"Mogu doći i Cico i Zajec i Kuže"

Trebala je to biti "presica" na kojoj će Zdravko Mamić sažeti zaključke sjednice Izvršnog odbora. Jučer je, pak, to postala "presica" na kojoj će Zdravko Mamić objasniti razloge raskida ugovora s Krunoslavom Jurčićem. Na kraju je, pak, to postala "presica" u kojoj je Mamić ponovno svojim verbalnim akrobacijama zasjenio sve ono važno što je rekao. Problem je klupskih odnosa s javnošću (postoje li?) što ne postoji nitko tko može Mamića usmjeriti da ostane samo na važnom, a ne da dođe do točke gdje "sotone iz gradske uprave" optužuje za "stvaranje velike Srbije". A došlo je i do toga.

Druženje s novinarima Mamić je započeo s objašnjenjem rastanka kluba s dosadašnjim trenerom Krunoslavom Jurčićem, iako je nakon sjednice IO-a Mamić potvrdio kako Jurčić sigurno ostaje: ”Zajednički smo zaključili da smo došli do točke s koje više zajedno ne bismo mogli omogućiti Dinamu da ode prema naprijed. S obzirom na sve okolnosti i uvjete, na sve što se događalo na terenu i u medijima, bilo je teško očekivati da mi s optimizmom možemo krenuti u novu sezonu.”

Mamić je korektno - kako priliči velikom klubu - odao priznanje Jurčiću za ostvarene rezultate: ”Kruno Jurčić će statistički uvijek biti obilježen kao jedini trener koji je dva puta uzastopno osvojio prvenstvo, a radi se o čovjeku čija je ljubav prema Dinamu i plavom dresu veća od života, i zato je taj rastanak bio tako težak i bolan. Nadam se da će dalje nastaviti svoju uspješnu karijeru, apsolutno ima pravo nadati se da će u nastavku karijere biti opet u Dinamu ili na nekoj drugoj važnijoj funkciji u hrvatskom nogometu.”

Što se novoga trenera tiče, ova press konferencija nije donijela rješenje. Štoviše, ako je vjerovati Mamiću, rješenja nema ni na vidiku, niti se s kim službeno kontaktiralo. Mamić je u tom dijelu potvrdio i da on sam "nije u pravoj formi", da mjesecima razmišlja o pravom rješenju, a kako ga u tom periodu nije smislio, iluzorno je očekivati da ga je smislio u 24 sata.

Mamić je opovrgnuo da je odnos Jurčića i Roberta Kovača u bilo kojoj mjeri utjecao na prekid suradnje o čemu se špekuliralo, te je naglasio da mu je žao što iz kluba cure takve informacije.

O mogućim kandidatima za klupu Dinama

Kada su se potegnula pitanja mogućih kandidata, Mamić je za početak samo iz utrke izbacio Nikolu Jurčevića i dodao: ”Nemamo niti jednog kandidata. Svi su kandidati. Dinamo bi uvijek trebali voditi najuspješniji i najkarizmatičniji treneri, koje će prihvatiti i publika i igrači i mediji.”

I kao dodatak, nimalo ohrabrujuća poruka svim hrvatskim trenerima: ”Ostajem pri vjerovanju da su treneri najslabija karika hrvatskog nogometa.”

Ipak, strani treneri nisu rješenje koje se Mamiću dopada: ”Mislimo da bi teško prošao u Hrvatskoj, zbog nekoliko razloga. Svakom bi strancu trebalo nekoliko mjeseci da upozna igrače i ligu, a tom periodu već bismo mogli puno toga kompromitirati."

Obračun s bivšim trenerima

Otprilike ovdje je Mamić počeo gubiti koncentraciju - jer do tada je govorio argumentirano, polagano i promišljeno - te je, kako sam kaže "otvorio dušu", a sebi zabio autogol jer je putem rekao previše sočnih stvari koje će postati tema razgovora, umjesto stvari koje su uistinu bitne.

