Kreće 106. World Series

Pedesetih godina prošlog stoljeća nije bilo sumnje koji je sport najpopularniji u Americi. Baseball je bio u središtu gotovo nepodijeljene pažnje svih generacija, a o tri događaja iz toga doba priča se još i danas.

Prvi je "udarac koji se čuo do kraja svijeta" iz 1951. godine, a riječ je o home runu Bobby Thomsona, kojim su New York Giantsi pobijedili Dodgerse i ušli u World Series, nakon što su za ovima u tijeku sezone bili zaostali 13 utakmica. Giantsi su pobijedili posljednjih 16 utakmica sezone, izborili pravo na "majstoricu" protiv Dodgersa i pobijedili upravo tim čuvenim home runom.

Iz 1954. godine ostaje uspomena na hvatanje loptice. Od kada postoji baseball u Major League je preko pola milijuna udarenih loptica uhvaćeno direktno iz zraka. Na engleskom jednostavno "a catch". Ali, The Catch, onaj s velikim slovom je samo jedan i pripada jednom od najboljih igrača svih vremena, Willyju Maysu, koji je u prvoj utakmici World Series protiv Clevelanda uhvativši preko ramena lopticu udarenu 120 metara zaustavio odlučujući napad Indiansa i omogućio svojim Giantsima pobjedu u prvoj utakmici. Uspjeli su pobijediti i sljedeće tri i donijeti u klupske vitrine peti naslov prvaka "svijeta". Peti i - posljednji.

Tri godine kasnije slomljena su srca većine baseball navijača u New Yorku. Dodgersi i Giantsi su objavili selidbe, iz Brooklyna i New Yorka postali su Los Angeles i San Francisco, dva najstarija kluba pobjegla su iz grada vođena potencijalom velikog profita. I dok se Dodgersima prelaskom u Kaliforniju "otvorilo", za Giantse počinje 53-godišnji post koji traje i do današnjeg dana.

Texas Rangersi nemaju slavnu prošlost kao njihovi suparnici u ovogodišnjem finalu. Niti kao Washington Senators u šezdesetima, niti kao Texas Rangersi nakon toga nisu imali uspjeha u doigravanju. Ništa im nije pomagalo. Niti George W. Bush kao vlasnik/menadžer, niti Alex Rodriguez kao najskuplji igrač svih vremena.

Što god probali, Rangersi se nisu uspjeli približiti naslovu. Ne samo naslovu, riječ je o ekipi koja do ove godine nije u svoju korist riješila niti jednu jedinu rundu doigravanja. Do 2010., kada su iz play-offa izbacili jednu za drugom dvije ekipe iz razvikanog Istoka Rayse i Yankeese.

Kako su se ove godine u finalu našle upravo ove dvije ekipe?

Od četvorice bacača koji će za Rangerse bacati u WS, samo je onaj nominalno najslabiji, Tommy Hunter, prošle godine započeo barem jednu utakmicu ekipe iz Texasa. Colby Lewis, treći starter, igrao je u Japanu nakon što nije uspio u prvom pokušaju u MLB. C.J. Wilson, koji će započeti drugu utakmicu, bio je u bullpenu, nakon što je i njegova karijera započela lošim rezultatima. A as Texasove rotacije, Cliff Lee, bio je as Philadelphije koju je prošle godine poveo do World Series.

Sredinom sezone ljudi koji vode Texas, okruženi oko pitcherske legende Nolana Ryana, shvatili su da imaju jako dobre šanse u relativno slabom Zapadu izboriti mjesto u doigravanju. Ali, isto tako su shvatili da im za prave rezultate fali još jedan igrač, onaj odlučujući. Oprostili su se od Justina Smoaka, mladog igrača kojemu mnogi proriču zavidnu karijeru, u zamjenu za upravo - Cliffa Leeja. Da bi si uopće mogli priuštiti njegovu plaću, Texas (s $55 mil. izdanih za plaće, peta "najsiromašnija" ekipa MLB-a) je podigao kredit. Kredit za kojeg se svi slažu da je najbolje uložen novac u povijesti Rangersa. Lee je u doigravanju bacao tri puta, sva tri puta pobijedio rušeći pri tome brojne povijesne rekorde MLB-a. Sa sigurnošću se može reći - bez njega, Texas bi dalje čekao na prvu pojedu u jednoj rundi doigravanja.

