Tenis

Mogu li Srbi protiv tradicije?

Piše: Vedran Babić • srijeda, 01.12.2010.
Mogu li Srbi protiv tradicije?
Foto: Duje Bonačić

Ususret finalu Davis Cupa između Srbije i Francuske prisjetit ćemo se najvećih uspjeha dviju reprezentacija kao i njihov put do beogradske Arene, mjesta konačnog okršaja...

Po prvi put u povijesti Srbija i Francuska odmjerit će snage u Davis Cupu, a ima li bolje prigode za to od finala? Teško. Domaćini su na čelu s trećim tenisačem svijeta Novakom Đokovićem u singlu te Nenadom Zimonjićem u paru favoriti, no možda će duga i naporna sezona ostaviti traga na Noletovoj igri pa se Francuzi definitivno imaju čemu nadati. Njihova prva uzdanica je vječno nepredvidljivi Gael Monfils.

U najavi njihovog duela donosimo vam kratki pregled najvećih rezultata ovih dviju reprezentacija te njihov put do finala u 2010. godini.

Srbija - najveći uspjesi

Još pod imenom Jugoslavija, današnja Srbija u Davis Cupu je debitirala 1995. godine i to na turniru 3. grupe Euroafričke (EA) zone u San Marinu. Pod vodstvom izbornika Radmila Armenulića naši susjedi su tada porazili Benin, Grčku, San Marino, Moldaviju i Togo i tako izborili plasman u 2. grupu EA zone. U sastavu Jugoslavije bio je upravo Zimonjić, tada još uvijek tinejdžer. Osim njega, tu su još bili Nebojša Đorđević i Bojan Vujić, koji nikada nisu prezentirali jake teniske snage u svijetu. Đorđevićev najbolji renking bio je 489. mjesto, a Vujićev 275.

Do 1999. godine, međutim, u nedostatku kvalitetnijih igrača, Jugoslavija se "koprcala" u 2. grupi EA zone, a nakon tri uzastopna poraza (Portugal, Maroko, Turska) uslijedio je ponovni povratak u 3. grupu. Na novom kvalifikacijskom turniru u Tunisu Zimonjić i društvo nisu izgubili ni meč u pet dvoboja, no još značajnije, za njih je debitirao tada 15-godišnji Janko Tipsarević.

U godinama koje su uslijedile Jugoslavija je ponovno "stanovala" na "drugom katu" EA zone, a ulogu izbornika u nekoliko navrata preuzeo je Zimonjić, najiskusniji član reprezentacije. 2004. nastupili su kao Srbija i Crna Gora i s 5:0 kod kuće deklasirali Latviju, a posljednji bod domaćinu donio je Novak Đoković, pokretač jedne nove, osvježene reprezentacije.

S još dvije pobjede (doduše, bez Đokovića u sastavu), Srbija i Crna Gora je u 2005. godini po prvi put nastupila u 1. grupi EA zone. Na tom mjestu zadržala se i 2006., a onda je, paralelno s razvojem Đokovićeve igre, krenuo i razvoj reprezentacije koju je u Svjetsku skupinu uveo domaći trijumf protiv Australije 2007. godine.

Pod današnjim imenom Srbije te pod vodstvom aktualnog izbornika Bogdana Obradovića, naši su susjedi polagano postajali sve ozbiljnija teniska nacija. Đokoviću i Zimonjiću, ali i sve boljem Tipsareviću, pridružio se Viktor Troicki, i upravo je taj kvartet najzaslužniji što će Srbija krajem ovog tjedna ugostiti finale Davis Cupa.

Srbija - put do finala

Nakon što su u ožujku 2009. u prvom kolu Svjetske skupine izgubili od Španjolske, Srbi su se protiv Uzbekistana morali boriti za osiguranje statusa u najelitnijem razredu natjecanja. To su uspješno i ostvarili pobijedivši s glatkih 5:0 u rujnu te godine. U sastavu nije bilo Đokovića, no Tipsarević, Troicki i Zimonjić su bez većih problema apsolvirali inferiornijeg suparnika.

U ožujku 2010. Srbija je u beogradskoj Areni ugostila Sjedinjene Američke Države, oslabljene neigranjem Andyja Roddicka. John Isner i Sam Querrey nisu se najbolje snašli na zemljanoj podlozi pa su domaćini poslije prvog dana zahvaljujući pobjedama Troickog i Đokovića poveli 2:0. Isner i Bob Bryan vratili su nadu gostima savladavši u igri parova Zimonjića i Tipsarevića, no u prvom meču posljednjeg dana Đoković je u pet teških setova bio bolji od Isnera i tako odveo Srbiju u četvrtfinale po prvi put u povijesti.

No, to nije ostao njezin najbolji rezultat. Ždrijeb je htio da Srbija u srpnju pohodi splitsku Spaladium Arenu. Iako se očekivao pakleni okršaj, on je izostao. Publika se nije pojavila u željenom broju i nije pružila našima adekvatnu podršku za ovakav susret, a Đoković je jednostavno bio preraspoložen i nije dopustio Čiliću i Ljubičiću ni gram šanse. Srbija je prošla u polufinale s 4:1 nakon što je prvi dan završio 1:1, a optimizam u redovima njihove reprezentacije dosegao je gotovo pa maksimum.

U polufinalu Srbija je ugostila Češku, lanjske finaliste. Na krilima Berdycha i Štepaneka Česi su dobro namučili domaćine i poslije tri meča vodili 2:1. Prvoga dana Štepanek je u četiri seta nadjačao Troickog da bi Tipsarević pod pritiskom donio važan bod i poravnao susret. Ipak, u paru su gosti bili jači, no zadnjeg dana Srbija je s obje pobjede proslavila finale.