Mamić je, za početak, poželio razgolititi veliku ljubav nekih trenera prema ovom klubu, počevši od Zlatka Kranjčara: ”Nisam planirao ovo reći, ali da - želimo Cicu Kranjčara. On je legenda kluba, jedno od najvećih imena - neka krene pješke iz Crne Gore prema Dinamu pa neka preuzme svoj Dinamo. To je samo jedan primjer, mogao bih isto poručiti i mnogima drugima - dođite i napravite nešto za svoj Dinamo, a ne da vam Dinamo bude zadnja opcija kada nema te ništa drugo. Kada je Bog digao ruke od Josipa Kužea, onda su Mamić i Dinamo stali iza njega kao što niti jedna majka ili otac ne mogu stati iza svog djeteta. Nama ne trebaju njegova popovanja, neka dođe pješke i pomogne svom Dinamu, a ne da su Albanija i Crna Gora ispred Dinama.”

U nastavku se Mamić obračunao s dva bivša trenera, Zvonimirom Soldom i Nikolom Jurčevićem: "Dosta mi je tih veličina koje se veličaju poput nekih heroja, poput Solde, koji je kao bio hrabar jer je on tamo onim Mamićima dao ostavku. Pa on bi dobio kopito da nije sam dao ostavku, jer mi smo mu omogućili najbolju momčad u Hrvatskoj, dali smo mu šansu.”

Nikola Jurčević također se itekako zamjerio Mamiću: ”Kunem se da moj brat i ja nismo nikome od vas rekli niti jednu riječ o razgovoru s Nikolom Jurčevićem. Kada je to izašlo u novinama, kada je pisalo da je on tražio 200.000 eura unaprijed, mogu reći da to nije istina i da brat i ja nismo o tom razgovoru nikome ništa rekli, a onda taj isti Jurčević napiše mom bratu poruku ”sramite se, znao sam da ste takvi”. A sad kažemo da je zaista tražio novac unaprijed. A tko je to Nikola Jurčević?! Ja sam mu to i rekao. Mi smo mu dali nakon šest mjeseci u Zagrebu priliku da vodi Dinamo, i jedini je trener koji nije osvojio naslov prvaka. Pa je dobio otkaz u Belupu, pa u Salzburgu, pa ga je Mamić svojim logističkim vezama ugurao u reprezentaciju. I svi su oni heroji, svi su pametni, svi su sirotani, a jedino smo mi glupi. Zamislite sirotane koji za 200.000 eura godišnje moraju trpiti onog siledžiju Zdravka Mamića.”

Pomalo iznenađujuće, od svih dosadašnjih trenera Mamić je istaknuo onog kojeg je dva puta otjerao: ”Kada bih mogao birati, onda je to samo jedna osoba - Branko Ivanković. Gospodin, trener, stručnjak, moralna vertikala. Mea culpa, mea culpa, mea culpa, što sam ga dva puta otjerao, i sada ga moram treći puta moliti. On je previše častan čovjek da bi opet došao, ali evo moram ga pohvaliti jer je čovjek to zaslužio. Glup sam što sam ga dva puta izgubio. Ali to sam ja, svatko radi gluposti, a onaj tko to ne prizna, nije normalan. No morate i vi znati - stalno smo to skrivali, nikad nismo rekli niti jednu ružnu riječ protiv bivših igrača ili trenera, ali moramo naglasiti kako se oni odnose prema tom klubu koji im je sve omogućio. Kranjčar neka dođe tu pred sve vas - ima otvorenu ponudu da preuzme klub - neka preuzme tu odgovornost.”

Od novog trenera Mamić očekuje malo više od samo naslova prvaka Hrvatske: ”Tko god bude trener Dinama, bit će prvak Hrvatske. Čekamo da netko napravi nekakav iskorak. Ja bih volio da dođe Kranjčar, pa da demistificiramo da ova uprava ne želi sve dinamovce staviti pod isti barjak. Mi nismo veliki prijatelji, ali ja bih volio da dođe i da tako demantiramo sve koji tvrde da je ovdje trenerima onemogućen normalan rad. A naprotiv, imaju najbolje uvjete za rad. Ja u svlačionicu dolazim samo kada je kuća gorjela, i budite sigurni da bi i ove godine bile prezentacije bolje da sam dolazio.”

Mamićeva poruka Kranjčaru je samo simbolična, jer vrijedi za sve klupske veličine tvrdi Mamić: ”Da, vrijedi i za Velimira Zajeca. Svi koji se vide u Dinamu - neka krenu pješke prema klubu, za svakoga ima mjesta.”

