Heroj ulice

2006. godina za Obalu Bjelokosti bila je bez sumnje godina za pamćenje. Prvo mjesto ispred Kameruna značilo je i prvi nastup na Svjetskom prvenstvu, dok su na Afričkom kupu nacija finalni dvoboj izgubili lutrijom jedanaesteraca. Drogba je Kup završio s tri postignuta pogotka, od kojih je zasigurno najvažniji bio onaj u polufinalu protiv Nigerije.

Nekoliko mjeseci kasnije reprezentacija Obale Bjelokosti stigla je u Njemačku. "Gotovo da možemo opipati entuzijazam naših navijača", objašnjavao je napadač Chelseaja atmosferu na ispraćaju. Drogba i suigrači imali su težak zadatak, skupina u kojoj su se našli (Argentina, Nizozemska, Srbija i Crna Gora) odmah je po završetku ždrijeba proglašena skupinom smrti.

Kako i priliči najvećoj zvijezdi reprezentacije, upravo će njegovo ime biti zapisano uz podatak o prvom povijesnom pogotku. No pogodak koji je postigao protiv Argentine nije bio dovoljan i za prvu pobjedu. Impresivni su dojmovi bili nakon tog susreta. "Kada sam začuo himnu, preplavile su me emocije. Čak sam pred očima vidio cijelu svoju dotadašnju karijeru."

Nakon startnog 1:2 poraza, stigao je identičan poraz i od Nizozemaca, a već eliminiranoj momčadi u posljednjem susretu Drogba nije mogao pomoći zbog skupljenih javnih opomena. Iako su se od natjecanja morali oprostiti u najranijoj fazi, Drogba i društvo uspjeli su skrenuti pozornost na sebe. Baš kao i dvije godine kasnije kada su, uz pomoć tri njegova pogotka stigli do novog finala Afričkog kupa.

Iza Drogbe je teška godina, ne u sportskom koliko u ozbiljnijem, životnom smislu, no nagrada je stigla u obliku novog plasmana na SP. U ožujku 2009. godine na susretu protiv Malawija 19 je ljudi poginulo u stampedu, nesreća je zasjenila pobjedu i nastavak pozitivnog niza. Ipak, na kraju kvalifikacijskog ciklusa bilo je razloga za slavlje. U uspjeh momčadi ugradio je pet pogodaka, često upravo one odlučujuće.

Druga drama dogodila se uoči starta prošlogodišnjeg Afričkog kupa. Reprezentativci Toga stradali su u napadu na njihove autobuse, a tragedija je uzdrmala sve sudionike turnira, ali i sveukupnu nogometnu i sportsku javnost. Obala Bjelokosti svoj je put završila u četvrtfinalu, a Didier je postigao tek jedan pogodak.

Bez obzira što njegova nacionalna vrsta nije uspjela režirati iznenađenje na SP-u 2006. godine, reprezentativci, a posebno Drogba, u domovini su pravi heroji, ne samo sportski. Odraz je poslijeratne zemlje kakvom se Obala Bjelokosti želi prezentirati u svijetu, a malo tko će zaboraviti listopad 2005. kada je, nakon što je momčad odveo do prvog mjesta kvalifikacija, uzeo mikrofon i zajedno sa suigračima kleknuo na teren i zamolio obje zaraćene strane da odlože oružje.

"Bilo je to nešto što sam učinio instinktivno. Svi smo mrzili to što se događa, a zanos nakon utakmice bio je idealna prilika." Nakon tjedan dana njihove su želje postale stvarnost. "Kada sam na idućoj utakmici vidio lidere obje strane rame uz rame za vrijeme trajanja himne bilo je to kao da se moja zemlja ponovno rodila."

Didier će u Južnoj Africi pokušati još jednom postati herojem ulice. Ždrijeb im ponovno nije bio naklonjen, Brazil, Portugal i Sjeverna Koreja još su teži protivnici od onih 2006. Kako bi njegov nastup na Svjetskom prvenstvu bio siguran, Drogba je odgodio operaciju hernije. Posljednje nastupe u Premiershipu igrao je pod bolovima, no interes reprezentacije stavio je ispred svoga. "Prvo je na redu Južna Afrika, neću na operaciju niti sada, niti za dva ili tri tjedna, tek nakon Prvenstva."