Srce i duša Japana

Mladi je Japanac od samog početka imao veliko povjerenje i uprave i stručnog stožera talijanskog kluba, te je kroz tri godine igranja u Italiji nosio "desetku" i u velikoj mjeri pomogao momčadi da izbjegne ispadanje u niži rang. Godine je 2005. odlučio promijeniti sredinu i potpisao je za škotski Celtic, premda su interes za njega pokazivali i mnogi španjolski i njemački klubovi.

Debitirao je protiv Dundeeja 6. kolovoza 2005. i već je zarana opravdao dovođenje; u prvom je ogledu zaradio epitet igrača utakmice, a u premijernoj je sezoni ponio titule škotskog prvaka i pobjednika Kupa. Upisao se u strijelce već u prvom susretu Lige prvaka protiv Manchester Uniteda i svima je bilo jasno da je Japan "izrodio" jednog klasnog igrača.

Godine 2009, kada se zasitio škotskoga nogometa, odlučio je pokušati u Espanyolu, no vratio se u matičnu Yokohamu nakon samo jedne odigrane sezone, budući da je glavninu nastupa u Španjolskoj sakupio - ulazeći s klupe.

Redovito je kroz karijeru igrao i za nacionalnu vrstu; u mladoj je reprezentaciji nastupao još kao srednjoškolac i bio istaknutim članom U20 momčadi koja je Svjetsko prvenstvo za mlade okončala na osmom mjestu. Godine 1999. izabran je u U23 ekipu i sa suigračima je neokrznuto prošao kvalifikacije za Olimpijske igre u Sydneyju.

Za seniorsku je vrstu debitirao 13. veljače 2000. protiv Singapura u kvalifikacijama za Azijski kup, a prvi je pogodak postigao protiv Bruneja tri dana kasnije. Odigrao je i sve preostale utakmice kupa i na koncu se, zajedno sa suigračima, veselio prvome trofeju.

Međutim, nakon poražavajućih 0:5 protiv Francuske u prijateljskoj utakmici nekoliko tjedana kasnije, izgubio je mjesto u sastavu tadašnjeg izbornika Phillippea Troussiera, te je, na veliko razočaranje navijača, morao propustiti Svjetsko prvenstvo na domaćem tlu, u Koreji i Japanu.

Troussier se, ipak, sljedeće godine oprostio od japanske klupe i mjesto prepustio legendarnom Brazilcu Zicu, koji je odmah prepoznao Nakamurin talent i promptno ga vratio u prvu postavu.

Pod njegovim je vodstvom Nakamura postao "srce i duša japanske vezne linije", a strahovito je i fizički napredovao. Postao je pravi vođa i playmaker i 2004. je, ponajviše njegovom zaslugom, Zico odnio svoj prvi trofej Azijskog kupa. Taj je status "zvijezde" nepobitno održao i do danas, te će zasigurno biti najveća snaga svoje momčadi u Južnoafričkoj Republici.