U maloj "kreativnoj pauzi", Mamić je čestitao reprezentativcima U-19 (blizu odlaska na EP), Bilićevoj A reprezentaciji koja je "podsjetila na model igre Barcelone iako je bila osjetno hendikepirana", pa i mladoj reprezentaciji iako nije bio sretan s jednom Ladićevom odlukom: ”Neće mi previše zamjeriti, ali mislim da je bilo nepotrebno da dva do sada najbolja vezna igrača, Badelj i Jajalo, igraju na krilima, a Rakitić i Kreilach na pozicijama zadnjih veznih. To je bila, kako bi rekao Ćiro Blažević, akrobacija bez legitimacije.”

O gospodarskoj situaciji i rezanjima plaća

Mamić je potom novinare upoznao s ostalim zaključcima sjednice IO-a, među kojima je i ona da će se igračima dio novca stavljati u depozit (20 posto na plaće do 100.000 eura, 40 posto na one iznad toga) koji će im biti isplaćen ako se plasiraju minimalno u Europsku ligu: ”Nije se pribjeglo formuli koju koristi cijeli svijet, da se zaposlenicima oduzima nepovratno. Ta Europska liga je minimalni uvjet da klub uopće postoji. Ne možemo bezuvjetno plaćati ono što nemamo. I ako se ne plasiraju u Europsku ligu, nećemo platiti ni premiju od 10.000 eura za osvojeni naslov. Ako ne uđemo u EL, gubimo minimalno 3.5 milijuna eura, dakle svejedno ne uzimamo igračima sve, no ipak želimo staviti pritisak na igrače da oni nešto moraju i napraviti za sve to što dobivaju."

Mamić je tu kao pozitivne primjere istaknuo Butinu, Bišćana i Šimića, pa vjeruje da vođeni njihovim primjerom ni ostali igrači neće raditi probleme.

”Financijska je situacija zastrašujuća, ali vjerujemo da smo među zadnjima koji će doći na red kada će se odvijati propast hrvatskog sporta koja je neizbježna", tvrdi Mamić.

Izvršni dopredsjednik potom je nabrojao gradski novac bez kojeg ostaje (ukupno 13 milijuna kuna od turističke zajednice, Holdinga i Grada), a najavio je i odlazak ostalih sponzora: ”Ako je nekada i bilo osnove - a ja tvrdim da nije - nemojte više stvarati zabunu koji se financira od poreznih obveznika. Posljednjih godina je Dinamo 30-ak milijuna kuna direktno uplaćivao u državne i gradske blagajne na osnovi svih poreza i davanja. Zamislite samo kada se piše da pijani milijarderi troše novac poreskih obveznika, a ja vam predočim sve dokaze da nije tako. Možda i živimo kao pijani milijarderi, ali od novca koji smo sami stvorili. I možemo biti ponosni što smo najveći izvoznici na svijetu. I što u ovu napaćenu ekonomiju unosimo strani kapital.”

I tako smo stigli do sotona

Sva suzdržanost nestala je kada se poteglo pitanje sa sjednice skupštine Grada gdje je netko "potegao pitanje Dinama i Zdravka Mamića". Što drugo nego prenijeti Mamićev monolog u cijelosti: ”Vidim sve sotone svijeta koje su se nadvile nad ovaj sveti klub, a jedini razlog zašto ne bježim je što sam previše častan i što mi Dinamo previše znači da bi je ostavio tim sotonama. Tko god je postavio to pitanje, to je ljudsko biće samo izvana, ali je ljudsko biće satkano od sotonizma. To ne može biti normalan čovjek, to je sotona, jer i njega ovaj klub hrani. Jao si ga državi gdje ga takve sotone vode. Dok dnevno po stotinu ljudi ostaje bez posla, Dinamo ne da nije izgubio radno mjesto, nego ih je otvorio nekoliko. Sotona nije dao obrazloženje svom pitanju, a ja dajem obrazloženje svom odgovoru. I vi hranite te zastupnike, i svi plaćate prireze i razreze, od kojih se plaćaju trostruki radovi koje rade gradska poduzeća. Nemojte dopustiti sotonama da on nas rade nenormalne ljude. Ako ja 500 puta dođem pred vas, iznesem bilance, koje su javni dokumenti, zapisnike raznoraznih kontrola, poreznih uprava i financijskih instituacija, što onda to predstavlja? Moji radnici svake godine dobiju božićnicu i uskrnicu, a ta sotona je ukinula sve regrese, sva prava; jesam li ja onda jedini luđak koji je te spodobe spreman nazvati pravim imenom? Koja je to vrsta demokracije? Ovdje nema jedne ulaznice, nema jednog prodanog suvenira, nema TV prava, a mi godišnje sudjelujemo u 500 humanitarnih akcija. Iskrenost će uvijek pobijediti. I zato ćete vi mene voljeti, jer sam ja iskren.”

