Nogomet

Četvrto finale za treći trofej

Ante Zovko • subota, 22.05.2010.
Četvrto finale za treći trofej
Foto: Dejan Popek

Večerašnji finalni obračun Lige prvaka između Bayerna i Intera bit će četvrta završnica koja se održava na Santiago Bernabeu, prva otkad postoji Liga prvaka. Oba će večerašnja protivnika tražiti svoj treći ovosezonski trofej, ali tu nije kraj raznim statističkim i povijesnim zanimljivostima.

Bayern će u svojem osmom finalu, prvom nakon trijumfa 2001., tražiti svoj peti naslov, kojim bi se pridružio Liverpoolu na diobi trećeg mjesta momčadi s najviše naslova u elitnom europskom natjecanju, iza Real Madrida i Milana.

DVOBOJ ZA KOEFICIJENT

Osim samog europskog naslova, Bayern i Inter imat će dodatni motiv koji se odnosi na njihove lige. Pobjednik će za svoju ligu osigurati i četiri predstavnika u Ligi prvaka. Tri su moguća scenarija:

1. Pobjeda Bayerna nakon 90 ili 120 minuta - 4 njemačka predstavnika u Ligi prvaka
2. Pobjeda Intera nakon 90 ili 120 minuta - 4 talijanska predstavnika u Ligi prvaka
3. Pobjeda bilo koga nakon jedanaesteraca - UEFA računa remi pa tako Njemačka šalje 4 predstavnika u Ligu prvaka

Inter se u svojem prvom finalu od 1972., petom ukupno, nada trećem naslovu, prvom nakon 1965. U slučaju pobjede pridružit će se trostrukim pobjednicima Barceloni i Manchester Unitedu.

Jedni će ostvariti cilj u četvrtom finalu na Santiago Bernabeu, prvom u eri Lige prvaka koje se igra u subotu. Dosad je španjolska prijestolnica bila sretna za domaći Real Madrid 1957., Milan 1969. i Nottingham Forest 1980.

Bit će ovo i treće finale u kojem se susreću njemačka i talijanska momčad. Dosad su oba puta slavili Nijemci: HSV 1983. protiv Juventusa (1:0) i Borussia Dortmund 1997. protiv Juventusa (3:1).

Španjolska je najuspješnija nacija što se tiče same Lige prvaka, s pet pobjeda (1998., 2000., 2002., 2006. i 2009.), slijedi Italija s četiri (1994., 1996., 2003., 2007.), dok je Njemačka pobjednike dala 1997. i 2001.

Ili Jose Mourinho ili Louis van Gaal postat će treći trener u povijesti koji je osvojio Kup/Ligu prvaka s dvije različite momčadi, nakon Ernsta Happela (Feyenoord 1970. i HSV 1983.) i Ottmara Hitzfelda (Borussia Dortmund 1997. i Bayern 2001.). Van Gaal bi u slučaju pobjede nadmašio Happelov rekord po vremenskoj razlici u odnosu na dvije pobjede (13 godina) jer je Nizozemac 1995. podigao pokal s Ajaxom.

Samuel Eto'o eventualnim bi pogotkom postao prvi strijelac u eri Lige prvaka koji je pogađao u tri finala. 2006. i 2009. bio je precizan u dresu Barcelone. Apsolutni rekord drži Alfredo di Stefano, koji je u dresu Real Madrida između 1956. i 1960. bio strijelac u pet uzastopnih finala.

Finala na Santiago Bernabeu

Santiago Bernabeu prvi je put ugostio finale davne 1957., u drugom izdanju Kupa prvaka. Sastali su se domaći Real Madrid i Fiorentina, a Kraljevski klub je pogocima Di Stefana i Francisca Genta odnio svoj drugi od pet uzastopnih naslova u toj eri.

MADRIDSKA FINALA

1957: Real Madrid - Fiorentina 2:1
1969: Milan - Ajax 4:1
1980: Nottingham Forest - HSV 1:0

Realov dom 1969. je bio sretan za Milan, predvođen Giannijem Riverom, dobitnikom Zlatne lopte kasnije te godine. Rossoneri su na krilima hat-tricka Pierina Pratija s lakoćom svladali Ajax 4:1, a pogodak je dodao i Angelo Sormani.

Posljednje finale na Bernabeu do danas održano je 1980., kad je nekad veliki Nottingham Forest protiv HSV-a drugi put zaredom pokorio Europu, kao i godinu prije rezultatom 1:0, pogotkom Škota Johna Robertsona. Tim je trijumfom engleski klub postao (i do danas ostao) jedini klub koji je osvojio više europskih naslova od onih u domaćem prvenstvu.

Bayernova finala

Prvo bavarsko finale i prvi trijumf bili su dramatični. Na briselskom Heyselu 15. svibnja 1974. protiv Atletico Madrida završilo je 1:1, a oba su pogotka postignuta u produžecima, s tim da je Bayern izjednačio tek u posljednjim sekundama. Prema tadašnjim pravilima igrala se druga utakmica, samo dva dana kasnije. Nijemci su se u međuvremenu "preporodili" i s 4:0 odnijeli svoj prvi Kup prvaka.