Đoković, koji je propustio prvi dan zbog gastroenteritisa, se ipak uspio oporaviti i u četiri seta pobijediti Berdycha, a Tipsarević je s 3:0 nadigrao Štepaneka i Arena je proključala. Što li će tek biti ovog vikenda?

Francuska - najveći uspjesi

Kada govorimo o Francuskoj u Davis Cupu, onda govorimo o jednoj od najuspješnijih nacija, koja je debitirala još davne 1904. godine. Zajedno s Velikom Britanijom drži treće mjesto na listi najčešćih pobjednika (9, uz još 6 finala), odmah iza nedodirljivih Sjedinjenih Američkih Država (32) i Australije (28).

Nakon što su od 1925. do 1933. u doba Henrija Cocheta i Jeana Borotre, koji su bili dio "Četiri mušketira", nastupili u svih devet finala i na tom putu osvojili šest uzastopnih izdanja ('27 - 33'), na sljedeće pojavljivanje u finalu morali su čekati gotovo 50 godina. Točnije, do 1982. godine kada su s Yannickom Noahom i Henrijem Leconteom izgubili od SAD-a na domaćem terenu.

Sredinom 80-ih Francuska je nakratko ispala iz Svjetske skupine, ali se ubrzo vratila i 1991. ponovno dogurala do finala, tri godine nakon polufinalnog poraza od Švedske. U finalu su opet dočekali Amerikance, ali su ovoga puta slavili s 3:1 iako je Andre Agassi donio prvi bod gostima. Noah je bio izbornik, a Leconte i Guy Forget jedine snage.

U sljedećih nekoliko godina Francuzi nisu uspjeli proći četvrtfinale, a u godini u kojoj im je to opet uspjelo (1996.), otišli su do kraja. U finalu su s 3:2 slavili u Švedskoj i to u sastavu Arnaud Boetsch, Forget, Cedric Pioline, Guillaume Raoux, a odlučujući treći bod u posljednjem meču donio je Boetsch savladavši s 10:8 u petom setu Nicklasa Kultija.

1999. Francuska je Nici izgubila finale od Australije 3:2, a u tri naredne godine još su dvaput igrali za "salataru". 2001. su se revanširali Australcima porazivši ih identičnim rezultatom na travi Melbournea uz odlučujući bod Nicolasa Escudea protiv Waynea Arthursa. 2002. branili su naslov u pariškom Bercyju, ali ga nisu obranili. Rusi na čelu s Maratom Safinom su slavili 3:2 nadoknadivši 1:2 poslije subote, a heroj je bio Mihajl Južnij, koji je preokrenuo 0:2 u setovima protiv Paula - Henrija Mathieua u presudnom dvoboju.

Od tada pa do danas, Francuzi su samo 2004. godine igrali u polufinalu dok su u svim ostalim godinama natjecanje završavali ranije.

Francuska - put do finala

Baš poput Srbije i Francuska je morala kroz doigravanje nanovo izboriti svoj status u Svjetskoj skupini. U Nizozemskoj su slavili s 4:1 iako su izgubili prvi meč, a ždrijeb prvog kola Svjetske skupine namjerio ih je na Njemačku. Nju su ugostili u Toulonu i savladali je istim rezultatom.

Sve je bilo riješeno već u subotu nakon što su Monfils i Jo - Wilfried Tsonga donijeli pojedinačne bodove, a onda Julien Benneteau i Michael Llodra u paru. U četvrtfinalu Francuzi su u Clermont-Ferrandu dočekali branitelja naslova Španjolsku, doduše bez Rafaela Nadala. Ipak, David Ferrer, Fernando Verdasco, Nicolas Almagro i Feliciano Lopez predstavljali su i više no opasnu prijetnju.

No, pokazalo se kasnije, samo na papiru. Francuska je projurila pregazivši prvake s 5:0. Prvoga dana Monfils je u pet setova porazio Ferrera, a Llodra u četiri Verdasca. Dva ljevaka, Lopez i Verdasco, nisu imali šanse protiv Benneteaua i Llodre, koji su slavili u četiri seta pa se tako posljednji dan pretvorio u odrađivanje u kojem su Gilles Simon i Benneteau bez izgubljenog seta protiv Almagra odnosno Lopeza postavili konačnih 5:0.

Identičnim rezultatom u polufinalu je potopljena i Argentina, ovoga puta u Lyonu. Llodra i Monfils su u četiri seta bili bolji od Juana Monaca odnosno Davida Nalbandiana, a Arnaud Clement je u suradnji s Llodrom u tri čista seta apsolvirao Eduarda Schwanka i Horacija Zeballosa i veliko slavlje moglo je početi. S obzirom da su Simon i Clement u nedjelju donijeli i preostala dva boda, Francuska je tako na putu do finala pobijedila u 14 od 15 mečeva, što će sigurno doprinijeti porastu njihovog samopouzdanja.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik01.12.2010. u 22:42
    Bitno je i spomenuti da Srbija, za razliku od ove godine, nije imala srece sa zrebom u prvom kolu, u 2008 (vs Rusija u Rusiji sa bolesnim Djokovicem), 2009 (vs Spanija u Spaniji), inace bi verovano i tada daleko dogurali.
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik01.12.2010. u 21:05
    Ajmo braco!
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik01.12.2010. u 19:59
    Naša brača to uzimaju!
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik01.12.2010. u 18:33
    Napred Srbi
    Obrisan korisnik
  • Krokodil01.12.2010. u 17:00
    ako imas problema s tekstom preskoci link, niko ti nije stavio pistolj pred glavu i prislio te da citas :)... neki ljudi ovdje vole tenis i interesira ih jedan od najvaznijih dogadjaja godine - Davis Cup finale.
    Krokodil