Borba za posljednji vrh

U krugu od 300 kilometara tri alpinistice, svaka na svojoj planini, bore se protiv umora, hladnoće i vjetra. I jedna protiv druge. Gerlinde Kaltenbrunner, 39-godišnja Austrijanka nalazi se u najgoroj poziciji. Čak i ako uspije u napadu na sjevernu stranu Mont Everesta (8848), dobivena bitka neće biti dovoljna za ostvarenje cilja koji sve tri imaju pred očima – postati prva žena u povijesti koja se uspela na svih 14 vrhova viših od 8000 metara. Gerlindi uz Mont Everest nedostaje i K2 (8611), vrh koji joj nije dopustio uspon već u tri navrata.

U boljoj se situaciji nalazi tri godine mlađa Edurne Pasaban, koja je osvojila već i Everest i K2. I jedanaest daljnjih osamtisućnjaka. Sada se nalazi 150 kilometara sjeverozapadno od Austrijanke na putu k posljednjem neosvojenom vrhu - Shishapangmi (8027), najnižem od 14 velikih. Prije deset dana popela se na Annapurnu, čime je uspjela u svoju korist okrenuti „rezultat“ u borbi s Kaltenbrunner.

Prije gotovo točno dvije godine, 1. 5. 2008., Austrijanka i Španjolka istog su dana došle na vrh Dhaulagiri (8167), čime je Gerlinde Kaltenbrunner tada povela s 11:10. Jedina penjačica koja se mogla umiješati u španjolsko-austrijski dvoboj bila je Talijanka Nives Meroi. Tako se barem činilo.

Kada je Korejanka Eun-sun Oh nedugo nakon toga osvojila svoj šesti vrh preko 8000, malo tko je na to obratio pažnju. Uza svu napornu i dugotrajnu organizaciju, tešku pristupačnost ruta, ovisnost o vremenu i vlastite limite, više od dva osamtisućnjaka u godini je gotovo nemogući pothvat. Korejanka je bila dvije godine iza najboljih i njene šanse da se umiješa u povijesnu borbu samo teoretske.

Danas je 44-godišnja Eun-sun Oh glavni favorit i nalazi se na 1800 metara od vrha Annapurne I, na 1800 metara od posljednjeg osamtisućnjaka koji joj nedostaje u kolekciji, od cilja koji želi više no išta drugo u životu. I za koji je spremna dati i uzeti sve, cilj za koji joj se svako sredstvo čini primjerenim. U 15 mjeseci osvojila je sedam velikih vrhova i niti jednu simpatiju s ove strane korejske granice, savijajući i lomeći sva nepisana pravila alpinističkog kodeksa časti koja su joj došla pod ruku.

Alpinisiti su posebni ljudi, zatvoreno društvo ekstremnih ekscentrika za koje alpinizam nije samo sport, već način života. Penjanja nisu borbe s planinom već sa samim sobom, izazov vlastitom tijelu i volji do apsolutnih ekstrema, a uspješni usponi ispunjavaju ponosom baziranim na saznanju da su dali sve od sebe i vlastitim umijećem, snagom i izdržljivošću postigli visoko postavljen cilj.

O tome da li Oh svoje ciljeve zaista i postiže, postoje određene sumnje. Međutim, o tome kako ih postiže i kakva je vrijednost takvih dostignuća postoji samo jedno mišljenje, barem izvan Koreje. Potpomognuta ogromnom mašinerijom svojih korejskih sponzora Eun-sun redovno leti helikopterom od logora do logora postavljenih visoko u srcu Himalaja. Za razliku od svojih konkurentica, boce s kisikom su joj neizostavan dio opreme, a pred njom se penju iskusni penjači koji za nju na najtežim dijelovima uspona fiksiraju užad.

Na vlastitim ramenima Eun-sun Oh ne nosi ništa, još jedna pljuska alpinističkim tradicijama, već se uz nju i oko nje uvijek penje oveća grupa šerpi prenatrpanih opremom. Javljaju se i svjedoci koji su navodno vidjeli dijelove njenih uspona u kojima je dvojica muških kolega doslovce vuku, a najkasnije nakon izjava šerpi iz njene grupe, riječ „navodno“ mora se upotrijebiti i za jedan od njenih uspona.

Kangchenjunga (8586) treći je najviši vrh na svijetu, sveta planina u kiratskoj religiji, s imenom koje znači „pet blaga snijega“. U svibnju 2009. godine i Pasaban i Oh nalazile su na njoj, a unatoč vrlo lošeg vremena Korejanka je 6. 5. objavila uspješan uspon, podvig kojeg je željela dokazati fotografijom za koju mnogi stručnjaci tvrde da je falsificirana.

Šerpe iz njene pratnje potvrdili su sumnjičavoj španjolskoj ekspediciji da Oh nikad nije došla do vrha, optužba koju ona energično odbacuje i iza svega vidi zavjeru protiv sebe i Koreje. U svijetu alpinizma baziranom na časti i poštenju, uspon joj je priznat, ali gorak okus i više nego sumnja ostaju.

Edurne Pasaban je u brojnim ekspedicijama koje su išle do limita ili preko njega smrti morala prepustiti alpinističke prijatelje, a amputaciji prste na nogama. Šanse su dobre da će i mjesto u povijesti morati prepustiti Korejanki u borbi koja je preslik ne samo sportske borbe, već i one za sam sport i za ono što želimo da sport predstavlja. Danas se na Shishapangmu i Annapurnu ne penju samo dvije iznimne žene, danas se suprostavljaju dva seta vrijednosti, dva dijametralno suprotna pristupa sportu.

Kao i često u povijesti, poštenje ne donosi uvijek medalje, ali donosi poštovanje i navijače koji iste te vrijednosti cijene. Jučer je jedan od tih navijača bila i Annapurna, koja je Eun-sun, njenom timu i dvjema ekipama korejske televizije pokazala svoju mračnu stranu i mećavom odbila ponuditi planirani put do vrha. Barem još jedan dan, povijest ostaje bez nove stranice.