I Arapi i Židovi ludi za humusom

27. kolo je završeno, ovo kolo Hrvati su spavali, ali samo što se realizacije tiče, tako da je spisak našeg Mirkeca (Mirka Jozića, op.a.) opravdan ako mislimo na napadače. Maccabi Haifa (Pralija) je ponovo pobijedila 1:0 protiv Maccabi Petah Tikve (Tadić, Ačkar) i tako samo utvrdila vodstvo na tablici, jer Beitar Jeruzalem igra derbi kola u ponedjeljak protiv Hapoel Tel Aviv. Treba napomenuti da je trener Beitara u bolnici već nekoliko dana zbog srčanog napada, pa vjerovatno neće biti u mogućnosti voditi svoju momčad, a koliki je pritisak na trenere i igrače govori i podatak da je trener Bney Yehude (Rupnik, Kralj) dao ostavku pošto su izgubili protiv Hapoela Petah Tikve (Brajković, Gregorić) i tako se doveli u jako nezgodnu situaciju, jer je momčad Ashdoda (Bilić) pobijedila protiv Ironi Rishona (Računica) s 1:0.

Od "hrvatskih derbija" ovo kolo odigrani su sljedeći: Računica - Bilić 0:1, Rupnik, Kralj - Brajković, Gregorić 0:1, Tadić, Ačkar - Pralija 0:1 iz čega se može vrlo lako zaključiti da su gosti ušli bolje u utakmice od domaćina, ili su oni sami bili toliko opušteni. Moja malenkost to jest moj klub Zafririm Holon je dao sve od sebe protiv dobrog Maccabi Tel Aviva i izgubili u vrlo dobroj utakmici sa 3:2, uz sporan penal za Maccabi.

Inače, prvenstvo ulazi u završnu fazu trećeg kruga prije play offa i play outa u kojima se igraju po pet utakmica, jer se liga cijepa na pola, tako da će tu svaka utakmica biti jako zanimljiva. Želio bih vam spomenuti i naše igrače (Bulat, Balajić, Milanko, Ugričić, Abaza), koji igraju u 2. ligi, od kojih treba zabilježiti pobjedu od 3:1 Hapoel Ber Sheve (Balajić), kojom su se tako primakli drugoj poziciji i povrataku u 1. ligu.

Toliko o nogometu, danas bih vam skrenuo pozornost na gastronomske užitke. Naime znam da je Izrael potpuna nepoznanica što se spize tiče, pa krenimo. Kao zaštitni znak Izraela gurnuo se u prvi plan humus. To vam je namaz od kuhanog slanutka, normalno sa raznim dodacima, koji je u biti arapskog podrijetla, ali su ga Izraelci prihvatili kao svog i tko kaže da ne mogu naći zajednički jezik. Šteta što politika nije poput gastronomije ne bi bilo ovih gluposti koje se dešavaju.

Humus se servira kao predjelo, znači prilikom ulaska u restoran kad vas Arapin ili netko drugi ugleda odmah preva vama leti humus, tako da u biti vi i humus skupa sjedate za stol, to je dobro jer se čovjek nikad ne osjeća usamljenim. I tako lagano ga namažete na topli kruh i jedete, ali oni stvarno pretjeruju u njemu, tako da su poneke pripadnice ljepšeg spola podosta iznenađene prilikom kontrole težine, pa dolazi do neugodnih scena, vage kroz prozor i tome slično.

Nakon humusa možete naručiti predivne salate, koje su priča za sebe. Naime većina povrća je izrazito izraelskog porijekla iz Kibuca, što je stvarno dobro i jako je kvalitetno, i prilikom kupovanja nema onih suvišnih pitanja kao kod nas, "je li prskano, odakle je" i slične priče...

Ako ste ljubitelj pizza, ostat ćete malo uskraćeni, jer su Izraelci jako religiozan narod, koji prilikom konzumiranja hrane ne miješaju proizvode životinjskog i mlječnog porijekla što se naziva Kosher. Ne miješaju zato što je mlijeko simbol života, a meso simbol smrti. Nemojte da vas to zbuni, to naravno vrijedi samo za njih, ali problem nastaje jedino u pizzerijama gdje recimo nema pizze sa šunkom i sirom, što se na neki način i može preskočiti, a opet vaša ishrana ovisi o vašoj supruzi. Šta moja kuha mmmmmmm...

Meso je dobro, a razlog što nema ludila je isti kao za povrće, jer je meso samo i izrazito Product of Israel. Čak vam se mogu pohvaliti da sam posjetio jedan restoran koji ima samo proizvode iz kibuca, sve je bez greške, ali moja jedina zamjerka je na špinatu, na njemu kibuci trebaju još malo poradit. Tako je moja poruka svima koji se spremaju u kibuce je - radite na špinatu.

Riba je uvijek riba, i nije mi jasno zašto je tako malo jedu, možda se cijena ne uklapa, mislim sve je skupo a kilo ribe je 10$ što je i za naše prilike jeftino. Ali tu smo mi 16 Hrvata + 16 Hrvatica + po koje dijete pa postavite pitanje može li jedan ribar preživjeti od prvog do prvog prodavajući ribu.

I za kraj ove priče o jelu je naravno slatko, a što ga Izraelci vole, i opet neke pripadnice ljepšeg spola pomalo pretjeruju pa kvare opći dojam o inače zgodnim Izraelkama....

Toliko za ovaj put iz Izraela. Pozdrav svima

Srđan Zujo Mladinić