No Lee nije sam, naravno. Na palici Texas ima tradicionalno jake igrače, a ove godine vjerojatno i MVP-a lige, Josha Hamiltona. Na početku sezone dodan je veteran, Vlad Guerrero, koji će nakon 14 godina u kojima je nekada manje, nekada više dominirao ligom napokon zaigrati u svom prvom finalu. Texas je ekipa koja ce i sljedećih godina biti jaka, osim Leeja gotovo svi su igrači pod klupskom kontrolom i za sljedeću godinu, a mladi igrači poput Feliza, Andrusa i Hollanda polako stasaju u sljedeće zvijezde lige.

Giantsi, za razliku od Rangersa, imaju iste bacače kao i proteklih godina, s dodatkom mladog Bumgarnera. Od $96 mil. ukupnih plaća igrača San Francisca, jedan igrač prima čak $18.5 mil. Mogli biste pomisliti da će uspjeh Giantsa najviše ovisiti upravo o igri upravo toga igrača, no prevarili biste se. Riječ je Barryju Zitu, jednom od slavne trojke iz Oaklanda, koji je 2007. postao najskuplji pitcher u povijesti baseballa, potpisavši s Giantsima ugovor do 2013. za $126 mil. A u doigravanju ne sjedi na klupi.

No ne fali im, Giantsi imaju jednu od najboljih rotacija u ligi, predvođenu Lincecumom i Cainom. I prošle godine njih su dvojica bili ponajbolji bacači lige, ali bez potpore svojih kolega. "Taktika" Giantsa, kao onih starih Bravesa, bila je manje više "Lincecum and Cain and pray for the rain".

Umjesto kiše, ove godine je molitve uslišao Jonathan Sanchez, koji je napokon napravio odlučujući korak naprijed u svom razvoju, a iz minorsa dovedeni Madison Bumgarner je potvrdio sve one koji su govorili da je pred mladićem odlična karijera.

I dok su bacači adut Giantsa, njihovi udarači skrpani su zbrda zdola, zalijepljeni zajedno sa selotejpom i navijači San Francisca se kolektivno mole da mogu još sedam utakmica odglumiti zvijezde. Freddy Sanchez došao je krajem prošle godine iz Pittsburgha, Aubrey Huff početkom ove iz Detroita, Pat Burrell sredinom ove iz Tampe a junak dosadašnjeg doigravanja, Cody Ross, tek u kolovozu iz Floride. To su udarači dva, tri, pet i šest, srce napada San Francisca, uz igrača iz vlastite mladeži, Bustera Poseya, oni udarači, koji će San Franciscu donijeti naslov. Ili ipak ne.

Favorita nema. Na papiru je Texas bolje složen, to je ekipa koja može pobijediti na različite načine. Bacanjem Leeja, palicom Guerrera, ili nogama Andrusa. San Francisco ima prednost domaćeg terena i viška kvalitetnih startera, posebno ako se Ron Washington, trener Texasa, odluči povjeriti četvrtu utakmicu Hunteru. Prva utakmica u kojoj će započeti Lee i Lincecum jako će puno toga odlučiti. Možda donijeti i odlučujuću prednost onoj ekipi, koja će ove godine po prvi puta postati prvak.

Jedan igrač zna da ga čeka prsten rezerviran za pobjednike. Bengie Molina, hvatač Texasa, veći dio sezone odigrao je za Giantse tako da mu je jedan prsten ili ovako ili onako siguran. Za sve ostale lutrija kreće danas.