Karadžole nudi mandat, Dulibić proziva

"Svu odgovornost snosim ja, ja sam jedini krivac jer sam ja trebao biti taj koji je trebao vidjeti to u pravilniku. Međutim, jedini razlog zbog kojeg to nisam napravio su moji principi s kojima se mogu samo hvaliti. To su moralna načela odnosa s Ademijem i njegovom obitelji. Duboko sam vjerovao da će sam Arijan i u slučaju odlaska doći razgovarati sa svojim klubom jer se taj ugovor mogao potpisati i ove zime. Na nekoliko poziva na razgovor ostali smo gluhih linija", kazao je u uvodu konferencije za novinare direktor Šibenika Marko Karadžole.

"Međutim, to je život, ali prema onome što se događalo i prema našim stavovima, počevši od slučaja Maleš, mislim da ni ovoga trenutka nećemo odstupiti bez obzira što sam ja, ponavljam, preuzeo svu krivicu na sebe jer nitko nije kriv nego ja. Ja sam to trebao vidjeti, premda i da sam to vidio, to samo odgađa stvar za godinu dana. Nakon godinu dana, pri potpisu profesionalnog ugovora on bi mogao ići i odšteta bi bila prema propisima HNS-a. Ali u ovome trenutku ne bi, i mogli bismo pregovarati", nastavio je Karadžole, dodajući "kako je Ademijev odlazak u Dinamo neupitan".

Zbog moralnih razloga Karadžole je spreman i odstupiti: "Ja sam spreman svojoj upravi podnijeti mandat na raspolaganje što je, smatram, moja moralna obaveza. Upravni odbor će sljedećeg tjedna, kad se predsjednik Pauk vrati s puta, o tome razgovarati. A za to vrijeme moje je da formiram momčad koja će dostojno prezentirati Nogometni klub Šibenik u novoj sezoni."

"Veliki nauštrb malih"

Riječ je tada preuzeo dopredsjednik kluba Željko Dulibić, koji je u uvodu obrazložio zbog čega se u Šibeniku stalno ponavlja odlazak mladih, domaćih igrača: "Naizgled izgleda, za laike, da se u klubu na to ne pazi. Direktor je na sebe preuzeo veliku odgovornost, mimo onoga što misle članovi uprave. Mislim da nije vrijeme govoriti niti o grešci niti o ostavkama. Evo o čemu se radi - svi pozitivni propisi Saveza, Uefe, Fife, u zadnje vrijeme štite velike i bogate nauštrb malih klubova. Ove se stvari nama događaju prema našim velikima, a našim se velikima one događaju prema drugim velikima. Svi ti propisi navode na to da bi mali klubovi trebali stvarati igrače, a onda kad se oni stvore, da ih veliki uzmu u svoje dvorište. Tako je i kod nas. Mi možemo sada govoriti da smo Ademiju trebali ponuditi profesionalni ugovor, ne sada, nego prije 18. godine. Nije to nama bilo nepoznato, međutim, mi imamo dosta igrača iz omladinskog pogona i svake godine se to događa."

Financije su problem, kaže Dulibić i nastavlja: "Mi nikad nemamo dovoljno novaca da bismo pokrili sve zahtjeve. Jer lako je sad reći da je to trebalo napraviti onda, ali da nismo isplatili ugovornu ratu Alispahiću, Zecu ili onima na kojima mi računamo da ćemo zaraditi, došli bismo u situaciju da oni potegnu arbitražu. Ne možeš novce dati na dvije strane kad novaca nema. Novac je veliki problem ovoga kluba, ali mi ga ne ističemo previše jer su i drugi klubovi u problemima."

"Ademi je dobio stipendijski ugovor. On se sad pokušava javnosti predstaviti kao visoko moralni igrač koji u svom klubu nije mogao dobiti profesionlani ugovor. To je čista laž. To nije istina. Istina je jedino da on taj ugovor fizički nije dobio, ali je isto tako istina, što mogu posvjedočiti njegovi roditelji, da je i s njim i s roditeljima cijelo vrijeme razgovarano i da je on istaknuo spremnost da ugovor potpiše, međutim, nikada ga nije potpisao. Da li ga je netko vodio na tom njegovom putu, da li je netko bio Juda u svoj toj priči, ne znam. Došli smo do situacije da on svoj stipendijski ugovor nikada nije podigao. Ako igraš i ako si zainteresiran, mislim da bi trebao, kao strana koja potpisuje ugovor, biti zainteresiraniji od kluba da taj ugovor i podigneš. On ga nikada nije podigao. Sve se radilo na ljudskoj, prijateljskoj osnovi."

"Ademi nas je prevario"

No, pita se Dulibić, kako je Mamić došao do Ademijeva ugovora ako ga sam igrač nema: "Taj je ugovor bio u klubu, Županijskom i Hrvatskom nogometnom savezu. Postavlja se pitanje kako je njegov budući klub došao u posjed tog ugovora s kojim su došli na sastanak. Dakle, netko je napravio jako ružan prekršaj. S druge strane, po istim pozitivnim, pravnim propisima na koje se poziva igrač, na koji se poziva novi klub, HNK Šibenik je danas u situaciji da svojevoljno zabija koplje u trnje i kaže da nemamo šanse za ovu pravnu bitku. Ali ono na što imamo potpuno pravo, a nećemo napraviti, je da Nogometnom savezu prijavimo Ademija jer postoje pravilnici koji eksplicitno govore kada i kako se može mijenjati klub, ali i Dinamo. Nećemo napraviti ni jedno ni drugo jer nama ne treba medijska hajka ni pompa. Žalosno je to što smo izgubili igrača, što za njega nećemo dobiti praktički ništa i zato što nas je taj igrač ništa drugo nego prevario."