BAYERNOVA FINALA

1974., Bruxelles: Atletico Madrid (1:1, 4:0)
1975., Pariz: Leeds United (2:0)
1976., Glasgow: Saint Etienne (1:0)
1982., Rotterdam: Aston Villa (0:1)
1987., Beč: Porto (1:2)
1999., Barcelona: Manchester United (1:2)
2001., Milano: Valencia (1:1, 5:4 - 11 m)

Sljedeće godine na pariškom Parku prinčeva Bayern je postao peta momčad koja je obranila naslov europskog prvaka. Žrtva je bio Leeds, a egzekutori Gerd Müller i Franz Roth.

Najveća Bayernova generacija i 1976. je suvereno koračala europskim travnjacima, a završni obračun zakazan je na Hampden Parku u Glasgowu, ovaj put protiv Saint Etiennea. Pobjedom 1:0 uz novi Rothov pogodak Bayern je nakon Reala i Ajaxa treći put uzastopno podigao "kantu" europskog prvaka.

Prvi od tri poraza u finalima dogodio se 1982. protiv Aston Ville u Rotterdamu. Pogodak Roberta Withea označio je peti uzastopni naslov engleskog predstavnika.

Bečko finale 1987. na Prateru protiv Porta činilo se kao "zicer" za Nijemce. Međutim, Portugalci su nakon pogotka Ludwiga Kögla u 25. minuti u drugom poluvremenu okrenuli golovima Madjera i Juaryja i prisvojili svoj prvi pokal. Drugi će morati čekati do 2004., kad ih je predvodio današnji strateg Intera Jose Mourinho.

Prvo Bayernovo finale Lige prvaka možda je i najšokantnije u povijesti Kupa/Lige prvaka. Protiv Manchester Uniteda 1999. na Camp Nou FC Hollywood poveo je već u šestoj minuti nakon "slobodnjaka" Marija Baslera. Međutim, posljednja se smijala momčad Alexa Fergusona: u sudačkoj nadoknadi Teddy Sheringham i Ole Gunnar Solskjaer šokirali su njemačku momčad i vratili naslov u Manchester nakon 31 godine čekanja.

Bayern je novu priliku dobio 2001. protiv Valencije na San Siru. Jedanaesterci su bili lajtmotiv finala jer je prvo Gaizka Mendieta doveo Španjolce u prednost već u drugoj minuti iz kaznenog udarca, dok je Stefan Effenberg poravnao pet minuta nakon početka drugog dijela, opet s "kreča". Zanimljivo je da je u prvom poluvremenu Santiago Canizares skinuo penal Mehmetu Schollu. Četvrti europski naslov Bayern je osvojio nakon izvođenja jedanaesteraca, pri čemu je briljirao Oliver Kahn, obranivši tri udarca Šišmiša.

Interova finala

Inter je svoje prvo finale igrao u zlatnom dobu catenaccia pod vodstvom Helenia Herrere. Na Prateru u Beču 1963. protivnik je bio Real Madrid, tada peterostruki europski prvak. Sandro Mazzola pogodio je u 43., Aurelio Milani u 61., a španjolske nade vratile su se u 70. minuti pogotkom Fela. Međutim, Mazzola je opet bio precizan u 84. i osigurao prvi trofej za vitrine Nerazzurra.

INTEROVA FINALA

1964., Beč: Real Madrid (3:1)
1965., Milano: Benfica (1:0)
1967., Lisabon: Celtic (1:2)
1972., Rotterdam: Ajax (0:2)

Drugo uzastopno finale Inter je dočekao na domaćem terenu, ovaj put protiv Benfice te pogotkom Brazilca Jaira u 43. minuti postao druga momčad s dva uzastopna naslova, nakon Reala i protvnika u finalu, Benfice.

Tri godine kasnije, 1967. u Lisabonu protiv Celtica, Mazzola je opet doveo Talijane u prednost u sedmoj minuti. No, Škoti su s momčadi u kojoj je bilo deset igrača rođenih u Glasgowu preokrenuli preko Tommyja Gemmella i Stevea Chalmersa i postali prva britanska momčad koja je podignula Kup prvaka.

Dvoboj Ajaxa i Intera na De Kuipu u Rotterdamu 1972. bio je sudar dvije oprečne nogometne filozofije: nizozemski totalni nogomet protiv talijanskog catenaccia. Amsterdamska je momčad na krilima dvaju pogodaka Johana Cruijffa pokazala nadmoć i osvojila svoj drugi uzastopni europski naslov.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik22.05.2010. u 23:52
    u davoru
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik22.05.2010. u 22:30
    Gde je olic veceras?
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik22.05.2010. u 18:16
    gema bayern!!
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik22.05.2010. u 17:29
    Dobar je trener ali bome je previse bahat i umisljen
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik22.05.2010. u 15:52
    Louis van Gaal će stati na kraj bahatom Portugalcu, a u tome će mu pomoći Olić!
    Obrisan korisnik