Brže se oporavili i osvojili broncu

S 14. Svjetskog prvenstva pokisli se kući srećom vraćaju reprezentativci Mađarske. Igrači izbornika Denesa Kemenyja u Šangaju su nastavili niz s velikih natjecanja na kojima redovito završavaju izvan postolja i ostali bez prve medalje još nakon zlatne na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, a hrvatski su, pak, reprezentativci, nakon otužnih 8:9 protiv Italije u polufinalu pokazali karakter i iskoristili drugu šansu da dođu do medalje.

Kao i protiv Crne Gore u četvrtfinalu (10:6) čvrsti u obrani, hrvatski su vaterpolisti vodili od početka do kraja, nakon SP-u u Rimu (protiv SAD-a) i drugi put uzastopce pobijedili u utakmici za treće mjesto i treći put na posljednja četiri svjetska prvenstva osvojili medalju: svjetski prvaci 2007. deblji su kraj izvukli samo prije šest godina u Montrealu protiv Grčke (u produžecima 10:11).

Aktualni europski prvaci s jedne i aktualni olimpijski pobjednici s druge strane nisu međusobno igrali još od Europskog prvenstva 2008. godine. Sudbina se tri godine poslije poigrala: posljednji susret do šangajskog Hrvatska i Mađarska odigrale su u Malagi baš u utakmici za treće mjesto: nakon gorke pilule u polufinalu susjedi su se tada brže oporavili i u produžecima slavili 15:14.

Ni ovog puta drama nje izostala, ali daleko bitnije je da je izostala mađarska pobjeda. Od gola Miha Boškovića za 1:0 nakon 5:54 minuta igre Hrvatska vodstvo više nije ispustila. Nikša Dobud je povisio na 2:0, a nakon poništenog gola Sandra Sukna na 3:0 je na koncu podebljao Miho Bošković. Obrana je funkcionirala besprijekorno, pokušavali su Norbert Hosnyanszky, Peter Biros i Gergely Kiss, ali Josip Pavić u mrežu po loptu nije morao sve do dvije minute prije kraja prve četvrtine i to nakon peterca Birosa.

Maro Joković je vratio na plus tri, a nakon smanjenja Madarasa (2:4) za ugodno vodstvo od tri gola nakon prve četvrtine pobrinuo se Ivan Buljubašić. Početkom druge četvrtine Sandro Sukno iz peterca prvi put podiže na četiri razlike, Denes Varga i Boris Steinmetz strijelci su na drugoj strani, ali Andro Bušlje i još jednom Buljubašić do kraja prvog poluvremena osiguravaju hrvatsko vodstvo od 8:4.

Početkom drugog dijela najbolji hrvatski strijelac SP-a Bošković iz peterca prednost prvi put povećava na plus pet (9:4), međutim, kako do kraja četvrtine s hrvatske strane zabijaju još samo Damir Burić i još jednom Bošković, a s mađarske redom Harai, Kiss, Biros, Hosnyanszky i Denes Varga (svih pet golova Mađari su postigli iz napada s igračem više), što je izgledalo jednosmjernom ulicom odjednom je počelo mirisati na opasnost. Još je i Buriću kod rezultata 11:8 zbog kontrafaula poništen gol i Mađarska se približila na minus dva (9:11).

Početkom četvrte četvrtine zapaženu rolu igra Pavić, skida tri mađarska napada uzastopce i drži ih na istoj distanci, ali Mađari stišću, nije ih pokolebalo ni što su prokockali napad s igračem više ni što je Nagy poklekao na šut Buljubašića. Hrvatska vodi 12:9, ali nakon trećeg isključenja Sukna Mađari zabijaju iz dva napada s igračem više zaredom i 55 sekundi prije kraja stižu na samo gol zaostatka (11:12). 40 sekundi prije konca susreta u još jednoj nezavidnoj situaciji, s još jednim igračem manje, blok Dobuda spašava stvar, Mađari loptu imaju i u posljednjih pet sekundi, ali naši su izdržali i zasluženo slave.