Pobjednici i gubitnici

Premda je u Hull Cityju imao moćnog protivnika, jedinu prvoligašku momčad koju je Burnley dobio oba puta tijekom jednog prvenstva, a uz to i jedinu momčad koja je od Burnleyja izgubila kod kuće, Tottenham svojim porazom od Portsmoutha i eliminacijom iz FA kupa zasluženo odnosi titulu gubitnika tjedna.

"Dobri stari Tottenham, natjeraju te da se nadaš, a zatim te prvom prilikom potpuno razočaraju", kazao je jedan pripadnik vojske razočaranih navijača Spursa koji su s nevjericom ispratili 120 minuta Tottenhamove havarije na najvećem engleskom stadionu. I nije bio daleko od istine, jer barem na jedan dan ovosezonski pobjednici i gubitnici zamijenili su mjesta.

Iako su dan prije i službeno postali drugoligaši, iako bez dozvole stečajnog upravitelja ne smiju kupiti ni vezice za kopačke i usprkos činjenici da im, što zbog ozljeda, što zbog nemogućnosti isplate premija, nedostaje polovica momčadi, nogometaši Portsmoutha uspjeli su svladati jedne od glavnih engleskih kandidata za sljedeću sezonu Lige prvaka.

Potragu za razlozima poraza i bezličnog, neefikasnog i beskrvnog nastupa Spursa ostavit ću Harryju Redknappu, koji je za to uostalom i plaćen, a posvetit ću se klubu kojeg sam tijekom posljednjih osam mjeseci nemilice ismijavao i sažalijevao i na čiji sam račun zbijao svakojake šale.

Da, nakon sezone kakvu nikome ne bismo poželjeli, Portsmouth upravo ispisuje retke prekrasne sportske priče. Malo je tko, osim opravdano razočaranih navijača Tottenhama, mogao ostati hladnokrvan na uspjeh budućeg drugoligaša i na nastavak priče koja bi u budućnosti, ovisno o ishodu finala, mogla doživjeti i adaptaciju za filmsko platno.

Nekad smo, kao djeca, u kinima glasno navijali za Rockyja Balbou dok je na koljenima primao udarce i bili uvjereni da ga baš mi svojim povicima podižemo na noge i nosimo do šampionske titule. Danas smo stariji, zreliji, dovoljno odrasli da znamo da s tim nemamo baš nikakve veze, no neka digne ruku onaj kojemu se tijekom 120 londonskih minuta nije iz usta oteo bar jedan uzvik podrške apsolutnom autsajderu.

Premda im nedostaje i fizičke i taktičke pripremljenosti, a ni talentom se nikada nisu razbacivali, Mornari su financijskim institucijama, Engleskom nogometnom savezu i svima onima koji su ih otpisali, pa i Engleskom pacijentu, pokazali srednji prst. Isti prst na moju je adresu poslao i Frédéric Piquionne koji se 99 minuta trudio dokazati da nije nesposoban kao što se priča i potom zabio pogodak koji ću zajedno s njim zauvijek zapamtiti i ja.

Broj poruka i mailova koje sam primio nakon njegova pogotka neću vam otkriti, no one su samo dokaz da smo se uz Portsmouth i Piquionnea svi zajedno ove sezone sjajno zabavili, a na kraju bismo mogli pustiti i suzu. Radosnicu. Portsmouth će igrati u finalu i Portsmouth ima 50 posto izgleda osvojiti FA kup po drugi put u tri sezone.

Pročitajte to još jednom: drugi put u tri sezone osvojiti natjecanje koje su u proteklih 15 godina osim Portsmoutha osvajali samo klubovi iz velike četvorke. Jasno, reći će mnogi da Portsmouth nema šanse, no koliko je bilo onih koji su istu takvu prognozu ponudili i uoči polufinala?

Vratimo se mi Hull Cityju koji je u utakmici "na život i smrt" uspio pred svojim navijačima izgubiti utakmicu od momčadi koja ove sezone na gostovanju nije uspjela pobijediti baš nikoga. Sjajan "tajming", nema što, a ovaj poraz u potpunosti opravdava i odluku čelnika kluba koji su se riješili Phila Browna i na klupu kao spasitelja doveli Iaina Dowieja, iako čovjek nema ni menadžersku licencu pa mu je za angažman u Tigrovima izmišljeno radno mjesto menadžerskog konzultanta.

