Idealno tempirali formu

Iako smatram da je izbornik Goran Prpić pogriješio i da je umjesto Antonija Veića kao četvrtog igrača trebao pozvati Lovru Zovku, od kojeg moramo početi stvarati još boljeg igrača za parove i uvježbavati ga s Čilićem ili Dodigom za buduće akcije (jer imati dobar par danas je vrijedna stvar u Davis Cupu), i dalje vjerujem kako je naša reprezentacija dovoljno jaka da se pred svojim navijačima obračuna s Nijemcima.

Iako forma i kvaliteta u Davis Cupu znače vrlo malo ili ništa, aktualna forma naših tenisača donosi optimizam i ona je kamen temeljac naših nadanja u prolaz u četvrtfinale i novo domaćinstvo protiv Austrije ili Francuske.

Čilićeve oscilacije

Nakon što je 2010. godinu Marin Čilić zaključio sa samo šest pobjeda u zadnjih 15 mečeva, početkom 2011. u Chennaiju se nadao prekidu crne serije i osvajanja trećeg uzastopnog naslova. No, ti planovi urušili su se već porazom u prvom kolu od Keija Nishikorija. Ipak, tri pobjede u Melbourneu na prvom Grand Slamu sezone (Young, Giraldo, Isner) makar malo su vratile izgubljeno samopouzdanje, no protiv Rafaela Nadala u osmini finala nije se moglo.

Unatoč tome, Marin se pun optimizma vratio u Europu, točnije u Zagreb, gdje je također branio dvostruki naslov. U prvom kolu je dosta "kašljucao" protiv Igora Kunicina, ali ipak pobijedio u dva seta, no slaba igra koštala ga je protiv Floriana Mayera, koji ga je bez većih poteškoća eliminirao usred naše metropole.

Situacija tada nije bila lijepa. Marin se strmoglavio sve do 28. pozicije, a kritike na račun njegove igre postajale su sve oštrije. Umjesto da boravi barem među Top 15, najveći hrvatski talent nakon Marija Ančića bio je blizu i gubitku statusa nositelja na Grand Slamovima, što bi zaista bila katastrofa.

No, srećom, Marin se brzo trgnuo. U prvom kolu Rotterdama na šest je gemova ostavio Mischu Zvereva (u tom meču imao je za njega nezapamćenih 72% prvog servisa), a istim rezultatom (6:2, 6:4) apsolvirao je i tada desetog tenisača svijeta Jürgena Melzera. Ta pobjeda nas je ohrabrila, no jednako tako poraz od Viktora Troickog ponovno je otvorio stare rane i na površinu izvukao sve Marinove mane: nedovoljno učinkovit prvi servis, previše neprisiljenih pogrešaka i oscilacija te slaba realizacija break lopti.

I onda, u Marseilleu, napokon je Marin nanizao četiri pobjede i prekinuo šestomjesečni period bez polufinala. Nakon relativno lagane uvodne dvije pobjede protiv Bohlija i Petzschnera, Čilić je u četvrtfinalu odigrao ponajbolji meč u posljednjih nekoliko mjeseci i sa 6:3, 6:4 porazio Tomaša Berdycha, sedmog na svijetu. Niz se nastavio i u polufinalu protiv Mihajla Južnija, protiv kojeg je preokrenuo 3:5 u trećem setu i s četiri uzastopna gema od tog trenutka prošao u prvi finale poslije Zagreba 2010. godine. Prevelik je to post bio...

U finalu ga je dočekao "uzavreli" Robin Söderling, kojeg je u prva dva mjeseca sezone pobijedio jedino Aleksandr Dolgopolov u Melbourneu. Šveđanin je bio "zreo" za poraz, stalno se nudio Marinu, no ovaj je na visokoj razini odigrao set i pol, što je protiv četvrtog tenisača svijeta bilo premalo. Söderling je na kraju sa 6:7 (8), 6:3, 6:3 proslavio svoj deveti turnirski naslov u karijeri.

Životna forma Dodiga

Dosadašnji dio sezone Ivana Dodiga nije bio prožet oscilacijama. Čak suprotno, Ivan je iz turnira u turnir igrao sve bolje i samo potvrdio najave da bi 2011. za njega mogla biti još uspješnija od prethodne, u kojoj je po prvi put probio granicu 100 najboljih tenisača na ljestvici.