Dulibić nastavlja: “Ako mi već imamo neko pravo da rukovodimo mladim igračima na način kako to propisi dozvoljavaju, a propisi dozvoljavaju da nećeš ni igrati ako nećeš potpisati ugovor. To je jedino pravo koje mi možemo imati. Sada vi meni recite - kao ljudi koji se vode visoko moralnim načelima, koje moralno pravo mi imamo nekoga igrača uništavati zbog toga? Mi smo zaključili da to nećemo raditi. Mi nećemo nikoga zaustaviti, nećemo ni Ademija. To je onaj moral gdje mi govorimo o sebi. Mi smo mu dali da bude kapetan momčadi s 18 godina. Urgirali smo na sve načine da ga se prepozna i šire i on je postao U-19 reprezentativac. To je ona moralna obaveza koju je klub napravio. Umjesto da ide u nasrtaje - potpiši ili ako ne potpišeš nećeš igrati, pa nećeš biti ni u reprezentaciji, pa te neće vidjeti nitko. U ovom klubu taj svijet ne živi, žive neki drugi ljudi."

Prozvao je tada dopredsjednik kluba i samog igrača: "Koje bi, na osnovu toga, bilo njegovo moralno pravo? Je li njegovo moralno pravo da potpiše stipendijski ugovor u kojem, slovom i brojkom, stoji 2.000 kuna, a da cijelo vrijeme prima 6.000 kuna koje nije tražio? Klub mu je to dao. Je li njegovo moralno pravo da prima premije na koje nema pravo po stipendijskom ugovoru? Ja mislim da je to moralno, i s jedne i s druge strane. A onda dolazimo do njegove moralne obaveze: s takvim klubom i takvim ljudima, da ti odeš, i da tom klubu ostavljaš, za ono što je klub u tebe uložio, manje nego što ćemo mi, sukladno dogovoru, isplatiti Iskri iz Bugojna, onda si ti, momak, u velikom moralnom problemu. Ti to ovom klubu nikada nisi smio napraviti, a naročito ne ljudima koji su imenom stali iza toga i sada moraju sebe proglašavati krivcima, a svi ostali ljudi u klubu su vjerovali svojim ljudima, vjerovali tebi, vjerovali tvojim roditeljima. Ja mislim da nitko nije kriv, da prema njemu nitko nije bio nemoralan, a da on prema klubu nije bio nimalo moralan i pošten."

"Rukavina i Tomić kao primjeri"

Za primjer je Dulibić uzeo Antu Rukavinu: "Rukavina je bio slobodan igrač, za tri mjeseca. Otišao je u Hajduk, a Nogometni klub Šibenik dobio je pet puta više nego da je Rukavina čekao ta tri–četiri mjeseca jer su cijelu priču odradili Rukavina i njegov otac da bi HNK Šibenik ipak dobio ono što nas u tom trenutku nije potpuno zadovoljilo, ali ti su ljudi ipak napravili da dobijemo jedan pozamašan dio kolača za sve ono što smo u tog dečka ulagali. A kad se sjetimo kako je Rukavina tada bio tretiran u klubu, mi ga nismo zaštitili. S druge strane, imamo dečka kojeg smo instalirali kao kapetana, kojem smo dali sve povjerenje. A da se zlo približava moglo nam je biti upozorenje štrajkanje prije Karlovca u kojem je on zastupao igrače. I kao domaći igrač nije prstom maknuo da zaustavi neke koji su nas htjeli dokusuriti. On se treba debelo zamisliti vezano uz to."

"A što si ti Ademi napravio? Prema pričama koje kruže gradom, ti si počastio Funcute jer si svjestan da sve što si napravio prema Nogometnom klubu Šibenik nije bilo korektno i sada simpatije javnosti trebaju ići na tvoju stranu. Ja duboko vjerujem da naši navijači nisu, sasvim sigurno, ljudi koji za turu pića mogu dati za pravo nekome tko je prevario Nogometni klub Šibenik, a okrenuti leđa ljudima koji ovdje rade bez ikakvih interesa, afera, šest godina bez ikakvog proračuna, koji klub drže u prvoj ligi i omogućavaju ljudima u gradu zadnju sportsku radost, uz jolliete", nastavio je Dulibić.

I Dulibić u zaključku: "Manji klubovi, u principu, mogu opstati samo na dva načina: da budeš svoj pa kad treba dobiješ i ovakav nokaut, pa se probudiš, ideš u novu borbu, očekuješ novi nokaut jer ovo nije zadnji koji ćemo mi doživjeti s ovakvim stilom. A možeš biti i drugačiji: biti servis velikih klubova. Možeš biti takav da tvoji navijači navijaju što je on negdje otišao. Ja očekujem od Funcuta koji nisu navijali niti za jedan naš transfer u Hajduk da isto tako reagiraju i za transfer u Dinamo."