Sjaj i bijeda NFL-a

U ponoć s petka na subotu istekao je CBA (Collective Bargaining Agreement) između vlasnika i igrača NFL-a, ugovor koji regulira mnogo toga, ali prije svega podjelu bogatstva koje američki nogomet donosi svima uključenima. U igri je preko 9.000.000.000 dolara godišnje, i možete biti sigurni da će u ovoj utakmici milijunaša protiv milijardera svi dati sve od sebe. NFL je postao najveći show na svijetu, ali velik broj onih, koji su ga doveli do današnje popularnosti, od toga - nema ništa.

Dick Lane je jedan od najboljih igrača koji su ikada obukli dres NFL ekipe. U svojoj prvoj godini u ligi, presreo je 14 dodavanja protivničkih momčadi, rekord koji je danas, gotovo 60 godina kasnije, još uvijek na snazi iako se broj utakmica u sezoni povećao s 12 na 16. Kada je Sporting News 1999. godine birao najbolje igrače u povijesti, Laneovo ime se našlo na 19. mjestu, daleko najbolji rang za obrambenog igrača. No, usprkos svim nagradama i priznanjima, Dick Lane je preminuo u gotovo istoj bijedi u kojoj je i došao na svijet. U siječnju 2002. godine, samo pet dana prije Super Bowla XXXVI u kojem je NFL za svakih 30 sekundi reklama kasirala po 1,9 milijuna dolara, jedan od najboljih ikada izgubio je bitku - koliko protiv bolesti, toliko i protiv cijena lijekova koje si sa svojih 200 dolara NFL penzije nije mogao priuštiti.

Dok je danas prosječna plaća u NFL-u dva milijuna dolara, krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, kada je Lane svojim beskompromisnim obaranjima ulijevao strah i strahopoštovanje protivničkim napadačima, ona je iznosila šest tisuća dolara. Kao i u drugim američkim sportovima, igrači američkog nogometa jako dugo nisu imali pravo na slobodno tržište, već su doslovce pripadali vlasnicima klubova, koji su jednostrano određivali visine ugovora po principu "uzmi ili ostavi". Gdje je "ostavi" značilo - zaboravi na nogomet, više nikada nećeš odigrati niti utakmicu u ovoj ligi. Za generacije igrača koji su NFL pretvorili od marginalne dopune sveučilišnog nogometa u najbogatiji sportski biznis svijeta jedino bogatstvo je bilo ono iskustva. Ili kako je Joe DeLamielleure, igrač iz Kuće slavnih rekao: "Izgradili su ovu ligu na svojim plećima, koljenima i nogama, a sada kada su slomljeni i bolesni nemaju niti poštenu penziju.".

Jon Arnett iza sebe ima karijeru za tik slabiju od one Dicka Lanea, ali se zato bolje snašao u životu nakon onog igračkog, postavši uspješan poslovni čovjek koji smrznutom hranom snabdijeva velike prehrambene lance Amerike. Iz južne Kalifornije u kojoj je proveo cijeli život - "Moja osnovna škola, srednja škola, USC sveučilište i stadion LA Ramsa su svi bili u krugu od 10 kilometara" - preselio se u mirni Oregon, gdje ga je zatekla vijest o Laneovoj smrti. I podsjetila na njihov prvi susret - "Nije me onesvijestio, ali sam toga dana vidio neke zvijezde koje više nikada nisam zamijetio".

Kada je shvatio da je liga dozvolila da igrač čijim se postignućima hvale u svim brošurama, komemorativnim filmovima i Kući slavnih umre bez zdravstvenog osiguranja i mogućnosti plaćanja lijekova, u Arnettu se nešto prelomilo. "Bijes", rekao je, "je puno, puno preblaga riječ da bih vam opisao što mislim i osjećam prema trideset i dvojici vlasnika NFL-a." Arnett i njegova supruga su se prihvatili telefona, nazivajući stare suigrače i protivnike, da bi za sebe dobili objektivnu sliku uvjeta u kojima ovi žive. Prvenstveno supruga. "To su sve ponosni ljudi i ne žele priznati da im je potrebna pomoć. Tek kada je Jane porazgovarala s njihovim suprugama, počeli smo se približavati istini. A ona je da mnoge bivše zvijezde ove lige ne mogu normalno hodati ili pridići se iz kreveta jer ne mogu platiti lijekove i terapije koji su im potrebni."

