Još samo treba pokoriti svijet

Veznjak Barcelone protekle je dvije godine na vrhuncu karijere, a Svjetsko prvenstvo u JAR-u idealna mu je šansa da u povijest ode kao jedan od najvećih veznih igrača svih vremena. Njegova sposobnost kontroliranja utakmice kroz pregled igre i nevjerojatan kontinuitet točnih proigravanja omogućili su Barceloni i Španjolskoj rijetko viđenu dominaciju, ne samo u posjedu lopte nego i osvajanju trofeja.

Iako je Xavi po svemu dijete Barcelone, zanimljivo je da je odgojen kao navijač - Espanyola. Naime, njegova obitelj navijala je za tog Barceloninog gradskog rivala, a njegov djed bio je svojevremeno kapetan Espanyola.

Ipak, Xavi je već kao klinac započeo s nogometnim odgojem u najvećem katalonskom klubu i tipični je izdanak Barcelonine škole nogometa. Od početka je odgajan kao nasljednik Josepa Guardiole, svog današnjeg trenera, i taj je zacrtani put Xavi u potpunosti prošao. Nakon što je Barcelonu B odveo u drugu ligu, Xavi se našao u kadru prve momčadi pod vodstvom Louisa van Gaala i od tada je praktički nezamjenjivi član prve postave. Paralelno se razvijao i njegov put u reprezentaciji za koju je debitirao 15. studenoga 2000. godine, a do dana pisanja ovog teksta skupio je 84 nastupa i izvjesno je da će s lakoćom otići preko magične granice od 100 "kapica".

Iako je proteklih desetak godina bio važan kotačić u svim Barceloninim uspjesima i dobrim igrama, potpunu igračku zrelost - a kroz to i priznanje nogometnog svijeta - doživio je u protekle dvije godine, počevši s Europskim prvenstvom 2008. godine.

Španjolska je na tom natjecanju konačno pokazala da je sposobna osvajati velike trofeje i to izvrsnom, nedvojbeno najboljom igrom na tom turniru, a Xavija je UEFA proglasila igračem turnira. Bio je to početak nevjerojatne serije uspjeha Xavijevih momčadi, jer je u narednoj sezoni s Barcelonom osvojio apsolutno sva natjecanja u kojima je Barca sudjelovala - u Primeri je bio najbolji asistent, kao i u Ligi prvaka, a u finalu tog natjecanja opet je proglašen najboljim igračem (svladan je Manchester United s 2:0).

Vrhunske igre prepoznali su i navijači i struka i mediji, pa je Xavi prošlu godinu završio kao treći u izboru za Zlatnu loptu, kao i za FIFA igrača godine, iza Messija i Cristiana Ronalda.

Danas se malo tko neće složiti da se radi o najboljem čistom veznom igraču na svijetu, a još jedan uspješan pohod s reprezentacijom dodatno bi mu popravio sliku u povijesnom kontekstu.

Njegova vizija, tehnička briljantnost, preciznost i raznovrsnost dodavanja, smirenost i "tajming" za guranje lopte u prazan prostor apsolutno su za nogometne udžbenike pod poglavlje "Playmakeri". Dojam Xavijeve superiornosti nad protivničkim veznim igračima pojačava statistika - osim brojnih asistencija, Xavi praktički u svakoj utakmici bilježi barem dvostruko veći broj točnih dodavanja od bilo kojeg drugog igrača na susretu; a uz to, gotovo u pravilu je igrač koji pretrči najviše metara.

Da dojam bude i ljepši, Xavi nije od igrača koji "nestaju" u najvećim utakmicama - u polufinalu EP-a je protiv Rusije zabio prvi pogodak, u finalu je asistirao za pobjednički gol, u finalu Lige prvaka je također bio asistent, a navijači Reala ne mogu na prste jedne ruke nabrojati Xavijeve asistencije koje su ove i protekle sezone potopile Madriđane u derbijima. Zanimljiv je i podatak da je šest od njegovih osam pogodaka za reprezentaciju bilo za vodstvo od 1:0.

Kao slabosti mu se mogu istaknuti manjak brzine i visine, kao i možda malo premali broj pogodaka u odnosu na neke druge vezne igrače, ali to je već traženje igala u plastu sijena - igrač s toliko asistencija i s tolikim doprinosom u gradnji igre ne mora zabijati 15-ak golova po sezoni da bi ga se smatralo jednim od najboljih na svijetu.

Xavi to zasigurno jest.