Alarm je odavno odzvonio

Nogometaši Zagreba našli su se u situaciji u kojoj gotovo nitko nije vjerovao da će biti. Gotovo je nevjerojatno koliko se momčad negativno transformirala; od sasvim solidne prošle sezone koju su završili na petom mjestu s afirmacijom niza mladih igrača do današnje u kojoj četiri kola prije kraja zauzimaju pretposljednju poziciju.

Ako usporedimo kadar koji je prošlog prvenstva stanovao u Kranjčevićevoj s ovosezonskim, nedostaje tek Mensur Mujdža. Očajan ulazak u sezonu i potpuni gubitak samopouzdanja kumovali su trenutnoj situaciji, no stalno isticanje grča s kojim se mlada momčad bori već pomalo djeluje neozbiljno. Dobra prošla sezona kao temelj te zaleđe Lige 16 "bijele" su, očigledno je, uljuljali u sigurnost natjecanja u prvoj ligi iako su rezultati, pa i igre, tokom cijele sezone kretali u drugom pravcu. Je li sada prekasno?

Nakon devet uvodnih poraza, čime su stigli do najnepopularnijeg rekorda od kako je HNL-a, panično su se počela tražiti rješenja na sve strane. Uz promjenu trenera stigla je i promjena filozofije, kako na samom terenu, tko i u poslovanju. Pozitivno ozračje koje se moglo u velikim količinama primijetiti na prvom treningu Igora Štimca trajalo je tek neko vrijeme. Zagrebaši su svladali Dinamo, zamalo izbacili Hajduk iz Kupa, no malo se toga uistinu pomaklo na bolje. Najbolji dokaz tome proljetni su rezultati.

Još uoči priprema, kada su dovedeni iskusniji igrači, a posebno nakon zimskog prijelaznog roka, iz Ulice pjesnika najavljeni su pozitivni koraci koji su bijegom na sigurno trebali uroditi već nakon nekoliko početnih zagrebačkih utakmica u nizu. Sada Pjesnici imaju novu priliku za popravak, ovoga puta i posljednju, no do uspjeha će stići tek ukoliko igrači, izravni proizvođači rezultata, shvate da nitko osim njih samih ne može spasiti sezonu, renome kluba, ali i njihovu vlastitu reputaciju.

Jedina dobra stvar u cijeloj priči je ta što Štimac i društvo sudbinu još uvijek više-manje drže u svojim rukama. U posljednja četiri kola tri utakmice bit će igrane na travnjaku Kranjčevićeve, dva od ta tri protivnika također su kandidati za ispadanje i ako "bijeli" ne upišu barem dvije pobjede, oni radikalniji mogu reći kako nisu niti zaslužili ostanak. Međimurje i Croatia iz Sesveta jednostavno moraju pasti. Isprika nema, Čakovčani se također nalaze u teškoj situaciji, a kao domaćin Zagreb mora isključivo tražiti pobjedu. Sesvećani već razmišljaju o narednoj sezoni i igranju protiv Vinogradara i Mosora i jasno je što je Zagrebov cilj i u tom dvoboju.

Sa šest bodova iz ova dva susreta, u Kranjčevićevoj bi se lakše disalo uoči dva posljednja dvoboja. U 29. kolu zagrebašima na noge stiže Osijek koji ne odustaje od europskih ambicija i jednako kako će morati slaviti domaći, vjerojatno će tako biti i Osječanima. Posljednje kolo pak donosi uvijek teško i neugodno gostovanje u Zadru, a jedina je utjeha ta što će Zagrebu bodovi najvjerojatnije biti potrebniji pa će htjeli to ili ne morati u borbu za sve ili ništa.

Sada je sve na igračima. Iza sebe moraju ostaviti analize gdje je pošlo po zlu, traženje odgovora na pitanje "što se dogodilo?", pritisak i razne druge manje ili više bitne faktore. Nitko umjesto njih neće izaći na travnjak i spriječiti Golubovića, Miličevića ili Terkeša da se prošetaju kroz obranu kao što nitko neće umjesto njih odigrati borbeno u sredini terena te kreirati prilike za Ljubojevića, Krstanovića, Vugrinca...

Baš kao što je bilo moralno da nakon sedam poraza iz isto toliko utakmica Luka Pavlović podnese ostavku, moralno bi od svih u bijelom sastavu bilo da se do kraja sezone sažive s klubom u kojem igraju i muški pretrpe pritisak i kritike s kojima se moraju nositi. Gubitak prvoligaškog statusa bio bi ravan katastrofi stoga svih dvadeset i nekoliko kandidata za nastup od subote spašavaju baš svoj obraz. A nakon 30. kola bit će vremena za podvlačenje crte i analize tko je točno i koliko griješio.