Mamić je i sam priznao da je sve skupa ovo tragikomično, misleći valjda i na svoj nastup, dodavši da se osjeća prilično bespomoćno: ” Ja ne znam kojim bi se argumentima više borio. Ja stalno nudim nekakve argumente. 90 posto emisija na televiziji je o našem gospodarstvu, o borbi za svako radno mjesto. Najbolje plaće, božićnice, uskrsnice, sve to ima Dinamo. Što u novcu na računu, što u novcu koji treba ući u ovaj klub - pa koja je tvrtka usporediva s nama u Hrvatskoj? Tim sotonama je u Dinamu sve apstraktno, svaki naslov, svaki uspjeh. Te sotone samo čekaju da Dinamo propadne. To nije politički govor nego njihov mračni plan, baciti čovjeka na koljeno, ali to je njihov plan, stvaranje velike Srbije.”

Mamić je novinare zamolio da "ne pomažu sotonama", nadajući se da će navijač i čovjek doći pomoći svom klubu: ” To nam treba, jedinstvo, prijatelji koji misle isto kao i mi. Pozivamo sve ljude koji žele raditi na dobrobit NK Dinama. Nema instituacije u Hrvatskoj koja je važnija od Dinama. Tisuće ljudi nas moli da se ne predamo sotonama. Ti čestiti Hrvati su, nažalost, daleko od nas, ali oni najbolje prepoznaju problem i najviše im je stalo do Hrvatskoj, koliko god im se rugali i koliko im htjeli uzeti glas. To je najzdraviji korpus hrvatskog društva, kao što su i Dinamo i naši navijači.”

Sve što je do tada rekao - ponešto dobrim argumentima, a ponešto promašenim i preteškim riječima, Mamić je sažeo na sljedeći način: ”Tako i ovi treneri, vole i Dinamo i Zagreb i Mamića - ali do zadnje kune. Ili za politički poen.”

O stadionu

Što se pitanja stadiona tiče, Mamić je ovoga puta bio kratak i jasan: ”Ovim vas putem molimo i obavještavamo gradsku upravu, gradsku skupštinu, uvažene zastupnike, da Dinamo od njih apsolutno ništa ne traži. Nikad od nas neće dobiti niti jedan dopis kada je u pitanju ovaj stadion. Malo nas se i dosad pitalo, ali ovim pozivom želimo da nas se izuzme iz odgovornosti za ovu sramotu koja ide na račun grada Zagreba. Dinamo nema nikakve prste u ovom ruglu zvanom gradski stadion Maksimir. On je u vlasništvu grada Zagreba i neka grad Zagreb i skupština preuzmu za njega odgovornost. Odričemo pravo bilo kome da koristi Dinamo u politikantske igre. Mi jedino molimo gradske zastupnike neka konačno ponište sve ove nerealne i lažne natječaje, bilo za Maksimir, bilo za Svetice, bilo za Kajzericu, i kada se ponište, da omoguće bilo Dinamu, Lokomotivi ili bilo kojem klubu, da iz vlastitih financija naprave svoja igrališta, radi dobrobita zagrebačkog sporta.”

Na kraju, Mamić je ušao i u osobni obračun s urednicom sporta u redakciji jednog dnevnog lista, tvrdeći da vrši mobbing nad svim novinarima: ”Ja ću prestati optuživati vas zbog njenog rada, znam da imate obitelji i da imate dva izbora - pisati pošteno ili slušati šeficu i dobivati plaću, a to i nije pravi izbor. Ja vas volim i poštujem, probajte izdržati taj progon, a da ne naškodite instituciji poput Dinama.”

Što na kraju zaključiti osim da je Dinamu potreban ozbiljan PR kako bi mogao poslati svoje poruke, a ne izgubiti se putem u sotonama i velikoj Srbiji?