Važno je gledati Teletubbiese

Sedam je sati ujutro. Budite se, pomno pazeći da prvi doticaj s parketom u otmjeno uređenoj sobi ne učinite lijevom nogom. Sigurnim korakom krećete prema kupaonici, gdje pažljivo uzimate ogledalo i sve svoje molitve upućujete tek ostanku čitavosti toga neprocjenjivog stakla. U radnoj sobi čitavo vrijeme razgovarate iza leđa držeći prekrižene prste, a sve želeći zle duhove u startu osujetiti u širenju negativnih vibracija. Dok kiša štropota po prozoru, žena vas upozorava da zbog zle kobi kišobran nikako ne otvarate u kući te vas prisjeća da na poslu eventualno prosipanu sol obavezno (pre)bacite preko ramena.

Prepoznajete li u tome sebe ili nekoga svog poznanika, ovi su retci pravo mjesto za vas. Fenomen praznovjerja od davnina je široko rasprostranjen u svim društvima i civilizacijama, a i danas se proteže kroz mnoge pore života prije svega služeći kao alat borbe protiv nepoznanica, neizvjesnosti, opasnosti.

Koliko ste samo puta na posao, utakmicu ili daleki put obukli sretnu majicu, sa sobom ponijeli talisman ili pak nepokolebljivo činili određene ritualne radnje? Svatko je od nas u nekim trenucima bio praznovjeran, koliko nam god to bilo teško priznati, a sve je zapravo krenulo iz ostataka prijašnjih vjerovanja - grmljavina je, primjerice, u prošlosti označavala bijes bogova, poganska vjerovanja da duhovi žive skriveni u drveću dovela su do današnjeg običaja trostrukog kuckanja u drvo ako izjavite nešto što simbolizira sreću, blagostanje, radost...

Stoga nije čudno da su praznovjerja i rituala (pre)puni i sportaši te da su mnoga od njih bizarna, neobična, u nekim slučajevima čak i gnjusna. U namjeri da se malo odmaknemo od isključivo sportskih tema, donosimo vam probranu listu najzanimljivih i najčudnijih vjerovanja i obreda koja su od 70-ih godina prošloga stoljeća prakticirali poznati i manje poznati sportaši i sportašice.

10: Raymond Domenech, francuski nogometni trener

Omraženi francuski strateg, malo je poznato, opsjednut je astrologijom. Tajna njegovih neuspjeha možda i leži upravo u činjenici da prije svake utakmice konzultira horoskope svojih igrača, a tvrde upućeni - prema njima čak i odlučuje o izboru najbolje jedanaestorice. Prije Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. zbog toga se žestoko sukobio s Johanom Micoudom, a kasniji razvoj događaja, vidjeli ste i sami, pokazao je da je, sada umirovljeni veznjak Bordeauxa, bio u pravu tvrdivši da je Domenech obični diletant.

9: Björn Borg, švedski tenisač

Švedska i svjetska teniska legenda Björn Borg posebno se pripremao samo za jedan događaj - wimbledonski Grand Slam. Čelični čovjek, poznat po izvanrednoj psihološkoj spremnosti, prije nastupa u All England Clubu uvijek bi, naime, puštao gustu dugu bradu, a na terenu nosio - istu Filinu majicu. Taj mu je ritual pomogao u osvajanju pet uzastopnih Wimbledona od 1976. do 1980., a njegovu su "sretnu bradu" uspješno preuzeli mnogi NHL i NFL igrači, poput Pittsburghova quarterbacka Bena Roethliesbergera tijekom šampionske sezone 2006. ili cjelokupne momčadi Detroita 2009.

8: Michael Jordan, američki košarkaš

Kultni američki košarkaš tokom bogate je karijere Chicago Bullse vodio do šest naslova prvaka NBA-a, a sam je u tom razdoblju pet puta bio MVP lige. No, jedan od najvećih košarkaša svih vremena uvjeren je da su mu u tome pomogle sretne plave hlačice, koje je obavezno nosio ispod dresa Bullsa u svakoj utakmici. Bio je to donji dio dresa sveučilišta Sjeverna Karolina, s kojim je osvojio NCAA turnir 1982. godine. Na početku je, kako bi to prikrio, počeo nositi mnogo dulji dres, što je s vremenom postao košarkaški trend.

7: Serena Williams, američka tenisačica

Tko bi rekao da jedna od najvećih tenisačica svih vremena, agresivna i neustrašiva Serena Williams većinu svojih uspjeha pripisuje praznovjerju? No, istina je. Serena na teren uvijek izlazi u istim sandalama za tuširanje, vezice na tenisicama veže na poseban način, prije prvog servisa lopticu "pimpla" pet, prije drugog dva puta, a tokom turnira uvijek nosi isti par čarapa. Toliko je praznovjerna da joj je običaj za najveće podbačaje okriviti upravo - neslijeđenje rutine. Ili pak suce, ali to je druga priča.

