Iste mačke kolo vode, miševi se sakrili

Prvo kolo Svjetskog rukometnog prvenstva ostavili smo iza sebe, a kako bi rekao Slavko Goluža - glavno da je santa napokon "probijena". Naši prvi protivnici na tvrdom švedskom parketu nisu bili u tolikoj mjeri ledeni da nam, i ovako na mahove mučno otvaranje, još i dodatno zagorčaju, ali Baliću i društvu zasigurno nisu predstavljali niti baš prelaganu prepreku.

Saznanje koje nas može najviše veseliti u iščekivanju daljnjih ispita svakako je odlična forma najboljeg rukometaša svijeta. Ivano nije predugo tugovao zbog neplaniranih izostanaka Domagoja Duvnjaka (ukočena leđa) i Marka Kopljara (bol u trbušnom mišiću), već je svu imaginaciju, borbenost te kvalitetu motivatora i vođe ispoljio na parketu, produciravši tako tešku, ali i tako važnu pobjedu.

Autsajderi nam u otvarajućoj "rundi" nisu priuštili pokoje slasno iznenađenje pa kao jedini rezultat koji nije bio predviđan "stoji" remi Južne Koreje i Argentine. Ostali su pokorno odrađivali malo jače i malo slabije treninge ili pak pred lavinu zagrijavali nišanske i ine sprave. Budući da uvodne utakmice malokad mogu mnogo toga otkriti, drugi Top 8 (koji odmiče bez grča, led sam, zahvaljujem, probila u četvrtak), neće doživjeti velike promjene.