Ne samo da su izgubili od Burnleyja, nego su primili čak četiri pogotka. Dva od njih s bijele im je točke zakucao Graham Alexander, čovjek koji je u čitavoj karijeri promašio samo pet jedanaesteraca, a izveo ih je 78. Tajna njegovog uspjeha leži u zaista specifičnom, okomitom zaletu prema lopti i udarcima za koje vratar nikad ne zna gdje će završiti. Primjera radi, oba je kaznena udarca protiv Hull Cityja realizirao udarcem vanjskim dijelom kopačke. Pa, tko još tako puca jedanaesterce!?

Sažetak utakmice slijedi, a spomenuti jedanaesterci su na 1:19 i 2:20.

Dosta priče o klubovima s dna, posvetimo se malo vrhu prvenstvene ljestvice, gdje se stvari polako, ali sigurno raspliću. Manchester United je u Blackburnu tražio slamku nade da još uvijek može obraniti naslov prvaka, no umjesto nje dobio je podsjetnik da bez Waynea Rooneyja to jednostavno nije to.

Pet od sedam ovosezonskih poraza United je pretrpio upravo nakon utakmica Lige prvaka sredinom tjedna, a europsko je natjecanje i šokantno ispadanje od Bayerna i ovaj put uzelo svoj danak. Bod iz Blackburna gotovo je jednak porazu i izgledi za titulu svedeni su na minimum, čime je zaokruženo vjerojatno najgore razdoblje Uniteda u posljednjih nekoliko sezona.

Bude li sreće za navijače Uniteda, do sljedeće sezone Alex Ferguson će možda shvatiti da pogreška nije u sucima ili prekratkoj sudačkoj nadoknadi, već u jednostavnoj činjenici da je za stotinjak milijuna prodao pedesetak Unitedovih golova i cijelu sezonu utemeljio na jednom i pol napadaču, a ne treba zaboraviti ni karamboliranog desnog beka.

Chelsea je pak rutinskom pobjedom protiv Boltona u utorak navečer pobjegao na četiri boda razlike, a u subotu su usput izborili i finale FA kupa, pa Ancelottijeva momčad svoju sudbinu u potpunosti drži u vlastitim rukama i s pravom cilja na dvostruki naslov.

Doduše, u posljednja ih dva tjedna vole i suci, pa su nakon pogotka Unitedu iz evidentnog zaleđa i protiv Aston Ville imali ponešto sudačkog vjetra u leđa. Howard Webb nije dosudio jedanaesterac za Villu, a u drugom je poluvremenu mogao i morao isključiti Johna Terryja za prekršaj nad Jamesom Milnerom, za kojeg su čak i navijači Chelseaja konstatirali da je - brutalan.

Za razliku od mnogih drugih igrača čije su kosti polomljene, a karijere nakon sličnih prekršaja došle u pitanje, Milner je imao tu sreću da je stajnu nogu uspio podići i tako je spasiti težega loma. Crveni karton Terryju bi donio i tri utakmice pauze, što bi ionako desetkovanoj Chelseajevoj obrani bio težak udarac, no engleski sudac koji će suditi na Svjetskom prvenstvu procijenio je da je ovo tek za – žuti karton.

Ako je netko proteklih tjedana u dobroj formi, onda je to Manchester City, koji je u samo sedam dana i dvije utakmice uspio zabiti čak 11 pogodaka, a s 5:1 su ovoga vikenda kući ispratili Birmingham. Iz te utakmice valja izdvojiti najbizarniji pogodak tjedna, Nedum Onuoha za 4:1. Obrani Birminghama upućujem pitanje: WTF?

Da je netko početkom sezone rekao da će zadnja dva engleska kluba u europskim natjecanjima biti Liverpool i Fulham, vjerojatno bih ga gađao tvrdim predmetom i proglasio nogometnom neznalicom, no upravo ta dva kluba u završnici su Europske lige i ovoga su vikenda odmjerili snage u međusobnom dvoboju.