Na prvom turniru u Chennaiju prošao je kolo (Daniel) pa izgubio od Berdycha, a na Australian Openu upisao je doslovno veliku pobjedu protiv Ive Karlovića u pet setova (6:4, 3:6, 6:7 (5), 6:4, 6:4) i izborio okršaj drugog kola s Novakom Đokovićem. Kasniji osvajač turnira očekivano je slavio, no u prva dva seta Ivan je pružio dobar otpor i dobro namučio trećeg tenisača svijeta prije nego što je ovaj u trećem i četvrtom setu ipak potvrdio klasu (5:7, 7:6 (8), 0:6, 2:6). Dodig je tako postao jedini tenisač koji je Đokoviću uzeo set na putu do titule.

Povratak u Zagreb donio je Dodigu prvi ATP naslov i definitivno najbolji i najuspješniji tjedan u karijeri. S Granollersom i Marčenkom u prva dva kola se lako obračunao, a tek je pobjeda nad Ivanom Ljubičićem u četvrtfinalu posebno odjeknula. I njegov imenjak pao je u dva seta, a nakon polufinalnog trijumfa u teškom i tvrdom meču protiv Guillerma Garcije-Lopeza (4:6, 7:6 (5), 6:4), mnogi su već počeli slaviti.

Naime, Ivanov protivnik u finalu bio je nepostavljeni Nijemac Michael Berrer, finalist i godinu dana ranije kada ga je pobijedio Čilić. U maniri rutinera Dodig je sa 6:3, 6:4 stigao do prvog naslova na ATP razini i praktički potvrdio poziciju broj dva u reprezentaciji.

Mediji su bili puni hvale za fascinantnu sedmodnevnu izvedbu 25-godišnjeg Međugorca, koji je sa zavidnom mirnoćom dogurao do prve titule nakon što prethodno nikada nije igrao niti u polufinalu nekog ATP turnira. Bilo je jasno kako je Hrvatska dobila još jednog tenisača koji bi u budućnosti mogao biti standardni član Topa 50 i postati kvalitetan partner Čiliću u Davis Cup akcijama.

Osokoljen osvojenim Zagrebom i prepun samopouzdanja Dodig se zaputio "preko bare" na turnire u Memphisu i Delray Beachu gdje je nastavio s dobrim igrama. U gradu najpoznatijem zbog Elvisa Presleya Dodig je u tri seta eliminirao veterana Rainera Schüttlera i potom s dvaput 6:4 izgubio od Juana Martina Del Potra, što nije nikakav neuspjeh s obzirom da se radi o jednom od ponajboljih tenisača svijeta.

U Delray Beachu na Floridi Dodig je na putu do četvrtfinala izbacio Kunicina i Selu, a tamo ga je u dva seta zaustavio Janko Tipsarević. Žetva bodova na američkoj turneji bila je dovoljna da Ivan ovog ponedjeljka osvane na 57. mjestu ATP ljestvice, što mu je najbolji renking karijere.

Postoji li bolji trenutak za debi u "živom" meču Davis Cupa od onog za vrijeme renkinga karijere kada ste u naponu snage i samopouzdanja? Vjerujemo da nema.

Prpićeva (nelogična) dilema

Nadajmo se samo kako će izbornik Prpić neće eksperimentirati i da će u petak na teren poslati Marina i Ivana, dvojicu tenisača u formi, a ne Karlovića umjesto jednog od njih dvojice. Div sa Šalate je očito još uvijek u fazi oporavka od ozljede i ove je sezone ostvario samo tri pobjede u devet mečeva.

Dvije od te tri stigle su na prvom turniru u Dohi gdje je odigrao dobro i dao naslutiti kako je ozljeda stvar prošlosti. Eliminirao je Rosola i Kohlschreibera (koji će biti u Zagrebu), no u četvrtfinalu je izgubio od Nikolaja Davidenka. Ipak, do danas upisao je četiri poraza u prvim kolima Australian Opena, Zagreba, Memphisa i Delray Beacha, a jedino je slavio u San Joseu i to protiv Ryana Sweetinga.

Unatoč slabijoj ukupnoj formi od Dodigove, nije dvojbeno da je Čilić naš prvi "reket". Ipak je on realno najkvalitetniji igrač u reprezentaciji i na posljednjih nekoliko Davis Cup akcija prikupio je dovoljno iskustva da bude igrač koji će nas voditi u nove pobjede. No, oko pozicije drugog "reketa" protiv Njemačke Prpić očito još uvijek dvoji, barem ako je suditi prema njegovim recentnim izjavama.

Bilo bi krajnje neozbiljno i neshvatljivo kada bi izbornik u petak na teren poslao igrača koji se očito još nije potpuno oporavio od ozljede i koji je izgubio na samopouzdanju umjesto igrača koji igra u životnoj formi i koji, baš suprotno, pršti od samopouzdanja. Nadajmo se samo kako će Prpić razmišljati logički...