dave Tippet koji je sa Phoenixom napravio malo čudo. No, Washington i Phoenix su već označeni kao najbolja ekipa, odnosno iznenađenja godine, a Sacco je svakako zaslužio priznanje.

Kada je Joe Sakic objavio da prekida karijeru, Colorado je izgubio vođu. Momčad je pomlađena i činilo se da im ne gine začelje konferencije lige. Međutim, Sacco je pronašao recept i Colorado je odigrao odličnu sezonu. Dugo vremena su predvodili i diviziju, a kada su pred kraj sezone pali, Joe Sacco je probudio momčad i vratio na pobjedničke staze, te time još jednom potvrdio kvalitetu. U Denveru se stvara ekipa koja bi za nekoliko godina mogla gledati prema vrhu, a trener Sacco je svakako najzaslužniji za to.

Podvig godine bez ikakve dileme pripada Boston Bruinsima koji su ga izveli u svojem predzadnjem susretu sezone. U dvoboju s Carolinom trebala im je pobjeda za osiguravanje doigravanja. Prva trećina završila je bez golova, a pri samom kraju je isključen Bruinsov Matt Hunwick. Obično je to negativno, no ovom prilikom je Hunwickovo isključenje postalo ključno za pobjedu njegove momčadi.

Naime, u svega minutu i četiri sekunde razmaka, Bostona je triput zabio s igračem manje i postavio rezultat na 3:0. Golove su postigli Daniel Paille, Blake Wheeler i Steve Begin, a veliku su im pomoć dali i igrači Caroline. Utakmica je završila 4:2 za Boston koji je tako utakmicu prije kraja sezone osigurao mjesto u play-offu.

S obzirom na igre koje je pokazivao u juniorskoj konkurenciji i svu pompu oko njegova ulaska u društvo najboljih hokejaša svijeta, John Tavares je još na ljeto bio predodređen za titulu novaka (rookieja) godine. Ostvarivši 24 pogotka i 30 asistencija u 82 odigrane utakmice, 19-godišnji Kanađanin u redovima NY Islandersa ispunio je očekivanja, no ne u toj mjeri da bi bio apsolutni vladar ove kategorije.

Matt Duchene, kojega je Colorado uzeo kao trećeg na draftu (Tavares je bio prvi pick), postigao je jednak broj golova kao njegov sunarodnjak, ali je upisao jednu asistenciju više, što ga u konačnom zbroju stavlja za "dlaku" ispred zvijezde Islandersa. Svojim igrama Duchene se savršeno uklopio u iznenađujuće dobru sezonu Avs'a, koji su suprotno svim očekivanjima izborili doigravanje, gurnuvši pomalo u sjenu Tavaresa i njegove prezentacije na Long Islandu. Ipak, pošto bi bilo prilično glupo da razliku između dva igrača čini jedna asistencija, titula za najboljeg rookieja godine ide - obojici.

Neuništivi se Chris Chelios i ove sezone vratio u NHL, te je u 49. godini zaigrao kao uvjerljivo najstariji igrač lige! Kada Detroit na kraju prošle sezone nije s njim produžio ugovor, činilo se da je njegova karijera završena, ali legendarni branič se nije dao. Prvo je potpisao ugovor s Chicago Wolvesima iz AHL-a, a zatim se pred kraj sezone priključio Atlanta Thrashersima za koje je odigrao sedam utakmica. Podatak da je Chelios prvu NHL utakmicu odigrao davne 1983. godine, te da je godinu dana kasnije nastupio na ZOI u Sarajevu, dovoljno govori. DOGAĐAJ GODINE - ZOI VANCOUVER

Kao šlag na tortu hokejske sezone 2009./2010. došle su Zimske olimpijske igre održane u kanadskom Vancouveru. Hokej je tradicionalno bio sport koji se najviše pratio, a čitav je turnir poseban značaj imao za domaću naciju, koja i inače živi za hokej i od svojih je mezimaca očekivala samo i jedino - zlato.

Zacrtano - ostvareno. Zaluđenoj je naciji pobjedu u jednom od najuzbudljivijih olimpijskih finala donio "zlatni dečko" Sidney Crosby, koji je s 22 godine na plećima, s time, Stanley Cupu dodao i najveću i najvrjedniju medalju - uistinu impresivni pothvati za tako mladog hokejaša. "Bila je ovo prilika života, svaki klinac o tome sanja. Nevjerojatno je dobiti u produžeku, na domaćem tlu, ne može bolje od ovoga!" govorio je Crosby poslije finala.