Preminuo Velimir Kljaić

Hrvatska je ostala bez još jednog svog velikana. Napustio nas je čovjek koji je našoj zemlji donio prvo zlato od osamostaljenja. Velimir Kljaić je u 64. godini života, tragično prerano, izgubio bitku s teškom bolesti.

Vijest je potresla sportske krugove, a brzojav sućuti onima koje je Kljaić ostavio za sobom poslao je Hrvatski olimpijski odbor:
"Na Olimpijskim igrama 1996. godine, pod maestralnim vodstvom Velimira, hrvatski rukometaši su ostvarili dugo sanjani san. Po prvi put od osamostaljenja Hrvatske osvojena je zlatna medalja, prvi put se na OI čula hrvatska himna. Povijesni je to trenutak hrvatskog sporta, trenutak ponosa i neizmjerne sreće. Velimir je svojim znanjem i iskustvom, ali i osobnošću, ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj rukometnoj obitelji, ali i hrvatskom sportu uopće kojem je nesebično davao cijelog sebe. Zauvijek će ostati u našim srcima i mislima.U ime hrvatske olimpijske obitelji i naše osobno, izražavamo duboke izraze sućuti."

Predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Sandi Šola, iznio je svoje veliko žaljenje zbog odlaska prave rukometne legende:
"Prije svega, u ime cijelog rukometa i moje osobno ime izražavam duboku sućut obitelji Kljajić i svima koji tuguju zbog ove tužne vijesti. Ovo je veliki gubitak ne samo za hrvatski rukomet nego i sport općenito. Velimir je osvajač prvog olimpijskog zlata za Hrvatsku. Nisam ništa otkrio kada kažem da smo danas izgubili sportskog velikana. Bio je jedan od ljudi koji se ugradio u kuću hrvatskog sporta i rukometa i dao joj najveći sjaj. Hrvatski rukometni savez će u dogovoru s obitelji Kljajić napraviti komemoraciju u utorak, no prvenstveno ćemo poštivati volju i želju obitelji Kljajić."

Kljaić je rođen 1946. godine u Šibeniku, ali je igračku karijeru odradio u zagrebačkom Medveščaku. Zapažen trenerski staž ostvario je u Njemačkoj, gdje je od 1984. godine vodio Nürnberg, i u četiri godine ekipu doveo iz druge u prvu ligu. 1988. prelazi u Wallau-Massenheim, gdje se ponovno dokazuje kao veliki stručnjak. 1992. je naime s tom momčadi osvojio i prvenstvo i kup, a dvostruka kruna nagrađena je titulom trenera godine. Potom odlazi u Grosswaldstadt, pa u TUSEM Essen, a 1996. godine se na dvije godine vraća u Wallau-Massenheim.

Usporedo s trenerskim poslom u Njemačkoj radi i s hrvatskom rukometnom reprezentacijom, s kojom 1996. godine na Olimpijskim igrama u Atlanti osvaja najsjajnije sportsko odličje, i prvo zlato za Hrvate od nezavisnosti, s generacijom u kojoj su igrali Ćavar, Puc, Saračević, Smajlagić, Jelčić, Goluža.

Put ga vodi u Zagreb, tadašnji Badel, s kojim osvaja dva pehara Kupa i dva naslova prvaka Hrvatske, a dvaput su Zagrepčani pod njegovim vodstvom zaigrali i u finalu Lige prvaka. Oba je puta španjolski sastav, Barcelona, uzela pehar pobjednika, rezultatima 28:22 i 29:18.

Kao izbornik se Kljaić potom okušao u Egiptu i u Kuvajtu, da bi se vratio u Njemačku. Od 2004. godine je vodio Minden, a nakon svega godinu dana prešao u Gummersbach. 2007. godine prihvatio se vođenja Lübbeckea i tamo ostao do 2008.