Danci napunili prazan hrvatski gol

Što reći o drugom poluvremenu Hrvatske u kojem smo od vodstva 16:15 na kraju upisali poraz od 34:29? Bilo je jasno da Hrvatska ne može igrati s Danskom na 30 golova, ali nije imala ni obranu, a još manje vratare, kojima bi Dance zaustavila na manje od toga. Polufinale je i dalje dostižno, matematički, no nije dostižno ovakvom igrom i s ovakvim vratarima.

Nakon remija sa Srbijom, Hrvatska je morala u dvoboj s "domaćom" Danskom ući s većim imperativom rezultata nego što je možda namjeravala. Desetak tisuća Danaca stvorilo je izvrsnu atmosferu, no kao da je i hrvatska reprezentacija jedva dočekala ovakvu utakmicu gdje i suparnik i publika zahtijevaju maksimalnu koncentraciju, maksimalan angažman, maksimalan respekt, čak i onaj pozitivan strah.

Bilo je jasno da u takvoj atmosferi Hrvatska ne smije dopustiti Danskoj da se rano odvoji i upravo to Kauboji su i učinili u prvom poluvremenu. Prvenstveno dobrim napadom i vrlo dobrim vraćanjem u obranu, ne toliko samom obranom jer tu je malo toga štimalo.

Krenuli smo s 5-1 i isturenim Vorijem, ali novost je bila ta što je Goluža mijenjao dvojicu igrača – osim standardne zamjene Gojun-Balić, mijenjali su se i Valčić i Lacković, što se pokazalo odličnim potezom jer je Lac u napadu bio jako dobro raspoložen.

Na samom početku držala su nas krila, Zrnić i Štrlek, koji su nam donijeli vodstvo od 3:2 u osmoj minuti. Nažalost, dobar napad nije pratila i dobra obrana, previše prostora ostavljano je Hansenu za kojeg se znalo da je u strašnoj formi. K tomu, Alilovića opet nije išlo, pa je već u 14. minuti Goluža na teren poslao Šegu.

Prvog igrača manje odradili smo sjajno zahvaljujući dvije obrane Šege (jedan sedmerac) i herojskom pogotku Vorija, a potom nam je Buntić vodstvo od 9:8. Napad je dobio dimenziju više s Buntićem umjesto Kopljara, Denis je i lani uništio Dance u Beču s osam pogodaka, a s njim je napad dobio još jednog vanjskog koji se ne boji ući u fintu ili "odapeti" s 9-10 metara.

Hrvatska je u tim trenucima igrala bolje, no Dansku su u egalu držale četiri dobre polukontre u kojima nismo na vrijeme posložili obranu. Srećom, još jednom smo odlično odigrala s igračem manje, opet je nekako zabio Vori s igračem na leđima. Bilo je naznaka da je i Fortuna na našoj strani, Buntićev jedan udarac otkotrljao se kroz Landinove noge u gol za 15:14. Na odmor smo otišli sa sasvim zasluženih 16:15 nakon Zrnićevog sedmerca.

Drugi dio je započeo suprotno svim željama, Danci su iskoristili par tehničkih pogrešaka, preuzeli vodstvo , iznudili isključenje Vorija i pobjegli na 18:16 nakon samo tri i pol minute drugog dijela. Super bitan gol zabio je Buntić tijekom tog igrača manje, za ostanak Hrvatske u priključku s Danskom.

Još jedno isključenje francuskih sudaca, zbog Duvnjakovog igranja nogom (nenamjernog?) Danci su iskoristili za odlazak na +3 (Hansen), iako smo i tom prigodom imali odličnu šansu za pogodak (Vori promašio zicer).

Danska je u tom periodu relativno lako držala ugodnih +3, ponajviše zahvaljujući svom napadu, što iz naše perspektive znači da nismo igrali dobru obranu. Da ne govorimo o vratarima čije smo obrane čekali kao žedni vode, ali vode nije bilo nigdje. Točno sredinom drugog dijela "domaćin" je poveo i s +4 nakon gola Lindgrena gotovo iz mrtvog kuta, pa je Goluža u time-outu morao pronaći način kako motivirati momke da odigraju najboljih 15 minuta na ovom Prvenstve žele li izvući iz ove utakmice bilo što osim poraza.

Apsolutno jedini čovjek koji je Hrvatsku tada držao blizu bio je Denis Buntić za kojeg Danci još jednom nisu imali odgovora. No, u svakom danskom napadu morali ste se zapitati što vam vrijedi bilo koji postiguti pogodak, kada ga uvijek, baš uvijek priite. Nije bilo tog dijela hrvatskog gola gdje danski pucači nisu mogli gađati, a da ne proparaju mrežu.

Hrvatski napad nije mogao pratiti taj ritam, ne bez pravog Ivana Balića kojeg je Goluža držao na klupi veći dio drugog poluvremena. Teško je, međutim, bilo što prigovoriti napadu, utakmica s tolikim brojem golova definitivno je išla na mlin Wilbekove momčadi.

U posljednjih deset minuta ušli smo sa zaostatkom od 24:27, i molitvama da Šego može nešto skinuti i dati nadu u povratak. Na molitve je novom bombom, osmom u utakmici, odgovorio Hansen, davši nam do znanja kako obranu vjerojatno ne bi upisali Alilović i Šego ni da su zajedno na golu. Nada umire posljednja, ali sa svakim Hansenovim ili Sondergaardovim projektilom gasila se jednako brzo kao što je danska prednost rasla.

Do kraja je publika uživala, a Hrvatska pokušala zadržati kakav-takav obraz i ne raspasti se kao što je to učinila Srbija jer spasa više nije bilo.

Sondergaard je na kraju upisao 10 komada, Hansen jedan pogodak manje, dok je kod Hrvatske s osam pogodaka najefikasniji bio Zrnić, odlični Buntić opet je bio pravi protiv Danske sa sedam pogodaka. No, u odnosu na utakmicu prije godinu dana, Balić i posebno Alilović nisu bili na tadašnjoj razini...

Danska će tako apsolutno zasluženo u drugi krug prenijeti maksimalna četiri boda nakon što je razmontirala u drugom poluvremenu i Hrvatsku i Srbiju, dok će te dvije momčadi u lov na polufinale krenuti sa po jednim bodom i malim – no ne i nepostojećim – šansama za polufinale. Naime, švedska pobjeda nad Poljskom znači da će iz te skupine D sve tri reprezentacije ponijeti po dva boda, što znači da svaku možemo preskočiti pobjedama u međusobnim susretima. To, jasno, mogu napraviti i Srbi, a situaciju mogu zakomplicirati i nekim porazom Danci, no u svakom slučaju - švedska pobjeda uljepšala je inače tužnu rukometnu večer.

Hrvatskoj ostaje za razmišljanje kako popraviti igru, posebno obranu, do početka drugog kruga u kojem će nam trebati tri pobjede i malo pomoći drugih, no što god Goluža smislio – bez dobrih vratara se možemo odmah vratiti doma.