Šamarčina i čokolada

Nakon što sam u prošloj kolumni istaknuo kako smo ušli u fazu sezone kada "ljestvica nije pravi pokazatelj njihove kvalitete; oni su zapravo puno bolji", ovo su kolo na hrvatskim terenima, koje je također obilovalo pobjedama momčadi iz donjeg dijela tablice, naši treneri objasnili drugom poznatom nogometnom izjavom: "više su htjeli pobjedu."

Tako su u 26. kolu igrači Istre puno više željeli pobjedu od onih u dresu Slavena koji praktički nisu niti puknuli po golu kako spada dok je "iznenađenje" kola pobjeda Intera u Zadru; naravno, pogađate - više su htjeli pobjedu. Zanimljiva je ta konstrukcija, a logično pitanje koje se nameće samo po sebi glasilo bi: "Što to znači?" Odgovor stvarno ne znam, ali zato znam da će za ostanak u ligi trebati minimalno 32 boda. Zanimljivo, zar ne? Iako su Inter (27), Istra (27), Varteks (26), Međimurje (26) i Zagreb (24) u 26 kola skupili tek toliko ili bod više, u posljednja četiri naglo će zaredati s pobjedama; uostalom, fantastičan finiš i odlično tempirana forma za kraj sezone već dolazi do izražaja i redaju se pobjede. Ako vam nije jasno kako je to moguće, odgovor je jednostavan: "pa više žele pobjedu" i to shvatite kako nešto normalno.

Dok će momčadi iz donjeg dijela tablice "šamarati" sve redom, isto se dogodilo Tomislavu Bosecu koji ima sreće što rijetko zabija jer njegov način proslave gola je opasan po život. Naime, nakon što je Bosec zabio za vodstvo i, kasnije se pokazalo, pobjedu Intera u Zadru odlučio je pogodak proslaviti s dijelom tribine na kojem su, barem je tako on mislio, ljudi iz Zaprešića, no - pogriješio je. Možda su tamo i bili ljudi iz Intera, no prilično sam siguran da je bio (barem) jedan Zadranin kojem se nije svidio rasplet utakmice i Bosecovo slavlje pa ga je pošteno udario u glavu dok se ovaj držao za ogradu. Stvarno nevjerojatna glupost koja je mogla dovesti do nereda i zato ne škodi još jednom ponoviti: igrači trebaju biti na terenu, a navijači na tribini - nijedna druga kombinacija nije dobra.

Dok je Bosec dobivao šamarčinu, a Inter bodove, besplatni zagrebački derbi i sunčano vrijeme u Maksimir su privukli oko 6.000 gledatelja; znači jedno 4.500-5.000 više nego što ih je inače na stadionu. Prvih 45 minuta gledatelji nisu vidjeli skoro ništa da bi nastavak bio vrlo zanimljiv, a Davor Vugrinec u suradnji s Tomislavom Butinom odgodili su slavlje Dinama, no budući da u Maksimiru navijači tako i tako ne znaju slaviti - bolje da Dinamo osvoji pet uzastopni naslov u Vinkovcima gdje im treba bod. Prilično sam siguran da će tamo dobiti pljesak za naslov, ako ga uspiju osvojiti dok bahata publika u Maksimiru - uvijek traži nešto više i bolje; iako je Dinamo - najbolji.

Kad smo već kod najboljih, Senijad Ibričić je točno to u Hajduku; najbolji. Unatoč skupoj pristigloj braći iz Rijeke, bosansko-hercegovački reprezentativac sam igra i donosi bodove Hajduku te je doveo Splićane do drugog mjesta. Derbi kola u Šibeniku nije bi posebno lijep i nisu gledatelji vidjeli puno prilika, no bio je taktički dobar nogomet gdje je presudio trenutak inspiracije najboljeg igrača Hajduka. Je li to najava kako Rabuzinovo sunce ide prema Splitu ili se Šibenik može dignuti i parirati Splićanima - ostaje vidjeti. Da, da - još ćemo dva puta gledati utakmice Hajduka i Šibenika i to s još manje napadačkih ambicija jer "ipak je to Kup i igra se na rezultat".

U utakmici za Europu Karlovac je visoko porazio Cibaliju dok su u utakmici za ostanak Međimurje i Varteks još uvjerljivije porazili nogomet. Lokomotiva je pak u nevažnoj utakmici dobila Sesvete koje su i dalje uvjerene kako ih se krade dok je Osijek svojim navijačima za 22. rođendan napokon poklonio pogodak; nije se zapravo zatresla mreža, ali ne treba biti cjepidlaka.