Susret je završen rezultatom 0:0, jedinim mogućim nakon što se u početnom sastavu Redsa ponovno nije našao Fernando Torres. Nakon utakmice Rafael Benitez je otkrio da se radi o ozljedi koljena i potom priznao ono što smo svi znali već odavno: da će četvrto mjesto sada biti teško dohvatiti. Što je sada s jamstvom?

Dok liječi ozljedu koljena Torres će pak imati vremena pripremiti posebno izdanje emisije "Večera za 5", čiji je veliki fan. U pripremi je navodno specijalno izdanje koje bi trebalo biti prikazano uoči Svjetskog prvenstva, a netko je španjolskom napadaču duhovito savjetovao da na objed pozove Liverpoolovu obrambenu četvorku kako bi se međusobno upoznali.

Još je jedan susret ovoga vikenda završen rezultatom 0:0, no to me ne sprečava da i tu utakmicu spomenem u tjednom pregledu. Stoke City i Wolverhampton podijelili su bodove, a ja ću s vama podijeliti nevjerojatan podatak. Naime, Rory Delap je u susretu s Vukovima izveo više svojih poznatih ubačaja rukom nego što je imao dodira s loptom tijekom cijele utakmice!

Čovjek s raketnim bacačem u rukama čak je 27 puta manualno lansirao loptu u srce šesnaesterca i gotovo svaki put načinio pomutnju u protivničkoj obrani, no ovaj put niti jedan od ubačaja nije rezultirao pogotkom. Dok se protivnički treneri bune zbog dugih priprema kod svakog izvođenja auta, menadžer Stoke Cityja Tony Pulis ne da se smetati.

"To je sjajno oružje za nas i koristit ćemo ga koliko god možemo. Što se više drugi bune, mi ćemo ga više koristiti", reče Pulis, a ja se slažem s njim.

Adresu mi znate

Nemaju samo Dinamo, Hajduk, Rijeka i ostali hrvatski klubovi svoje klubove navijača. U Hrvatskoj djeluju i klubovi navijača engleskih klubova, a kako mi se nekolicina njih javila putem maila odlučio sam ih predstaviti u ovotjednoj kolumni. Za pretpostaviti je da ovo nije konačan broj klubova koji okupljaju simpatizere engleskih momčadi, pa pozivam i ostale aktivne klubove da me kontaktiraju kako bih i njih mogao spomenuti u nekom budućem pregledu. Dakle, krenimo…

Klub navijača Arsenala - osnovan je 2007. godine i okuplja brojne navijače Topnika u Hrvatskoj. Bitan podatak je da su od nogometnog kluba Arsenal priznati kao službeni klub navijača Arsenala u Hrvatskoj, a veliku su pozornost privukli i prikupljanjem potpisa potpore, koje su zatim uvezane u knjigu poklonili teško ozlijeđenom Eduardu da Silvi. Članstvo u klubu stoji 60 kuna za muškarce i 30 kuna za dame, a na urednim i dobro organiziranim stranicama kluba možete pronaći puno više informacija, a možda jednog dana s ostalim članovima otputovati i na utakmicu svog voljenog kluba.

Klub navijača Manchester Uniteda - baš poput prethodno opisanog kluba, i Klub navijača Manchester Uniteda službeno je priznat od strane slavnoga kluba, a trenutno, barem prema podacima istaknutim na stranici, broji 55 aktivnih članova. Klub nastoji okupiti što veći broj navijača Uniteda te organizira putovanja na utakmice, bilo u Europi ili u samom Manchesteru, a godišnja članarina iznosi 50 kuna.

Hull City Croatia - prva reakcija kad čujete da postoji portal hrvatskih simpatizera Hull Cityja vjerojatno je nevjerica, a onda posjetite web stranice i shvatite da u ovoj zemlji zaista postoji određeni broj navijača koji prate i vole ovaj klub do te mjere da su napravili vrlo detaljan portal s chatom i forumom koji se, što je najvažnije od svega, redovito nadopunjuje najnovijim vijestima i sadržajem. Dečki su inače poznati i po tome što su RTL-ova komentatora Filipa Brkića opomenuli da pogrešno izgovara ime kluba, pa čovjeka zbunili do te mjere da je tijekom utakmice malo govorio "uuuul siti", a malo "hal siti". Mislim da ni dan danas nije siguran kako izgovoriti to ime, pa se prijenosi utakmica Hull Cityja radije izbjegavaju.

