Hrvatska bolja od Austrije

U srijedu će u Rijeci Hrvatska odigrati svoju 82. službenu utakmicu u desetgodišnjoj povijesti. Protiv Austrijanaca dosad smo igrali samo jedanput, 26. travnja prošle godine u Beču. Zanimljivo, to je i posljednja pobjeda naše najbolje selekcije, jer nakon toga smo nanizali jedan poraz (Francuska 0:2) i tri remija (Slovačka 1:1, Belgija 0:0, Škotska 1:1).

U dosadašnjem 81 nastupu Hrvatske u kvalifikacijama za Svjetsko i Europsko prvenstvo, te prijateljskim utakmicama, ostvarili smo 39 pobjeda, uz 25 remija i 17 poraza, gol razlika 139:84. Međutim, ono što zabrinjava jest činjenica da smo u posljednjih 9 utakmica pobijedili samo jednom (upravo spomenute Austrijance). Od rujna 1999. i pobjede u posljednjoj minuti protiv Irske, Hrvatska je nanizala čak 6 remija, 2 poraza i pobjedu protiv Austrije, uz gol-razliku 7:11.

U Rijeci je naša najbolja selekcija dosad odigrala samo 3 utakmice, ali u sve tri je zabilježila pobjede: 1990. protiv Rumunjske 2:0, 1996. protiv Poljske 2:1 i 1998. protiv Irana 2:0. Sve tri utakmice bile su prijateljskog karaktera, što znači da pod stijenama Kantride dosad nismo igrali kvalifikacijske utakmice. Možda bi tradicija bila nastavljena...

Rekorder po broju nastupa za Hrvatsku je Robert Jarni, koji bi protiv Austrije trebao ubilježiti svoj 64. nastup. Najbolji stijelac je, dakako, Davor Šuker s 42 "vatrena" pogotka, no napomenuti valja da je posljednji postigao 4. rujna 1999. protiv Irske. Protiv Austrije bi svoj reprezentativni debi trebao imati najbolji nogometaš Hrvatske u 2000. godini Osječanin Nenad Bjelica, koji će tako u svojoj 30. godini pokušati "odglumiti" Zvonimira Bobana i Aljošu Asanovića u sredini naše momčadi. S obzirom na pozvani kadar, koji je uistinu najbolje što Hrvatska u ovom trenutku ima, za očekivati je da protiv Austrije istrče:
Pletikosa - Soldo, Tudor, Šimić - R.Kovač, Jarni, Bišćan, Prosinečki, Stanić - Šuker, Vugrinec (Balaban).
Ovo bi zapravo trebala biti projekcija momčadi, uz Niku Kovača, Rukavinu, Rapaića, Tomasa, Vlaovića, Bjelicu i još nekolicinu, za borbu s Belgijancima i Škotima za odazak na Daleki istok, gdje bismo trebalo braniti broncu iz Francuske 1998.

Najveći teret Hrvatskoj će predstavljati baš - Hrvati, koji čine glavnu snagu austrijskog reprezentativnog nogometa. U prvom redu njihov izbornik Otto Barić, a odmah potom i Kaštelanin Ivica Vastić, kojeg se Miroslav Blažević vrlo bezbrižno odrekao, a danas bi gotovo sigurno u našoj reprezentaciji bio vodeći veznjak, u nedostatku zvijezda koje su napustile momčad. Uz njih dvojicu, na Kantridu će istrčati i Varaždinac Tomica Kocijan, koji je također odustao od čekanja poziva za "vatrene" i priklonio se bojama zemlje u kojoj zarađuje "kruh svagdašnji".

Dakle, Rijeka, stadion na Kantridi, posljednji dan veljače, trebao bi biti dan novog početka "vatrenih". Boban, Bilić, Asanović, Ladić, Štimac, Bokšić ostali su iza nas, nadajmo se da prvi dan korizmenog odricanja neće označiti i nastavak posta hrvatskog reprezentativnog nogometa, već svjetlost koja će zapaliti novu iskru za budućnost...