Arnett i njemu slični procjenjuju da bi se zdravstveno osiguranje za bivše legende moglo osigurati s milijun do milijun i pol dolara godišnje. Što je za vlasnike, kako kaže, "kusur". Odnosno, po važećem cjeniku - prihod od 15 sekundi reklame u poluvremenu finala lige. Ali za vlasnike to je jednostavno - milijun i pol dolara previše, novac koji se može uštedjeti i čije izdavanje ne donosi nikakvu direktnu dobit. "What have you done for me lately?" - stari igrači su svoje odradili, svako ulaganje u njihovo zdravlje je čisti gubitak.

U srcu sukoba sindikata i vlasnika NFL-a, koji u najgorem slučaju može uroditi gubljenjem dijela ili cijele sezone 2011. godine, je zahtjev vlasnika za povećanjem dijela prihoda koji, prije podjele ostatka, ide isključivo u njihove džepove. S jedne milijarde dolara taj bi se iznos trebao povećati na dvostruko, dodatna milijarda im je neophodno potrebna, kažu, jer im se troškovi iz godine u godinu povećavaju. Troškovi u kojima očito nema mjesta za zdravstveno osiguranje onih, koji su im to bogatstvo uopće i omogućili.

Za Dicka Lanea je kasno. Od dana kada ga je Ella Lane kao tromjesečnu bebu zamotanu u novinski papir pronašla pred kućnim pragom i usvajanjem i majčinskom brigom omogućila da život uopće i okusi, sve je bilo plus. I dan kada je nakon četiri godine provedene u vojsci ušetao u ured Los Angeles Ramsa, aktualnih prvaka, i sa zgužvanim isječcima novinskih članaka o svojim srednjoškolskim utakmicama vlasnike momčadi nagovorio na najbolju odluku koju su ikada donijeli. I dan kada je, nakon manje od godinu dana braka, njegova velika ljubav, jazz pjevačica Dinah Washington s 39 godina pronađena mrtva uz bočicu tableta za spavanje. I dan kada je nakon neliječenog dijabetesa popustilo srce. Sav život je igrao s novcem casina - "Ne žalim ništa, apsolutno ništa. Sve je u redu".

Ali, sve nije u redu. Koliko god ponosa bilo u veteranima naviknutima na veliku borbu i male nagrade, zapravo ništa nije u redu. Ni sa škrtim vlasnicima, ni s gramzljivim igračima današnjice kojima deseci milijuna dolara nisu dovoljni, i od kojih mnoštvo te milijune vozi, pije, šmrče i na sve ostale načine suludo baca s obje strane jednosmjernog autoputa k neumitnom bankrotu. Preko 60% modernih igrača NFL-a izgubi sav zarađeni novac u pet godina nakon prestanka karijere, više nego u bilo kojem drugom sportu. Povišica prosječne plaće za daljnji milijun dolara tu neće ništa promijeniti, naprotiv.

Matt Birk, centar Minnesota Vikingsa, i aktivist Gridrion Greats, organizacije koja prikuplja pomoć za bivše igrače s raznim stupnjevima invaliditeta, poslao je pismo svakom igraču lige pred posljednju utakmicu 2008. godine, pledirajući na njih da doniraju dio plaće posljednjeg kola. Pomoć je stigla od sve skupa 15 igrača. Ne 15 igrača jedne ekipe, ukupno 15 igrača iz cijele lige. Najoštriji odgovor došao je od Drew Breesa, dodavača Saint Orleans Saintsa: "Neki momci su donijeli krive poslovne odluke, oženili krive cure i sada bi htjeli da mi plaćamo za njihove greške". Ali zaboravlja da su "neki momci" igrali za godišnju plaću manju od onoga što on zarađuje po minuti utakmice. Nekako ne čudi najava da će upravo Brees igrati prominentnu ulogu tužitelja ako i kada dođe do sudske borbe za NFL novac.

Pred nama stoje dani optužbi i protuoptužbi, pregovora, skupo plaćenih odvjetnika i cjenkanja kojeg se ne bi posramila ni glavna tržnica u Marrakechu. I vlasnici i igrači najbogatije lige na svijetu osjećaju se zakinutima, žrtvama nepravde. I niti jedni, niti drugi neće se osjećati tangirani činjenicom da oni, koji su svojom igrom i borbom za prava sportaša to bogatstvo omogućili, jedan za drugim umiru u bijedi. Prezaposleni su brojanjem salda na vlastitim računima, računima s kojih novac ne prelazi niti u Gridrion Greats, niti u udrugu koju je osnovao Jon Arnett, koji donatore nalazi izvan NFL-a. "Odustao sam od natezanja s NFL-om", rezignirano govori Arnett, i dodaje kako liga ima "previše novca, premalo volje". Osim volje za vlastitim novcem, taj žar se nikada ne gasi.