Liverpool FC Croatia - premda još uvijek djeluje samo kao forum i okupljalište navijača Liverpoola, prema najavama administratora od siječnja ove godine u pripremi je i pravi, punokrvni portal koji bi trebao okupiti sve hrvatske simpatizere kluba s Anfielda. Bez obzira na to, a i zbog broja navijača Liverpoola u Hrvatskoj odlučio sam i ovu stranicu uključiti u pregled.

Na kraju, želim istaknuti kako svi klubovi navijača kao jednu od glavnih značajki navode organizirane odlaske na utakmice kluba za kojeg navijaju, a nijednom se nisu sjetili pozvati i mene ili poštom u redakciju poslati poneku ulaznicu. Jedem malo, pijem još manje, sam sebe održavam te hodam bez pomoći drugih ljudi ili bilo kakvih pomagala. Higijenski sam osviješten i kupam se svakog drugog ponedjeljka u mjesecu. Znam uvrijediti kraljicu na tečnom engleskom jeziku i izazvati diplomatski spor dviju zemalja. Dobro se snalazim u supermarketima i znam da na cesti uvijek treba prvo pogledati desno, pa tek onda lijevo. Adresu mi znate.

Sudačka nadoknada

Sigurno se dobro sjećate prošlotjednog smiješnog video clipa u kojem je glavnu ulogu odigrao Chris Kamara, "stručni" komentator Sky Sportsa. Tom je prilikom u susretu na Fratton Parku propustio primijetiti isključenje Anthonyja Vanden Borrea, što je u studiju izazvalo salve smijeha, a voditelj emisije Soccer Saturday taj mu propust nije zaboravio niti ovoga tjedna.

Kamara je proteklog vikenda završio u Watfordu kao komentator utakmice između istoimenog domaćina i Plymouth Argylea, a voditelj emisije najavio ga je riječima: "Početak utakmice u Watfordu je odgođen, idemo vidjeti je li Chris Kamara to primijetio. Chris?", na što je Kamara imao spreman odgovor: "Napravio sam samo jednu pogrešku u Portsmouthu i vi me pošaljete u Watford?"

S nekadašnjim igračem Portsmoutha, Brentforda, Swindona, Leedsa i još nekoliko engleskih klubova očito nikad ne manjka zabave, pa ovom prilikom dodajem još jedan video zapis koji će vas nasmijati.

Pogotke s utakmice Manchester United – Bayern već ste vjerojatno vidjeli stotinu puta, a neki od nas pokušavaju ih što prije zaboraviti. Ipak, nitko od nas vjerojatno nije ni slutio da ćemo pogotke Ivice Olića i Arjena Robbena vidjeti i u Lego izdanju.

Kao što vjerojatno već znate, Carlsberg je nakon 18 godina sponzoriranja Liverpoola odlučio da više neće čekati na naslov prvaka, pa će Redsi od sljedeće sezone na dresovima nositi ime novog sponzora Standard Chartered. A kako će izgledati novi dresovi Liverpoola, u kojima sljedeće sezone neće igrati Ligu prvaka, pogledajte u prilogu službene klupske televizije, poznate još kao History Channel.

Prije nego vas napustim, jedan blast from the past. Ako ste se ikad pitali kako je Arsene Wenger izgledao osamdesetih godina prošloga stoljeća, prije nego je postao menadžer Arsenala i posijedio od živciranja, sada ćete saznati.

Na kraju još jednog, 36. po redu Engleskog pacijenta sve vas lijepo pozdravljam i još jednom vas pozivam da postanete fan Engleskog pacijenta na Facebooku, pozovete i svoje prijatelje i zajedno sa mnom i stotinama drugih fanova kroz tjedan komentirate zbivanja u engleskom nogometu. Svakoga dana broj fanova raste, a s njima i broj posjeta stranici i broj komentara. Do sljedećeg tjedna!