6: Jason Eugene Terry, američki košarkaš

Vjerojatno najpraznovjerniji košarkaš u NBA-u, šuter Dallas Mavericksa Jason Terry, zbog praznovjerja mora slijediti popis dnevnih obaveza i zaposliti čitav tim stručnjaka - dobavljača. Osim što prije svake utakmice jede piletinu i tokom meča nosi pet pari čarapa, Terry prije svakog susreta spava u donjem dijelu dresa suparničke momčadi, a zbog te navike sada ima lijepu kolekciju od preko 30 skupih spavaćica. Ritual je započeo sa suigračem Mikeom Bibbyjem na sveučilištu u Arizoni, ali je nakon nekoga vremena u toj navici - ostao sam.

5: Romeo Anconetani, bivši predsjednik Pise

Romeo Anconetani imao je jednu od najneobičnijih navika, takoreći ekscentrično praznovjerje. Prije svake domaće utakmice svoje momčadi na teren bi bacao sol, a što bi utakmica bila važnija, to bi na travnjak prosuo više soli. Legenda čak kaže da je jednom, prije derbija s lokalnima rivalima Cesenom, za praznovjerje iskoristio čak 26 kilograma soli.

4: Wade Boggs, američki bejzbolaš

Čovjek kojega su 2005. primili u prestižnu američku Kuću slavnih i koji je tokom karijere čak 12 puta bio biran u All-star momčad, Wayne Boggs, uvelike se u sportu oslanjao na praznovjerja i navike te ih se ni pod koju cijenu nije želio odreći. Nadimak "pileći čovjek" zaradio je jer je prije svakog susreta jeo - piletinu, vježbe udaranja uvijek je prakticirao u 5.17 sati, a trkački trening običavao je imati u 7.17. Ni minute ranije ili kasnije. Prije kretanja na udaračku poziciju, u zemlji bi napisao "Chai", što je hebrejska riječ za život. Danas se smatra jednim od najvećih bejzbolaša svih vremena.

3: Gary Lineker, engleski nogometaš

Jedan od najboljih engleskih nogometaša ikada Gary Lineker tokom igračke je karijere bio naveliko poznat po tome da nikada nije zapucao na gol tokom zagrijavanja. Bojao se, naime, da će sve dobre udarce ispucati prije no što sudac da znak za početak susreta te je nepokolebljivo izbjegavao svako približavanje svojim vratima. Na početku novinarske karijere, kada je kao suradnik počeo voditi emisiju "Match of the Day" na BBC-u, doživio je pak anegdotu zbog koje do danas prije svakog uključenja u prijenos obavezno kaže: "Is this real?" (U slobodnom prijevodu - Jesmo li uživo?). Zašto?

"U počecima, kada smo snimali Wolvese, okrenuo sam se Hansenu i nešto ga pitao kako bismo započeli emisiju. No, on me ignorirao. Problem je bio jer je mislio da je to samo proba pa na mene uopće nije obraćao pozornost. Počeo sam paničariti i pogledao Marka Lawrensona, no on je samo slegnuo ramenima i nasmiješio mi se. Pomislio sam da sam ja nešto pogrešno shvatio pa sam pitao nismo li već u eteru? Tada sam u uho čuo urednikov glas koji mi govori da 'jebeno jesmo' i svi su poskočili. Trebali ste samo vidjeti Hansena kako je ustao sa svoje stolice! Zvuči blesavo, ali sada uvijek moram upitati: Jesmo li u eteru?"

2: Carlos Bilardo, argentinski nogometni trener

Ako ste mislili da je Diego Armando Maradona razlog zašto je Argentina osvojila Svjetsko prvenstvo 1986. - prevarili ste se. Tadašnji izbornik albicelestea Carlos Bilardo bio je vrlo praznovjeran te je prije turnira svim igračima zabranio konzumiranje piletine, vjerujući da ona donosi zlo. Na utakmice je obavezno nosio statuu Djevice Marije, a za gotovo sve je utakmice svoje igrače natjerao da do stadiona putuju taksijem. Zašto? Kada im se jednom prilikom pokvario bus, do terena su se morali prevesti taksijem, a budući da su tu utakmicu na koncu dobili, Bilardo je počeo vožnju taksijem smatrati sigurnom dobrom srećom.

