Ivković: "Nema šanse da ostanem"

Malo više od šest tjedana je Tomislav Ivković proveo na klupi NK Međimurja, no to mu je, kako kaže, bilo i previše: "Nakon tri dana mi je bilo jasno kamo sam došao. Poželio sam odmah otići, ali nisam jer nisam kukavica. Ovo nije klub, to su tri-četiri kluba, jer pojedini članovi uprave vuku svaki na svoju stranu i rade samo o svojem interesu. Dovoljno je reći da su uspjeli otjerati prvog trenera, koji je radio dobro i imao rezultate, uništiti drugog, a mene nisu stigli", ogorčen je Ivković.

Posebno je Zagrepčanin ljut zbog današnjeg oproštaja s igračima na kraju sezone, na kojem nije bilo ni jednog člana Uprave: "Danas su čelnici ponovno pokazali da ne zaslužuju voditi ovaj klub. Umjesto da dođu i objasne kad će isplatiti primanja onu su se kao miševi zavukli u svoje rupe, a igračima i zaposlenicima jasno dali do znanja da ih ni malo ne poštuju."

Poštovali čelnici nisu, kako kaže Ivković, ni njega, a vječitim sufliranjem oko sastava ekipe često su ga ljutili: "Klupski čelnici javljali su se samo kad su trebali pogurati nekog svog igrača, ne direktno, jer se nisu usudili, nego zaobilaznim putevima. No ponosno ću i čistog obraza reći da mene nikad nisu uspjeli natjerati da nekog stavim u ekipu. Taj klub postoji samo na papiru, u novinama i na memorandumu, to su u stvari mali privatni klubovi pojedinaca. Nije voditi klub isplatiti tri igrača, nego svima ispuniti obećano."

Direktno upitan na koga se odnosi dio s guranjem igrača, Ivković je bez ustezanja odgovorio: "Marijan Uršanić, dopredsjednik, i otac od vratara Vuljanka, isto čelnik kluba."

Nakon svega što je rečeno, za Ivkovića ne dolazi u obzir ostati u Čakovcu: "Bilo bi suludo da ostanem ovdje nakon svega. Bila bi to borba protiv vjetrenjača. Moj ostanak dolazi u obzir tek ako se cijela uprava makne, a klub ozbiljno poradi na organizaciji. Neka se ne zavaravaju, neće uspjeti ni u 3. HNL ako ne srede organizaciju."

Ipak, Tomislav Ivković naglasio je da s novinarima nije imao problema već vrlo uspješnu suradnju, u dobrim je odnosima bio i s zaposlenicama kluba te tajnikom Dragutinom Miholčekom.

Totalno unezvjeren cijelom situacijom u petak bio je i Cicero Lima, 28-godišnji veznjak Međimurja, koji je ove sezone u crveno-crnom dresu odigrao 25 utakmica: "Ja nisam smeće, ali me se svakodnevno ponižava, i daje mi se po 100 kuna s kojima ja ne mogu živjeti. U Upravi nema poštenog čovjeka, otići ću i visoko dići glavu. Ja sam Cicero Lima, u klubu sam bio četiri godine, i nisam smeće, molim da to napišete", rekao je Brazilac koji se na taj način, s mnogo neisplaćenih dugovanja, oprostio od NK Međimurja.

Pitanje je hoće li si Brazilac moći priuštiti dizanje arbitražnog postupka, za kojeg taksa iznosi par tisuća kuna. Da je u svlačionici situacija daleko od lijepe potvrdio je i najstandardniji igrač Međimurja, Mario Darmopil, koji je rekao: "Šteta što se s čelnicima kluba nismo mogli rastati kao ljudi. Jesmo i mi igrači krivi za ovakvu situaciju, nismo trebali izgubiti neke utakmice, ali vjerujte da nije lako. Ako se stvari hitno ne poprave, ne znam tko će od igrača uopće ostati."

Na kraju sezone ovakve riječi, bez obzira na rezultat, nisu se trebale dogoditi. Iza NK Međimurja je prvenstvo prepuno obećanja, igračima, navijačima, zaposlenicima, od kojih je veći dio ostao neostvaren. Ljudi iz Zagreba, koji su na nagovor Dragutina Katalenića došli u klub, nisu se pokazali dobitnom kombinacijom, čak daleko od toga. No, kako u nogometu krivnja nikad nije pojedinca nego uvijek cijelog kolektiva, svi zajedno su podbacili. Treba ipak znati da se domino ne ruši sam, već da od Uprave stvari kreću na niže.