Osam godina i ne usporava

Jasno, nećemo nakon jedne utakmice pisati ode o Baliću kao najboljem igraču SP-a, ne samo zato jer je tek započelo, već i zato jer je u svojoj karijeri odigrao 50 ili 100 boljih utakmica, ali već je ovaj susret pokazao da će Ivano biti vođa Hrvatske. Još jednom.

Četiri pogotka neće puno otkriti nekome tko nije gledao utakmicu, kao što nikad nije slučaj s Balićem. Čak i u prvih 15 minuta, tijekom kojih je Hrvatska zabila dva pogotka, Ivano je bio taj koji se najviše trsio, koji je najviše ulazio u obranu Rumunjske, koji je dijelio lopte i lijevo i desno, ali nije mogao pronaći raspoloženog suigrača. Pronašao je tek laktove protivnika koji su ga u prvih 10 minuta dva puta nokautirali - i svejedno im nije pomoglo.

Balić nakon utakmice nije vidio problem u neraspoloženosti koliko u rumunjskom vrataru: "Što se dogodilo na početku? Nismo mogli zabiti gol. Što nas je iznenadilo? Ništa, osim prsa njihovog golmana – stalno smo ga pogađali."

Kada je lopta prestala pogađati Popescua u drugom dijelu, kada je Hrvatska stisnula obranu i krenula u polukontre, i Balićev učinak više je došao do izražaja.

Ivano je u 50. minuti uzvratio publici za skandiranje krasnim solo-prodorom u kojem je "potrgao" leđa svom čuvaru, a potom majstorski svladao i Popescua (vidi sliku), a u nekoliko je navrata prije toga oduševio sebi svojstvenim asistencijama iza leđa/glave i drugih dijelova tijela na način kako većina zemljana ne dodaje loptu.

Balić nakon utakmice nije htio pričati o "velikoj slici", otkrivši uobičajeni plan na velikim natjecanjima: "Ići ćemo utakmicu po utakmicu, i tako probati doći što dalje. Čeka nas dan odmora, a trenutno razmišljamo samo o Alžiru."

Nije pravedno u timskim sportovima izdvajati jednog igrača – ako će Hrvatska osvojiti ovdje medalju, bit će to zasluga dobre momčadi, svih igrača i cijeloj stručnog stožera. Balić će dobiti i zaslužiti istu medalju kao bilo tko drugi.

No, svima je jasno da Balić daje drugu dimenziju igri Hrvatske. Nije to tajna ni u svlačionici, jer koliko god unutra bilo zvijezda i zaista vrhunskih rukometaša, sigurno ima puno onih koji dijele Čupićevo razmišljanje: "Bolje da se ozlijede petorica nego Balić."

Balić nije nužno uvijek najzahvalniji sugovornik medijima, bit će i ponešto istine u teoriji da mu u životu ima i dražih stvari od treninga. Iako, da ne bude zabune, nema tog talenta koji će vas učiniti najboljim na svijetu bez žestokog, žestokog treninga.

No, nema dvojbe da je u svlačionici Balić omiljen i da nema govora o tomu da postoji netko komu smeta Balićev status glavne zvijezde u javnosti. Ivano je na terenu nesebičan, daje sve za momčad, vodi je i čini je boljom – ti sigurno nikomu ne može smetati. I kada lopta postane vrući krumpir jer je protivnički vratar raspoložen ili je suparnička obrana prečvrsta, lijepo je u momčadi imati Balića.

Već osam godina, bez naznaka usporavanja.