Ni ovaca, ni novaca

Kad se stišala euforija nastala odličnim igrama i u konačnosti visokim plasmanom Cibalije (odmah iza Dinama i Hajduka) u protekloj sezoni, na površinu su isplivali problemi koji su tijekom proljetnog dijela prvenstva "gurnuti pod tepih". Jedan po jedan, svlačionicu vinkovačkog prvoligaša napuštali su njeni najvredniji eksponati, a u klubu su to samo nijemo promatrali jer učiniti nisu mogli - ništa. Jednostavno, dečki su imali razriješene ruke i potpunu slobodu u izboru novog kluba.

Osipanje igračkog kadra poslije uspješne sezone nije nikakva novost, pogotovo u manjim sredinama kakva je ova vinkovačka, i upravo zato u Cibaliji su morali biti pametniji, kako bi iz takve situacije izvukli maksimum i spasili što se spasiti da. Ako se nešto ne smije dozvoliti u profesionalnom klubu, onda je to nastup ponajboljeg igrača kojemu na kraju tekuće sezone istječe ugovor. Nema tu prevelike filozofije - odbije li igrač potpisati novi ugovor godinu dana prije isteka starog, treba ga prodati dok se još na njemu može nešto zaraditi. U najmanju ruku, ako ih se već ne može "utopiti", s obzirom da će i oni i njihovi menadžeri često strpljivo čekati kraj ugovora i priliku za unosniji transfer (bez odštete), takve igrače onda barem ne bi trebalo gurati u "izlog", no u Vinkovcima se dogodilo upravo to. Većina igrača kojima je ugovor odbrojavao posljednje dana igrala je zapažene uloge i time zapravo odlično pripremala teren za ljetni transfer.

Pavličić, Lukačević, Bagarić i Milardović redom su, čisto onako reda radi, razmotrili ponudu Cibalije, a potom dignuli sidro i otišli potražiti sreću u nekim drugim gradovima. Posebno je žalosna za navijače nebesko-plavih činjenica da su svi oni otišli u klubove koji su prošle sezone bili dokazano lošiji od Vinkovčana (Osijek i Slaven Belupo), ili su, recimo to tako, "tu negdje" s prošlosezonskom Cibalijom, što će reći da je prevagnula koja tisuća više na bankovnom računu. Danas, kad je nogomet posao i kad svatko traži bolje uvjete za sebe, potpuno je razumljivo što su navedeni igrači otišli iz Vinkovaca, jer od "sjajne atmosfere u svlačionici i najboljih navijača" se ne živi, to je valjda svima jasno. U upravi kluba su znali da se na ljeto neće moći nositi s izdašnijim ponudama, i upravo zato su s cijelim tim poslom oko produženja ugovora morali krenuti puno ranije. Nisu, i tu su očito pogriješili.

I onda, lančano kako to već ide, u vinkovačkom prvoligašu napravili su još jednu pogrešku. "Rupu" na računu koju su propustili popuniti Milardovićem i ostatkom već spomenutog društva, zakrpali su "zbrda-zdola" prodajomMarijana Antolovića. Mladi vratar, koji je protekle sezone pokazao da bi mogao biti reprezentativni kalibar, nije čak ni pokazivao pretjeranu želju za transferom u inozemstvo svojstvenu većini svojih vršnjaka, ali u klubu su njegovu prodaju označili kao imperativ, i tako je Antola prije nekoliko dana pozdravio bivše suigrače. Njemu u varšavskoj Legiji sigurno neće biti loše - dapače, iskustva iz bliske prošlosti govore da se s vratarima u poljskoj prijestolnici radi vrlo kvalitetno, no interes kluba ponovno je izvisio. Oko pola milijuna eura, za koliko je po neslužbenim informacijama prodan statistički (po)najbolji vratar HNL-a primio prošle sezone, premala je svota ako uzmemo u obzir Antolovićeve godine i mogućnost daljnjeg napretka. Uostalom, i u Cibaliji su, kad je započela cijela priča oko Marijanovog transfera, naglašavali kako ne žele ni čuti za bilo koju ponudu ispod milijunske.

Kad naposljetku podvučemo crtu i analiziramo ovoljetnu tržnicu u vinkovačkom prvoligašu, zaključit ćemo kako su se u Cibaliji ponovno vodili kratkoročnim, a ne dugoročnim ciljevima, jer igranje igrača bez ugovora i prodaja talentiranog vratara ispod "cijene" su upravo to - sredstva za ostvarivanje kratkoročnih ciljeva. Prvi takav cilj bio je "pošto-poto" nastup u Europi, dok je drugi novac koji će ekspresno riješiti neke stare dugove.

No, kad završe svoju avanturu u Europi (a hoće, pitanje je samo da li u drugom ili trećem pretkolu) i kad se istopi tih pola milijuna eura od Antolovićevog transfera, nebesko-plavi će se naći u vrlo delikatnoj situaciji. Buđenje iz europskih snova i povratak u realnost HNL-a, kod kojeg se već tradicionalno ne zna koliko će klubova brojati u bližoj budućnosti, moglo bi donijeti ponovno potonuće u prosječnost, iz koje su se Vinkovčani sjajnim prezentacijama na travnjaku "istrgnuli" prošle sezone. Zadržati najbolje igrače i pritom nešto zaraditi vrlo je teško, no dojma smo kako je Cibalia ovog ljeta ostala i bez ovaca i bez novaca...