Glava u torbi zbog Fenerove kemijske

Galatasaray ili Fenerbahče, Fenerbahče ili Galatasaray. Većega u Turskoj nema. A malo većega ima i bilo gdje drugdje na kugli zemaljskoj. Europski Galata protiv azijskog Fenera, barem što se grada na dva kontinenta tiče. Istanbul je opet gorio.

Koliko god se trudili shvatiti, mi Hrvati to ipak nikad nećemo moći osjetiti na taj način. Kad se grad podijeli u dva ratnička tabora i kad se točno zna koja ulica kojoj boji pripada. Bez obzira koliko velik bio, a Istanbul je, vjerujte mi, zaista ogroman, kad se igra gradski derbi svaki dio grada diše za svoju boju. U Istanbulu postoji i treća, Bešiktaševa, no Galatasaray i Fenerbahče ipak su nešto više. Nešto veće.

Jutarnja šetnja popularnim Taksimom nudila je zanimljivu sliku. Iako je utakmica tek navečer u 21 sat, već prije podne najpopularnijom shopping ulicom Istanbula šetali su ljudi u dresovima. Uglavnom Galatasarayevim, jer taj dio grada navijački pripada narančasto-crvenima, no svako malo prošao bi i netko u Fenerovom dresu. Bez dobacivanja, bez nadmudrivanja, zar je moguće da u Istanbulu mogu zajedno šetati jedni pored drugih?

Vraga mogu. Tek kako se utakmica bližila postajalo mi je jasno da je jutro ipak posve različito od večeri. Galatasarayeve boje ispunile su ulice, grupice navijača zaposjele su autobuse, tramvaje, metro, iz automobila su virili narančasto-crveni dresovi, a iz bučnih grla uglavnom se pjevalo - Fenerbahčeu. Nisam imao Googleov prevoditelj, ali i bez njega mi je bilo kristalno jasno da nije riječ o pjesmama tipa "Poštujemo Fenerbahče, naše velike rivale i ovim im putem iskazujemo dužno poštovanje".

Bio je dovoljan samo diskretni "klimoglav" kolege Moarema s turskog kanala ATV, u čijem sam se društvu zaputio na Türk Telekom Arenu, da mi sve bude jasno. Moarem je, naime, žestoki navijač Fenera. I prvi je put na novom stadionu, usred neprijateljskih trupa. Nije mi bilo nimalo čudno što je bez sekunde razmišljanja podignuo crveni papirić Galatasarayeve navijačke koreografije u kojoj je sudjelovalo 95% stadiona. Svi sektori osim onog u kojemu je bilo zatvoreno oko 3.000 organiziranih Fenerovaca koji su stigli preko Bosporskog mosta.

Nije mi ništa morao reći. Podigli smo obojica te papire i tu i tamo zapljeskali na neki dobar potez domaćina, da ne bismo bili sumnjivi. Meni je svejedno, kad plješće Moarem, plješćem i ja. I jako sam dobro pazio da ne napravim neki krivi potez tijelom, neki tik licem ili nedajbože nespretni osmijeh prema prijatelju u trenutku kad je Fenerbahče zabio.

Pogledao sam ga tek desetak sekundi kasnije i vidio kako naizgled hladno povlači dim cigarete kamenog lica i lagano sliježe ramenima. A u sebi je gorio. Eksplodirao. Siguran sam da bi se bio najradije okrenuo prema cijeloj tribini iza naših leđa i proslavio gol kao što smo onaj Petrićev na Wembleyu Tomo Pacak i ja proslavili pred skamenjenim Englezima. Ali je bolje od mene znao da to ne bi bilo baš pretjerano pametno. I turski ATV i hrvatski Sportnet ostali bi na duži period bez svojih urednika.

A ja sam imao i dodatni razlog za nervozu. Dva dana prije posjetio sam Fenerbahčeov dom i kupio jednom kolegi kolecionaru kemijsku olovku u Fenerovim bojama. Umotanu u najfenerbahčevitiju kesicu iz klupskog Fan Shopa spremio sam je u unutarnji džep jakne i, naravno, zaboravio izvaditi.

Toga sam postao svjestan u najgorem trenutku na svijetu. Kad se na platformi podzemne prema stadionu oko Moarema i mene tiskalo, guralo i urlalo nekoliko tisuća poludjelih navijača Galatasaraya, komadić iritantno žute Fenerove vrećice šokantno se pojavio u mom vidokrugu kad sam spustio pogled prema otkopčanoj jakni. "Bože, poginut ću ni kriv ni dužan!" Malo je reći da mi nakon toga ni Chuck Norris više ne bi uspio otkopčati jaknu.

Fenerbahče je pobjedom krstio novi stadion Galatasaraya i to će zauvijek ostati bolna rana navijačima Galate, koji su u novom Ali Sami Yen kompleksu dobili jedan od najljepših stadiona na svijetu. Uz 50.000 agresivnih Turaka, malo će tko od tamo kući nositi bodove. Ja ću, Bogu hvala, svojoj kući odnijeti i živu glavu i Fenerovu kemijsku...