1: Lyoto Machida

Japanski Brazilac Lyoto Machida svakoga je dana prakticirao najgnjusniji ritual praznovjerja. Od oca karate majstora pokupio je naviku ispijanja vlastitog urina, a jednom je prigodom otkrio da vjeruje kako mu on pomaže u smirivanju i pripremanju za borbu. Premda se nama čini nevjerojatno nestvarno, dapače odvratno, možda u tome uistinu ima nečega jer Machida je višestruki prvak u poluteškoj kategoriji u UFC-u, a prvi i jedini poraz u profesionalnoj karijeri doživio je tek u svibnju ove godine kada ga je svladao Mauricio Rua.

Ni ribiči nisu sigurni

Svoje posebne običaje ima i svaki pojedini sport. Tako se smatra da u američkom nogometu promjena broja transferom u novi klub donosi nesreću, kako je važan faktor za boljitak nekoga kluba maskota te da bolje uspijevaju igrači koji na leđima nose brojeve poput 77, 66, 55... Tenisačima se savjetuje da pri serviranju u ruci ne drže dvije loptice, da izbjegavaju žutu boju i linije terena te da hodaju isključivo izvan okvira igrališta kada mijenjaju strane.

Hokejaši pak moraju paziti da im palice ne stoje prekrižene, u svlačionici se prije utakmice ne smije naglas izgovoriti riječ shutout (čista mreža), a za pobjedu je dovoljno samo vratara "potapšati" po štitnicima. Većina igrača za dobre prezentacije svaki dan štitnike i klizaljke mora oblačiti po točno utvrđenomo redoslijedu.

Košarkaši vjeruju da će zadnji koji isproba šut u zagrijavanju odigrati posebno dobru utakmicu, a loptom u parket prije izvođenja slobodnih bacanja udaraju jer taj čin donosi sreću i drastično im poboljšava izglede za dobar učinak. Bejzbolaši za sreću pak moraju pljunuti u dlan prije no što pokupe palicu, a nikako ju ne smiju posuditi bivšem suigraču. Također, velike izglede za uspjeh imaju oni koji odluče - spavati s palicom.

Sličnih bizarnih primjera ima u gotovo svakom sportu, pa tako ribiči neće ništa uloviti ako ih na doku prije odlaska prestigne bosonoga žena, ako zadrže prvi ulovljeni plijen ili nekome kažu količinu obavljenog posla prije njegova završetka. Kuglači za uspjeh uvijek moraju nositi istu odjeću, a posebnu sreću imat će oni koji na tablicama automobila imaju broj 300 - savršen rezultat. Golferima se preporučuje u džepovima nositi kovanice, a muškarcima koji se bave konjičkim sportom da se obavezno briju prije utrka.

Ima i nas Hrvata...

Primjera praznovjernih sportaša ima i među Hrvatima. Najpoznatiji od njih svakako je Goran Ivanišević, koji je poslije čuvenog osvajanja Wimbledona 2001. otkrio da je tijekom turnira pomno slijedio uhodani "ritual". Uvijek bi pojeo isti doručak, svaki je dan u određeno vrijeme gledao "Teletubbiese" te je automobil parkirao na istome mjestu ispod drveta. "Trener mi je savjetovao da ih počnem gledati, a nakon što sam toga dana slavio, odlučio sam da će mi Tinky Winky postati najbolji prijatelj", opisao je jednom zgodom Ivanišević. Osim toga, u meču je uvijek puštao protivnika da prvi sjedne na klupu, pazio je da ne gazi po crtama te je imao omiljeni pisoar. Prisjetio se kako je jednom strpljivo čekao svoj red premda je bilo još nekoliko slobodnih mjesta.

Hrvatski nogometni vratar Stipe Pletikosa prije svake reprezentativne utakmice prisloni glavu uz stativu i pomoli se, dok je Mladen Petrić pak obavezno brijao glavu na dan utakmice te prvo oblačio lijevu, a potom desnu kopačku. No on je nakon nekog vremena odustao od toga rituala. Pomalo praznovjerna, priznala je, bila je i Blanka Vlašić, ispričavši jednom prilikom kako je prije osvajanja Svjetskog dvoranskog prvenstva u Valenciji sanjala da se sa Stefanom Holmom susrela u tunelu i - nazdravila zlatnim medaljama.

A što kažu stručnjaci? Psiholog, doktor Richard Lustberg uvjerava: "Praznovjerja su mehanizmi koji sportašima pomažu da se nose s pritiskom uspjeha. Oni počinju, zapravo žele vjerovati da mogućnost izbora poboljšava njihovu prezentaciju. U realnosti to čine samo vježba i samouvjerenost, smjelost, ali ako igrač svoje uspjehe pripisuje nekom ritualu, on će taj čin ponavljati i samim će mu time rasti samopouzdanje te mu omogućiti da igra na višoj razini."