Četiri vrlo zanimljiva kola prije kraja Dinamo je i dalje prvi u Power rankingsu, Hajduk je (čini mi se) prvi puta ove sezone drugi dok su ostali napravili tek manje pomake. Naravno, oni koji su više željeli pobjedu: Već mi je pun nos glupih priča o tome kako se "na Maksimiru čovjek ne može niti popišati" i da zato ljudi ne idu na utakmice. Opet, to što nitko zapravo ne gleda Dinamo ne smeta iste te ljude da "po kavama" pričaju kako ništa ne valja, Sammir je loš, a Čale kriminalan. Realno, bio sam puno puta u Maksimiru i ne znam jesam li sve skupa deset puta pišao; utakmica traje sat i pol, plus dolazak i odlazak i sve skupa teško da traje dulje od dva i pol sata. Popišate se prije i - mirni ste. Što se tiče utakmice, sakupljač slika i glupih golova dodao je još jedan svojoj bogatoj kolekciji i odgodio slavlje Dinama. Hajduk je nanizao nekoliko minimalnih pobjeda, a sam je Stanko Poklepović rekao kako "nije posebno zadovoljan igrom u Šibeniku" da bi se brzo ispravio i dodao "ali ja sam prezahtjevan trener" dok je kao razlog pobjedi našao "strah igrača Šibenika". Zanimljivo je kako kod nas malo treba čovjeku da postane pun sebe i potpuno nerealan tuđih i vlastitih dometa, a drugačiji očito nije niti gospodin Poklepović koji je za Miroslava Blaževića rekao: "on nije trener - ja sam trener; on prodaje čokoladu". Što god netko mislio o Ćiri i prodavao o čokoladu ili ne - malo realnosti i, ako ništa drugo, poštovanja ne bi škodilo. Uostalom, iako je Ćiro znao svašta ispaliti i "ostati živ" - nije on rekao da se Messija treba čuvati tako da mu se ne da ići ulijevo. Nakon Poljuda, Cibalia se i iz Karlovca vratila bez bodova pa je jasno kako je za to kriv - sudac. A tko drugi? Iako je Pamić rekao što je već rekao i što možete pročitati kod Karlovca, Stanko Mršić je nakon utakmice bio itekako ljut: "Igrači su rekli kako im se ne da igrati nastavak nakon što je sudio nepostojeći penal za Karlovac", veli Stanko, a teško je ne primijetiti kako neki stvarno i nisu igrali u nastavku. Ima još; ako ste navijač Cibalije i zanima vas može li vaša momčad izboriti Europu, Mršić ima odgovor za vas: "Ovisi o 'kuhinjama'". Budući da sumnjam kako je trener Cibalije mislio na kinesku ili meksičku i o vrsti prehrane svoje momčadi u posljednjim kolima, da živimo u normalnoj državi gdje postoji normalni savez s jasnim propisima - par tisuća nečega sjelo bi iz Vinkovaca na račun istih. Nakon poraza od Zagreba te dva remija prije toga, Karlovac se vratio pobjedama i očuvao nadu kako mogu sljedeće godine na Čavleku igrati europska natjecanja; naravno, ako njihov stadion dobije licencu za tako nešto, no to je već sve skupa druga priča. Iz pobjede 3:0 svakako vrijedi istaknuti prekrasan gol Ivana Lajtmana koji je lobao Antolovića za 2:0 i zaslužio pljesak. Rekao je Igor Pamić nakon utakmice kako je "dobro za hrvatski nogomet što se igrači Cibalije nisu bunili nakon penala" što je prilično čudna izjava. Zašto? Pogledajte što piše kod Cibalije. Teško je reći posustaje li Šibenik ili ne, no dva poraza zaredom i to od izravnih konkurenata za Europu - ne vuku na dobro. Naravno, opet je Karačić našao (poznati) razlog poraza: "Imao je Hajduk jednog igrača više u sredini i to se vidjelo". Već je trener Šibenika jednom rekao tu glupost i bio je "kažnjen" u ovoj kolumni pa neću ponovno, ali zato Karačiću nikada ne dosadi - pričati o sucima. Iako je nekoliko puta rekao kako je Hajduk zasluženo dobio, nije mogao protiv sebe pa je morao istaknuti: "Treba vidjeti je li bio faul za slobodnjak iz kojeg je Hajduk zabio gol"; baš ne može ostati na tome da je "Hajduk zasluženo dobio." Nakon serije loših rezultata, Lokomotiva je dobila utakmicu i tako potvrdila kako neće završiti ispod osmog mjesta; realno, to su pokazivali cijelu sezonu i tu i zaslužuju biti - u sredini. Opet mladi igrači Dinama nisu odigrali dobar prvi dio, dapače čak su Sesvete bile bolje, ali budući da Lokosi zapravo treniraju nogomet pa mogu trčati, u nastavku su stisnuli Croatiju i zasluženo došli do 12. ovosezonske pobjede. Da je Slaven dobio u Puli i tako upisao četvrtu pobjedu zaredom imali bi šanse izboriti Europu, no nakon "igre" u Puli, niti su zaslužili dobiti niti igrati Europu. Naravno, "Istra je više htjela pobjedu", stručno je objasnio Dalić, no pitanje koje bi on trebao postaviti sebi i svojim igračima jest - Zašto? Siguran sam da i Roddick jako, jako želi dobiti Federera, ali - ne ide, pa ne ide. Čak sam uvjeren