Jogo bonito ili titula ili oboje?

Reprezentacija Brazila najuspješnija je svjetska nogometna nacija, peterostruki svjetski prvak (1958., 1962., 1970., 1994., 2002.) desetljećima su oduševljavali široke mase imaginacijom, brazilski su igrači sinonim umjetnika, Pele je i službeno od Fife proglašen najboljim igračem u povijesti, a od imena poput Vave, Garrinche, Socratesa, Tostaa, Zagalla, Didija, Rivelinha, Romarija, Ronalda boli glava.

Brazilci su utjelovili pojam jogo bonito, ali često i "umirali u ljepoti". Osobito to važi za momčad sa Svjetskog prvenstva u Španjolskoj 1982. godine, najbolja momčad u povijesti koja nije osvojila naslov prvaka predvođena Socratesom nije se probila niti do polufinala. U odlučujućem je susretu izgubila od kasnijeg pobjednika Italije, a boljih vijesti za Carioce nije bilo ni iz Meksika 1986. (četvrtfinale protiv Francuske) ni iz Italije 1990. (osmina finala protiv Argentine).

Simbol Brazila otprije 20 godina bio je Carlos Dunga, današnji izbornik bio je sinonim za neinventivni nogomet baziran na trci, a talenta niotkud. Navijači su ga uzeli na zub i proglasili dežurnim krivcem za najveći neuspjeh reprezentacije od 1966., a mediji su prve godine posljednjeg desetljeća 20. stoljeća prozvali "Era Dunga" i sa sprdnjom se obrušili na spor i defenzivan stil igre.

1994. novi izbornik Carlos Alberto Parreira u jeku nesmiljenih kritika nije izgubio vjeru u Dungu, Dunga je nakon ozljede Raija preuzeo kapetansku vrpcu i na koncu u Pasadeni na finalu nakon jedanaesteraca protiv Italije podigao četvrti trofej svjetskog prvaka za Brazil. U očima navijača se iskupio za Italiju i od "Pedra" se pretvorio u najvećeg junaka, njegov stil sada se uzdizao u visine, a od SP-a u SAD-u postao je simbol srčanosti i odlučnosti (u Francuskoj je četiri godine poslije vodio Brazilce do finala).

2000. je bio u najužoj kombinaciji za preuzimanje kormila reprezentacije umjesto Vanderleija Luxemburga, ali je odbio ponudu nezadovoljan načinom rada Brazilskog saveza. Šest godina poslije, međutim, nije odolio i prihvatio je izazov nakon što je Brazil u Njemačkoj pod vodstvom Parreire ispao u četvrtfinalu od Francuske. Prvu utakmicu koje je vodio je odigrao neriješeno protiv Norveške (1:1), ali navijače je "kupio" tri tjedna poslije na prijateljskoj utakmici protiv najvećih rivala Argentinaca u Londonu, Brazil je pobijedio 3:0 i trenerska zvijezda je bila rođena.

Do Svjetskog prvenstva vodio je Brazil 55 puta, a izgubio samo četiri, prijateljske utakmice protiv Portugala (0:2). i Venezuele (0:2), polufinale Olimpijskih igara 2008. protiv Brazila (0:3) i kvalifikacije za plasman u JAR protiv Paragvaja (0:2). Od posljednjih pet utakmica prije dolaska u Južnoafričku Republiku pobijedio je svih pet, a od posljednjih 25 izgubio je jednom u Asuncionu od Paragvaja.

Brazil je pod Dunginom palicom osvojio Copa Americu u finalu protiv Argentine (3:0) i Kup Konfederacija protiv SAD-a (3:2), kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo je odradio s najviše postignutih golova i tri kola prije kraja osigurao plasman u JAR, ali nogomet koji Brazil igra ne ostavlja bez daha.

U Brazilu u kojem je oko 180 milijuna "trenera" nije upitno hoće li Brazil pobijediti, poanta je u načinu pobjede, a nogomet Dunginog Brazila ne izaziva zazubice. "Ne postoji više brazilska igra, sitan vez, skrivena lopta, izgledamo kao Italija", izjavio je Tostao prošle godine i to nakon što je Brazil usred Montevidea u kvalifikacijama pregazio Urugvaj (4:0).

