45 minuta iz snova

Filip Lončarić: U prvom je dijelu imao malo posla, no i to što je imao odradio je besprijekorno. Izašao je kada je trebalo, pohvatao što je morao. U drugom je dijelu opasno visio, ali u jedinim pravim prigodama nekim je čudom - spašen. Prvo je odličan udarac Marquesa spriječila vratnica, a Ceolinov pokušaj s crte gola u posljednji je mah raščistio Igor Bišćan.

Luis Ibanez: Bok je već duže vremena Dinamova rak-rana, a nažalost, suprotnu konstataciju niti iz ove utakmice jednostavno ne možemo ponuditi. Ibanezu se ne smije poreći srčanost i htijenje, ali što mu sve to vrijedi kada je efikasnost onoga što čini na terenu vrlo, vrlo mala. Pokraj sebe je propuštao puno previše Győrovih nogometaša, odsklizavao, bacao osvojene lopte u vjetar, pucao više gađavši golubove u zraku no protivničku mrežu. S pravom je Vahid Halihodžić svoje glasnice najviše potrošio na njega. Bez sumnje je bio jedan od najgorih, ako ne i najslabiji Dinamov pojedinac.

Adrian Calello: Solidna partija Dinamova Argentinca. Presjekao je mnogo Győrovih napada i posebno u prvih 45 minuta igre prvi sasjekao svaki pokušaj organizacije suvisle jurnjave prema Lončariću. U posljednjim je trenucima poluvremena zbog lošeg markiranja mogao modre koštati pogotka, a i u drugom je dijelu počeo griješiti i ponovno mu je, karakteristično, problem predstavljalo rješavanje oduzete lopte.

Etto (igrao do 87. minute): Konačno smo dočekali Etta kakvog smo redovito gledali pod paskom Branka Ivankovića, kada su se za njim pomamili i mnogi europski klubovi. U obrani je bio solidan, veću njegovu pogrešku nismo zabilježili, dok ga je u napadu uistinu bilo svugdje. Dobar u kontri, izborio je nekoliko izglednih slobodnih udaraca, iskoristio mnoštvo pogrešnih mađarskih dodavanja. Vaha je, očito, otpustio dugo zakočenu Ettovu kočnicu premda će ipak morati poraditi na - realizaciji.

Sammir: Playmaker plavih u utakmicu protiv Győra ušao je kao najbolji i najefikasniji Dinamov igrač ove sezone, ali tu titulu nije u potpunosti opravdao na terenu. Ukrao je nekoliko lopti, trudio se, ali nije uspio ostaviti veći pečat. Mogao je zabiti, kada ga je Etto fantastično poslužio u 28. minuti, ali potpuno nekarakteristično za njega - promašio je loptu. Dekoncentriranost? Strah od dokazivanja pred novim trenerom? Što god bilo, morat će se promijeniti jer Dinamu treba drugačiji, smireniji i aktivniji Sammir.

Šime Vrsaljko: Solidno je odradio posao u obrani; nekoliko je puta fantastičnim manirama odnio loptu ispred mađarskih nogometaša, a u napadu imao i upotrebljivih ubačaja i sjajnih prodora.

Milan Badelj: Badelj je neosporno veliki Dinamov talent, ali ovim ga putem usrdno molimo da jednom već prestane igrati - na silu. Uglavnom dribla kada ne treba, puca nebu pod oblake i pogrešno dodaje, nerijetko protivničkim igračima namještavši situacije koje si sami ne bi mogli. U obrani je bio donekle dobar, ali čim primi loptu - u većini slučajeva ne zna što bi s njom. U dijapazonu ima previše opcija? U zatvaranju utakmice malo se trgnuo i imao nekoliko dobrih prodora, odlično je to bilo izdanje u kojem ga želimo gledati cijelu utakmicu.

Igor Bišćan: Kapetan je posao odradio gotovo besprijekorno. Bio je dominantan u skoku, pravodobno izlazio, otklanjao sve opasnosti koje su Mađari stvorili pred Lončarićem. Nekoliko je puta solidno skočio i u napadu, no bez pravog učinka. U 60. minuti spriječio je siguran Győrov pogodak, s crte je spasio već svladanog Lončarića. Najbolji u plavoj momčadi.

Leandro Cufre: Apsolutno neprimjetan. Je li uopće igrao ili je tkogod drugi zabunom odjenuo njegov dres?

Ante Rukavina (do 75. minute): Nakon prvijenca u plavom dresu, Ante Rukavina zasjao je i u Europi te pokazao zašto ga je Dinamo uopće doveo. Dva je puta, na isti, rutinerski način, svladao Sašu Stevanovića, a drugi pogodak uvelike može pripisati i kvalitetnom i poželjnom "vrebanju", s pomoću kojeg je konfuznoj i vrlo slaboj obrani Győra ukrao loptu. Pomalo nas je pritom podsjetio na sjajan zgoditak Ivice Olića, kada je u prošlosezonskoj Ligi prvaka na sličan način iz natjecanja eliminirao Manchester United.

Pedro Morales (do 55. minute): Morales se nije naigrao u posljednjih pet-šest utakmica, ali da je nedostajao - pokazao je samo na mahove. Sa Čileancem su konačno došli udarci iz daljine, što kao zaraznu bolest izbjegava gotovo svaka hrvatska nogoloptačka ekipa, ali višak (?) sjedenja na klupi na njemu je ipak ostavio traga. Nekoliko je puta dobro rastegnuo mađarskog vratara, ali sve poslije toga bilo je slabašno.

Leonard Mesarić (od 55. minute): Nekoliko je puta došao na skok i izborio koji udarac iz kuta, ali osim toga nije imao zapaženiji učinak.

Ilija Sivonjić (od 75. minute): Zapamtili smo njegov pokušaj udarca iz kuta koji je davno umro (mrtvi kut?); jako sebično kada se zna da ga je na drugoj vratnici posve nečuvan čekao jedan igrač. Još mnogo toga Sivi ima za naučiti od Halihodžića.

Arijan Ademi (od 87. minute): Premalo igrao za ocjenu.