Razlog za engleski optimizam i - strah

Wayne Rooney najbolji je igrač ovogodišnjeg izdanja Premiershipa i čovjek u kojeg cijela engleska nacija polaže najviše nade, ali i strepnji uoči predstojećeg Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici.

Rođen je u Croxtethu, u Liverpoolu, 1985. godine i od malih je nogu navijao za - Everton. Dres kluba s Merseysidea nosio je sve do 2004, a upečatljiv je trenutak u plavoj majici imao postavši najmlađim strijelcem u povijesti Premiershipa i okončavši 30 utakmica Arsenalove neporaženosti 2002. godine.

Međutim, Evertonova ga je nekompetitivnost u Europi ubrzo nagnala da preseli u Manchester i 2004. se obveže na vjernost crvenim vragovima. Već je u europskom debiju u ekipi Sir Alexa Fergusona pokazao koliko je talentiran, postigavši hat-trick, i upisavši asistenciju u 6:2 pobjedi nad Fenerbahčeom u skupinama Lige prvaka.

Malo je pomalo tokom godina dobivao sve veću ulogu u crvenom dresu, a u pravom je smislu riječi eksplodirao upravo ove sezone, nakon što je Old Trafford napustio Cristiano Ronaldo. U središnjem dijelu sezone svojim je pogocima nosio United u svim natjecanjima, a momčad je posustala u utrkama za naslov prvaka Engleske i u Ligi prvaka uvelike i zbog njegovih problema s ozljedama pri kraju sezone.

Za reprezentaciju je Engleske prvi put zaigrao 12. veljače 2003. protiv Australije, sa 17 godina postavši najmlađim igračem koji je sakupio englesku internacionalnu "kapicu". Taj je pothvat za 35 dana nešto kasnije potukao Arsenalov Theo Walcott.

Na prvo je veliko natjecanje putovao u Portugal - Europsko prvenstvo - i ponovno je postavio jedan rekord - dva je puta zabio Švicarskoj i postao najmlađi igrač kojemu je to pošlo za rukom (i taj će rekord kasnije biti nadmašen, sretnik je bio Švicarac Johan Vonlanthen).

No, ozlijedio se u četvrtfinalnom srazu s Portugalom, a u istoj se utakmici istaknuo i po (ne)namjernom gaženju Ricarda Carvalha, zbog kojeg je dobio crveni karton i zahladio odnose s klupskim suigračem, Cristianom Ronaldom, koji je žučno agitirao za njegovo isključenje.

Upisao je nastup i na Svjetskom prvenstvu 2006. godine u Njemačkoj, ali je zbog ozljede stopala imao problema s fizičkom spremom i nije uspio pogocima pomoći momčadi da prijeđe preko četvrtfinala; kao i dvije godine ranije, ispali su nakon izvođenja jedanaesteraca.

U kvalifikacijama za put na jug Afrike odigrao je osam utakmica i pogocima je svojoj ekipi pomogao devet puta. Zabio je tri puta Kazahstanu, a po dva puta Hrvatskoj, Bjelorusiji i Andori. Bio je glavna poluga u momčadi Fabija Capella i otočki su se mediji već tada počeli natjecati u sipanju komplimenta i pisanju o njemu kao o čovjeku koji će Engleze nakon dugo godina voditi do vrha svijeta - trofeja Silvija Gazzanige.