Socrates je još oštriji: "Ovakav nogomet je uvreda za Brazil, u mojim se očima ne može isprati ni osvajanjem naslova prvaka", a pozvanim se osjetio prigovoriti i Franz Beckenbauer: "Od Brazila ne vidim ni b, Španjolska je danas preuzela ulogu Brazila, Xavi, Iniesta, Fabregas čuvaju uspomenu na jogo bonito".

Samba-nogomet je mrtav, živio nogomet pragmatičnosti, trke, igrača-radnika. Dunga je najavio odlazak nakon Svjetskog prvenstva bez obzira na rasplet, ali kritike ga ne diraju toliko da promijeni stil: "Talent nije dovoljan, iznimno je bitan, ali igrač mora biti i radnik. Povijest nas je naučila da umiranje u ljepoti ne donosi uvijek ploda. Moj je rezon da cilj opravdava sredstvo" i bez pardona u JAR doputovao bez Ronaldinha, Pata, Adriana, Diega, Neymara.

Brazil je od lepršavog postao "zakopčan", jedna od zvijezda je europski prvak s Interom "Konj" Lucio, a mondeni Ronaldinho je ostao kući. Igrači su prihvatili Dungine ideje, Maicon je pragmatičan: "Igrali mi sa stilom ili ružno ni najmanje nije bitno, najvažnije je 11. srpnja biti pravi i podići naslov prvaka".

Osvoji li Seleçao i šestu titulu i to na petom kontinentu nakon Europe 1958., Južne Amerike 1962. i 1970., Sjeverne Amerike 1994. i Azije 2002. Dunga će postati tek treći čovjek u povijesti koji je naslov svjetskog prvaka osvojio i kao igrač i kao trener.

Uspjelo je to Beckenbaueru 1974. u igračkim i 1990. u trenerskim danima, a prvi je u povijest ušao Mario Lobo Zagallo. 1958. u napadu s Peleom, Vavom, Garrinchom i Didijem bio je prvak prvi put, obranio je naslov četiri godine poslije, kao izbornik je slavio 1970., a bio je i supervizor Parreiri 1994. godine.

Zagallo Dungi od prvog dana pruža punu potporu: "Osvojio je Copa Americu, osvojio je Kup konfederacija, komotno je izborio plasman u Južnoafričku Republiku, slavio usred Buenos Airesa" (3:1 u kvalifikacijama, nap. a.) "kritike su uvijek poželjne, ali samo ako su utemeljene. Ovdje nisu na mjestu, Dunga radi odličan posao".

Dunga je zaključio: "Igrači koji su osvojili Kup konfederacija i iznijeli najveći teret u kvalifikacijama zaslužili su povjerenje, u budužnosti će biti prostora i za nova, talentirana lica, ali u ovom trenutku i na ovom mjestu igrači koje sam odabrao su najbolji za ostvarenje rezultata koji svi čekaju. Razumijem nezadovoljstvo i mogu se pomiriti s tim da me se ne voli i da ima primjedbi, ali podrška nacije sad nam je najpotrebnija".

Koliko god se Socrates skanjivao: "Za Boga miloga, pobjeđivanje nije sve, umjetnost i ljepota moraju biti sastavni dio nogometa. Nogomet ne smije biti isključivo biznis, Brazil sebi ne smije dozvoliti gubitak korijena", koliko god nacija gunđa što je izgubljen duh zaigranog brazilskog nogometa, toliko Dungina taktička disciplina donosi ploda.

Osvojio je Copa Americu, osvojio je Kup konfederacija, a mirno plovi i na Svjetskom prvenstvu. I s momčadi sastavljenoj od uhu prosječnog navijača malo poznatih Nilmara, Ramiresa ili Josuea Brazil je 13. put na 19 svjetskih prvenstava osvojio prvo mjesto u skupini, a zvižduci i kritike Dungi će na jedno uho ući i još brže na drugo izaći.