Francuska kvaliteta previše za Šveđane

Šveđani su, istina, uspjeli učiniti završnicu malo neizvjesnom nakon što su se vratili iz minusa od sedam pogodaka na samo dva, četiri minute prije kraja, čime su podigli publiku na noge, no Francuska je dodala gasa kada god joj je trebalo, pa je i tada pogotkom sjajnog Bertranda Gillea s igračem manje vratila Šveđane na pristojnu udaljenost. Isključenje Carlena na 26:24 uz francuski napad, dvije i pol minute prije kraja, jednostavno nije situacija kakvu momčad poput Francuske propušta pretvoriti u pobjedu. Guigou je s dva pogotka zapečatio sudbinu Švedske...

Švedska je na ovo Prvenstvo došla s nadom kako pred svojim navijačima može do medalje, bez obzira što od 2002. i zlata na domaćem EP-u nije stigla do podija na velikom natjecanju. Jednu veliku prepreku Šveđani su uspjeli preskočiti u grupnom dijelu natjecanja svladavši Hrvatsku, no Francuska je – kao i svim drugim svjetskim reprezentacijama proteklih godina – bila neprelazna.

Francuzi su ponešto mijenjali u sastavu, što sugerira i početna vanjska linija Karabatić-Barachet-Accambray, no ono što je Francusku učinilo aktualnim olimpijskim, svjetskim i europskim prvakom nije se promijenilo – obrana, na čelu s Omeyerom, nije izgubila ni dijelić snage s prošlih natjecanja. I Šveđani su se s tim dobro upoznali.

Švedska je čak dobro otvorila susret. Oscar Carlen dobro je mijenjao ozlijeđenog Kima Anderssona, uz njegova dva gola domaćin je stigao do vodstva od 4:2, a i za ta dva primljena pogotka mogu kriviti sami sebe jer su stigla iz polukontri nakon postignutog gola.

No, Francuska je potom dodatno stisnula u obrani, omaleni Doder nije pronalazio puno mjesta pored izuzetno čvrstih Gillea, Dinarta i Karabatića, pa su Francuzi od 7. do 14. minute napravili seriju od 4:0 i prešli u vodstvo koje nisu ispuštali do poluvremena.

Čvrsta obrana imala je i uporište u standardno dobrom Omeyeru (sedam obrana u prvom dijelu), a iako u napadu nisu briljirali, Francuzi su uspijevali "na silu" ugurati loptu u mrežu. Ili s crte ili sa sedam metara, ili pokojim dalekometnim projektilom Karabatića, Baracheta ili Fernandeza.

Srećom po Šveđane, njihova najveća nada - Kim Ekdahl - nije patio od treme, pa je s četiri gola 21-godišnjak držao suigrače u kakvom-takvom priključku. Spustili su Šveđani zaostatak i na -1 u dva navrata, no na kraju su u svlačionicu otišli s 12:15 nakon gola Karabatića šest sekundi prije kraja prvog dijela.

Nažalost po u žuto obojane domaće navijače, švedski brod nastavio je tonuti početkom drugog dijela. Accambray i Abalo brzo su zabili za odlazak Francuske na 17:12, a protiv ovakve obrane Francuza i ovakvog Omeyera težak je zadatak loviti i jedan pogodak razlike, kamoli pet.

Tako se ostatak utakmice i odvijao. Šveđani su počeli brzati, više nije bilo pravog strpljenja, a protiv Francuske je to put u propast. Prednost svjetskih prvaka rasla je iz minute u minutu, sjajno je u napadu igrao Gille, a kad god su se Šveđani probali približiti na manje od četiri pogotka razlike, Francuzi su znali kako doći do pogotka.

Švedska je polako počela pucati po šavovima, više ni obrana nije štimala, a curilo je sa svih strana – u samo 15 minuta nastavka šest različitih Francuza upisalo se među strijelce.

Dva Kallmanova gola iz kontri i Carlenova bomba vratili su Švedskoj nadu na ulasku u zadnjih 10 minuta, pa je Onesta pri rezultatu od 24:19 pozvao time-out kako bi podsjetio svoju momčad da se utakmica ipak igra 60 minuta, pa da posao treba odraditi do kraja.

Šveđani su se uspjeli još približiti, četiri minute prije kraja stigli su i na -2, ali kada god su trebali pogodak – Francuzi su pronašli savršenu akciju za učiniti upravo to. U opisanoj završnici, Gille je zabio bitan gol s igračem manje, a na isključenje Carlena, Guigou je do kraja "ubio" nadu Šveđanima.

Francuska je tako osigurala novu medalju, a hoće li to biti četvrto uzastopno zlato saznat ćemo u nedjelju kada će se Francuzima suprotstaviti bolji iz susreta Danska – Španjolska.