da više on želi dobiti Švicarca nego obrnuto, ali unatoč tome - pobjedi bolji. U našoj ligi pak nije tako. Osijek je napokon, nakon četiri mjeseca, odnosno nakon 448 minuta uspio zabiti pogodak pred svojim navijačima. Istina, nije to bio baš "pravi" gol jer se nije zatresla mreža, no lopta je prešla crtu i bodovi ostaju u Gradskom vrtu. Ako ste uopće sumnjali, Osijek je dobio zbog "velike želje i motiva za uspjehom koji se osjetio kod mojih igrača", veli trener Osječana, a sigurno im je u motivaciji pomogao odlazak kapetana Vide u kladionicu. Iako, mislim da bi nam liga bila puno zanimljivija i poštenija kada bi prije svake utakmice kapetani momčadi otišli u kladionicu i stavili par tisuća na sebe. "Istra je izgubila na Poljudu, ali i još jednom pokazala kako ne zaslužuje ispasti iz lige i prilično sam uvjeren kako ni neće. Zoran Vulić je po tko zna koji puta dokazao kako je dobar trener", napisao sam u prošloj kolumni, a igrači Istre su protiv Slavena samo sve to potvrdili. Istra je čvrsta momčad u kojoj se zna tko što radi i svakako ne zaslužuju ispasti jer otkako ih je preuzeo, stručnjak za male klubove, Zoran Vulić - igraju dobro. Nakon minimalnog poraza u Osijeku koji je došao u posljednjim trenucima, veli Nenad Gračan nakon utakmice: "Obzirom na situaciju i sve to skupa bilo je bitno odigrati bez rizika." Molim? Prvo, što znači "i sve to skupa"? Misli na činjenicu da je nogometni trener, trener Rijeke? Što? Drugi dio rečenice je još "posebniji" - "odigrati bez rizika". Zašto? Pa Rijeka je deveta, teško će gore ili dolje - ne razumijem. Zadar je dobrim igrama i pobjedama na proljeće zapravo osigurao ostanak u ligi, barem se tako činilo, pa su počele igrati utakmice u kojima "protivnik više želi pobjedu"; ništa ne aludiram, jednostavno je Inter (također) više želio pobjedu od Zadra. "To su takve utakmice", veli Zebić pritom mislivši na činjenicu što nisu mogli zabiti gol, ali o tom potom. Zadar je možda prerano počeo igrati malo blaže jer momčadi ispod njih igraju u strašnoj formi i sve dobivaju. "Očito je kako novim trenerima u našoj ligi treba tri - četiri dana ili barem dvije utakmice prije nego što uspiju od loše momčadi napraviti sjajnu", napisao sam nakon prošlog kola i, vidi čuda, formula se pokazala točnom jer je Inter postao tek treći klub ove sezone koji je slavio u Stanovima. Što reći? Više su htjeli pobjedu od Zadra, a sumnjam da je Bosec htio zaraditi šamarčinu, no - Interu bodovi, Bosecu šamarčina. Veli Igor Štimac nakon osvojenog boda u Maksimiru: "Igrali smo dobro, ali smo imali prazan hod od 30 minuta u kojima je Dinamo bio puno bolji". Naravno, kada je shvatio da utakmica ne traje 600 minuta i da je pola sata zapravo trećina utakmice - Štimac je dodao: "Moram priznati kako smo danas, prvi put otkada sam ja tu, imali sreće što nismo izgubili jer je Dinamo imao dosta šansi". I stvarno, Zagreb je bio jako dobar 45 minuta, rekao bih čak i bolji od Dinama, no onda su stali i na koncu mogu zahvaliti Vugrincu (i Butini) na bodu. Imaju tri utakmice doma i ne vidim kako će Zagreb ispasti. Da je netko tko ne zna o čemu se radi gledao utakmicu Međimurje - Varteks sigurno ne bi pomislio kako se te dvije momčadi bore za ostanak u ligi jer ključna riječ je - bore. Istina, vjerojatno bi mu par minuta trebalo da shvati kako je to nogomet, a onda još puno više da ga se uvjeri kako je to prva liga, no siguran sam da ga nikada, ali baš nikada ne bi uspjeli uvjeriti kako je to utakmica "za život ili smrt". Bez žara, bez borbe i bez posebno puno truda se teško može ostati u ligi. "Hoćemo pobjedu", vikali su navijači s tribina stadiona u Čakovcu uoči utakmice u kojoj je Međimurje pobjedom moglo pobjeći iz zone ispadanja, no - igrači nisu željeli pobjedu; barem tako nisu igrali. "Falilo nam je bezobraznosti", rekao je trener Ivković, a očito Ivković smatra kako su "bezobraznost" i "kvaliteta" - sinonimi. Realno, mogu igrači Međimurja biti bezobrazni koliko god hoće, ali opet neće biti posebno dobri. "Nije korektno što mi ne smijemo dobiti utakmicu", rekao je Goran Jerković nakon osamnaestog poraza (18-og) ove sezone. Znači, nemaju šesnaest poraza, nemaju ih sedamnaest nego - osamnaest. Siguran sam da su ih suci ponekad i oštetili, ali oštetili su sve klubove jer jednostavno suci ne mogu svaki dan odlično odraditi svoj posao. Ako nitko drugi, onda bi barem u Sesvetama trebali imati razumijevanja za nekoga tko nije posebno dobar u svoj poslu.