Mjesta panici nema

U prvih 900 minuta svoje debitantske sezone u Prvoj HNL Splitov vratar Andrija Vuković samo je triput morao vaditi loptu iz mreže (jedan autogol), a Šibenik je u samo 20 posljednjih minuta međusobne utakmice postigao jednako toliko i nanio tek treći poraz klubu iz Parka mladeži.

Trener Ivan Katalinić znao je da će se taj dan kad tad dogoditi pa je poslije svake pobjede spuštao loptu na zemlju, smirivao euforiju i skromno poticao nastavak napornog rada, svjestan da mu samo on može omogućiti ispunjenje dugoročnog cilja, a to je osiguranje prvoligaškog statusa za narednu sezonu.

Znao je da jednog dana neće sve poći za nogom njegovim igračima. I taj dan je došao u Šibeniku. Iako su Splitovci već bili doživjeli dva poraza u Rijeci i Karlovcu, ovaj šibenski je bio najuvjerljiviji. Iako su kod 0:1 imali mat situaciju za izjednačenje (promašaj Obilinovića), ipak nisu igrali na razini nekih prethodnih gostovanja s kojih su se vraćali punog plijena (Vinkovci, Kranjčevićeva, Pula) i zato su platili kaznu protiv raspoložene šibenske momčadi.

Razloge poraza možemo podijeliti na dva: blage rošade u prvom sastavu te izostanak Velimira Vidića, stupa obrane. Naime, u početnoj jedanaestorici svoje mjesto su našli prinova Mate Pehar te Damir Rašić, kojemu je to bio tek prvi ligaški nastup ove sezone. Momci se očito nisu najbolje uklopili u ovoj utakmici, a nedostatak Vidića unio je dodatnu nesigurnost u obrambene redove. Pehar je uz to zaradio i isključenje pa možemo reći da je njegov prvi nastup od prve minute prošao blago rečeno neslavno.

Šibenik je sva tri gola postigao glavom, a upravo to je segment u kojem je Vidić toliko dominantan i gotovo bezgrešan. Bio (u Šibeniku prošle sezone) i ostao. Mladi Goran Milović zanimljiv je materijal, no u dosadašnjim utakmicama djelovao je konzistentnije u paru s Vidićem. Igor Budiša, koji je protiv Šibenika zaigrao umjesto njega, nije toliko uigran s Milovićem. Doduše, on je s Vidićem prošle godine pouzdano "kormilario" šibenskim "brodom", ali ove sezone u crvenom dresu njih dvojica nisu skupili veliku minutažu igrajući zajedno kao stoperski par.

Kad tome pridodamo i neraspoložena izdanja napadača Bučana, Golubovića i Serdarušića, poraz je bio sasvim logičan.

No, da ne bismo od jednog poraza i jedne slabije predstave pravili tko zna što, treba istaknuti činjenicu da je Split i dalje jako visoko plasiran (3.) i da se ima pravo nadati završetku u gornjoj polovici ljestvice. Raspored mu ide na ruku pa tako u idućem kolu na Park mladeži stiže zaprešićki Inter, koji iako je ubilježio pet pobjeda u zadnjih šest utakmica nije toliko loš ždrijeb, a zatim se ide u goste Zadru i Hrvatskom dragovoljcu. Nakon toga, 13. studenog slijedi derbi pred svojim navijačima s Dinamom...

Mjesta za optimizam u splitskom klubu i dalje i te kako ima. I treba ga biti. Park mladeži je i dalje neosvojiv, samo nek' je zdravlja i ostanak će se izboriti vrlo brzo, a onda će se pažnja moći usmjeriti i na neke više ciljeve. Dakako, klubovi su stisnuti, razlike u bodovima su male i svi su svjesni da ih samo 2-3 pobjede/poraza u nizu mogu visoko lansirati/baciti dolje na ljestvici. I zato, opreza nikada dosta.

Puno je još do kraja prvenstva - tek je nešto više od trećine iza nas i u Splitu su maksimalno koncentrirani na hvatanje što konkretnije bodovne zalihe uoči zimske stanke. Za sada su na odličnom putu...