Iako mi je tipkovnica strašnim nadračunalnim silama Francusku u poretku željela pogurati nešto niže, u našoj je borbi u konačnici ipak morala presuditi fizička snaga i novinarska objektivnost, jedna od prepoznatljivih kvaliteta portala kojega upravo čitate. Poredak, stoga, ponovno otvaraju aktualni svjetski prvaci. Rukometaši Claudea Oneste na otvaranju prvenstva u Kristianstandu u velikoj su se mjeri "zafrkavali" s Tunisom, semafor je nakon isteka šezdesete minute pokazao konačnih 32:19. Kao i mnogi favoriti, u početnim su se minutama uvelike borili sa zbijanjem redova, a posebno je pritom patio obrambeni segment igre. No, što su minute odmicale to su i "braniči" svoj posao obavljali mnogo savjesnije pa se razlika ipak popela na razinu koja i priliči aktualnim svjetskim, europskim i olimpijskim prvacima. Premda nisu bili impresivni i dalje zaslužuju epitet prvog favorita, iako zadržavam mišljenje da će tek njihova sučeljavanja jačim (jakim) ekipama moći ponuditi pravu sliku sadašnje Francuske. Možda se protiv Tunisa uspjela zamaskirati rupa nastala izostankom Didiera Dinarta, a možda i suci na ovome prvenstvu neće imati sluha za pregrube prekršaje pa će Nikola Karabatić i njemu slični zbog pretjerane uporabe sile češće sjediti na klupi no na tvrdom i klizećem parketu "ganjati" loptu. Ivano Balić spreman je Hrvatsku ponovno voditi do svjetskog zlata, baš kao što je to (do sada jedini put) učinio i u Portugalu 2003. A kada je Ivano raspoložen, malo nam je koja reprezentacija sposobna ozbiljnije parirati. Na stranu Rumunjska i otpor koji nam je u Malmöu pružila - povijest nas uči da svaki hrvatski rukometni izbornik u početnom satu svjetskih smotri pored terena ostavi neprebrojivo mnogo znoja i živaca - najvažnije jest da smo dva boda sigurno arhivirali te se već okrenuli sljedećim susretima. Obistinila se moja najava da ćemo u okršaju s Rumunjima izgubiti dosta energije, ali vijesti iz našega tabora govore da smo "izuzetno spremni", stoga razloga za brigu oko forme naše reprezentacije (bilo kondicijske, bilo psihičke) ne bi trebalo biti. Još kada se, nadajmo se što ranije, vrate u posljednji tren ozlijeđeni Domagoj Duvnjak i Marko Kopljar, kauboji bi trebali zajašiti "po pravo". Mnogi su posljednjih dana spočitavali i osporavali Islandovo pozicioniranje u gornjem dijelu popisa, no momci Gudmundura Gudmundssona barem su u prvom susretu ipak opravdali moje sumnje. Bili su disciplinirani, koncentrirani i - efikasni. Bez većih problema pobijedili su Mađarsku (koju predvodi pivot Zagreba Gyula Gal), a naši sjeverni susjedi nisu uopće niti loša reprezentacija. Islanđani su potvrdili da mogu i napose žele daleko, iako će se i kod njih "udomaćiti" sveprisutno "prošli su tek prvi ispit"... Na ovome su mjestu "sve" do sada uz logorsku vatru taborili domaćini, ali već su im drugoga dana stolicu nekako preoteli Danci. Premda vjerojatno ni malo pojačanoj rukometnoj selekciji naše redakcije ne bi bilo teško pobijediti totalne amatere iz Australije, vikinzi su ponajprije pristupom i zalaganjem od prve do zadnje minute svijetu jasno dali do znanja što ih najviše zanima. Iako njihov izbornik Ulrik Wilbek nakon prvotnih ogromnih najava izenanda "pili naopako" i medijima pokušava prodati priču da je "realni danski domet plasman među najboljih sedam (koji donosi ujedno i vizu za Olimpijske igre u Londonu 2012.), ako u ovakvom tempu nastave Danci će se vrlo brzo prometnuti i među vodeće favorite. Nemaju Knudsena, nemaju Jorgensena, a na dispoziciji više nije niti Hvidt. Mogu li ipak zadržati dobar osjećaj? Razvidno je da su Španjolci, predvođeni iskusnim Valerom Riverom, u Švedsku pristigli vjerojatno najopušteniji. Bahrein u prvoj utakmici nije uspio načiniti iznenađenje i uništiti im "ceremoniju" otvaranja, ali pravu snagu, ponavljam još jednom, vidjet ćemo kada se približe utakmice "trokuta" - u skupini smrti spareni su, naime, Njemačka, Francuska i Španjolska. Mnogo će toga, opet, ovisiti i o najboljem španjolskom igraču Romeru, odnosno o njegovoj ozljedi. Vrata im čuva jedan od vodećih svjetskih golmana Arpad Šterbik, a mnogi stručnjaci upravo bivšeg srbijanskog reprezentativca izdvajaju kao komadić utega više koji nedostaje da bi mala furija mogla (još jednom), po uzoru na nogometaše, pokoriti svijet. Šveđani protiv Čilea nisu impresionirali, ali budući da su na parketu dvorane u Göteborgu svečano otvorili 22. Svjetsko prvenstvo, tolerirat ćemo im prezentiranom igrom ponešto slabiji početak. Žilavi su Južnoamerikanci, čvrsto su se držali gotovo tokom cijelog prvog poluvremena, no kada se pritisak uvodnih pola sata pred tribanama punim švedskih zastava i glasova potpuno utopio u adrenalinu, "žuti" su pokazali nešto svojih kvaliteta te na kraju upisali prilično uvjerljiv trijumf. Sigurno je da će u sljedećim utakmicama morati pružiti i dimenziju više jer Čile ipak nije ekipa po kojoj se nečija snaga može pravilno valorizirati. Pritisak im je, vjerujemo, pao s leđa (barem jedan njegov mali dio), a o tome svjedoče i izjave rukometaša koji se redom "zahvaljuju što je konačno gotovo". Ako žele napredak na našemu poretku morat će zadovoljiti i igrom, a pogotovo to vrijedi za jake i odlučujuće utakmice koje su im tik pred vratima. Pobjedom je turnir otvorila i Poljska, a taj je trijumf posebno bitan jer nije ostvaren protiv "tamo neke momčadi". Slovaci su u Švedsku, naime, došli prilično ambiciozni i nikako ne planiraju drugima biti tek kanta za napuvacanje. Spremni su, a i itekako sposobni izboriti možda čak i plasman među najboljih osam. A vrsta koja takvu ekipu pobijedi, makar i tijesno kao sada (37:35) svakako spada u Top 8. Trenutačno i ne preblizu vrhu, no izostaviti ih s popisa za Bogdana Wentu i njegove izabranike zaista bi bila nepravda. Svjetski prvaci iz 2007. svladali su Egipat u susretu koji su mnogi bili skloni nazivati "izravnim okršajem za mjesto trećeg putnika u drugi krug". Heiner Brand i društvo, ako je tako, polako već mogu analizirati sljedeće ciljeve i namjere, jer teško da će ih iznenaditi momčadi poput Bahreina ili Tunisa. Debelim otiskom u Brandovoj bilježnici podcrtana je sljedeća zadaća, a to je do kraja prvog dijela natjecanja po skupinama sakupiti što više bodova koje će prenositi dalje (kontra ekipa koje također izbore drugi dio). Plasman, smatram, nije upitan, kao što upitno nije ni na kojem će mjestu Top 8 Nijemci dočekati sljedeće kolo.