Blizu ostvarenja zacrtanog cilja

Iako su u jednom trenutku bili i vodeća momčad lige, doduše na samo nekoliko sati, i iako su apetiti njihovih navijača u tim trenucima porasli, nogometaši Splita moraju biti zadovoljni svojim trenutnim plasmanom u ligi. Pod vodstvom iskusnog trenera Ivana Katalinića "crveni" su osvojili 21 bod u prvih deset utakmica i disali su za vratom vodećima Hajduku i Dinamu.

Ali onda, poraz na Šubićevcu od Šibenika u kojemu su u 20 minuta primili jednako golova koliko u svim utakmicama prije toga (3) kao da ih je obeshrabrio i uništio do te mjere da su do kraja jesenskog dijela prvenstva ostvarili još samo jednu pobjedu (Hrv. dragovoljac). Čak ni Park mladeži više nije bio neosvojiv. Dapače, osvojili su ga Dinamo, Rijeka i Karlovac, a čak je i Inter uspio uzeti bod.

Unatoč toj krizi rezultata, Splitovci su zahvaljujući odličnom startu prikupili dovoljnu zalihu bodova da na zimski predah odu donekle mirne duše. Kažem "donekle" jer ih samo šest bodova dijeli od "crvene zone". Klubovi su prilično zgusnuti na ljestvici i nitko se ne smije previše opustiti.

Ispunjeni ciljevi

Glavni cilj kluba iz Parka mladeži je ispunjen. Relativno su daleko od dna ljestvice i nisu se osramotili u svojoj premijernoj sezoni u prvoligaškom društvu. Barem ne zasad. Generalno, ostavili su vrlo dobar dojam i pokazali da se mogu nositi sa svima.

Neispunjeni ciljevi

Kada klub koji je uoči sezone najavljivao ostanak u ligi kao jedini primarni cilj poslije 18 kola drži petu poziciju, onda je teško govoriti o neispunjenim ciljevima. Najbliže tome možemo staviti eventualno domaći poraz od Dinama u utakmici koja se dugo iščekivala.

Najbolja/najgora utakmica

Da bismo pronašli Splitovu najbolju utakmicu, moramo se vratiti u prvi dio jesenskog dijela sezone u kojem je Split upisao sedam od svojih osam pobjeda. Iako je u tom dijelu uzeo puni plijen i u Vinkovcima i u Kranjčevićevoj, najbolja utakmica ipak je bila ona prva domaća protiv Varaždina u drugom kolu. Tada su "crveni" slavili s 4:0 pred oko četiri tisuće navijača, a bila je to i povijesna prva pobjeda u Prvoj HNL. Što se pak najgore utakmice tiče, "kandidata" je više, no ipak ću se odlučiti za onu već spomenutu na Šubićevcu (0:3) u kojoj su Splitovci bili neprepoznatljivi i jedva da su stvorili neke ozbiljnije prilike.

Igrač polusezone

Momčad Splita krasi zajedništvo i timski rad, pa shodno tome i nemaju baš nekog igrača koji se toliko istaknuo da bi zaslužio našu titulu "Igrača polusezone". Iako je toj tituli najbliži možda neumorni veznjak Ante Vitaić, dodijelit ćemo je 31-godišnjem Romanu Obilinoviću, kojemu je ovo bila prva sezona u Prvoj HNL i koju je zasladio trima golovima i trima asistencijama. U nekoliko navrata pokazao se kao vrlo opasan igrač i šteta što ranije u svojoj karijeri nije uložio više truda u svoj igrački razvoj. Možda bi danas bio članom i nekog većeg i jačeg kluba.

Pogled u proljeće

S obzirom na viđeno, Split bi trebao izboriti ostanak u ligi, bila ona opet Liga 16 ili Liga 12. Uz još poneko pojačanje, koje Katalinić očajnički traži, Split bi mogao opet zaigrati kao u prvom dijelu sezone jer očito je kako su se igrači istrošili i da im je trebao odmor. Na proljeće bi, onako svježi i odmorni, opet mogli biti opasni po svakog suparnika bez obzira na težak raspored u prva tri kola (Slaven u gostima, Cibalia kući, Hajduk u gostima). U Park mladeži još će doći Zagreb, Istra 1961, Šibenik, Zadar i Hrvatski dragovoljac i to je dovoljno prilika za ubiranje dovoljnog broja bodova koji bi im osigurao ostanak, ali i ostavio ih u gornjoj polovici ljestvice.