Nepredvidivi Turci i dva autsajdera

Poljska

Ambicije

Bilo bi malo bezobrazno reći kako domaćini prošlog Eurobasketa u Litvu dolaze na izlet, ali nije baš ni daleko od toga. Njihova jedina prava zvijezda Marcin Gortat kao izravna "žrtva" NBA lockouta neće moći pomoći svojim sunarodnjacima ove godine, što je već samo po sebi ogroman udarac za ambicije Poljaka. Centar Phoenix Sunsa izjavio je kako mu je žao jer je uvijek bio i uvijek će biti na raspolaganju svojoj reprezentaciji, no zbog prevelikog rizika koje bi donio njegov nastup u Litvi primoran je ipak biti tek njihov najvatreniji navijač. Kada još pridodamo odsustvo i centra Uniks Kazana Macieja Lampea, koji je izostanak opravdao osobnim razlozima, te Michaela Ignerskog, jasno je kako bi pokraj Španjolske, Litve, Turske i Velike Britanije prolazak u drugi krug bio senzacionalan pothvat.

Izbornik

Aleš Pipan u svibnju ove godine dobio je priliku zasjesti na klupu poljske reprezentacije, a kako je nedugo potom prihvatio i ulogu trenera KK Zadar, jasno je kako će se nastupi Poljaka s posebnim zanimanjem pratiti i na Kalelargi. Svoju trenersku afirmaciju slovenski stručnjak stekao je u Pivovarni Laško između '96. i '99., odvevši taj do tada mali klub do četvrtfinala Saporta kupa i izborivši nastup u Euroligi. Odlične rezultate ostvario je i s Krkom te Geoplin Slovanom, a vrhunac trenerske karijere doživio je kao izbornik slovenske reprezentacije. Na Eurobasketu 2005. osvojio je šesto mjesto, na Svjetskom prvenstvu godinu kasnije 12., a na Eurobasketu 2007. sedmo. S izborničke pozicije otišao je 2008. nakon što Slovenija nije uspjela proći kvalifikacije za Olimpijske igre.

Zvijezde momčadi

U nedostatku Gortata i Lampea, status prve zvijezde momčadi pripao je Thomasu Kelatiju. Ovaj 200 centimetara visoki krilni igrač rođen je u SAD-u, a 2010. dobio je poljsko državljanstvo. U svojoj karijeri prošao je dosta europskih klubova kao što su Dexia, Turow, Unicaja i Pamesa, a s potonjom je 2010. osvojio i Eurokup. Trenutno je član Khimkija s kojim iza sebe ima dobru sezonu. Iako se kasnije priključio pripremama reprezentacije, Aleš Pipan očekuje kako će do početka natjecanja dosegnuti vrhunac forme i kako će biti glavna uzdanica njihove momčadi u Litvi.

Najjača snaga/najveći nedostatak

U poljskom taboru apsolutno svi ističu dobru atmosferu unutar svlačionice, a nedostatak dvojice važnih igrača smanjio je i pritisak imperativa kako moraju nešto značajno napraviti u Litvi, pa se te dvije činjenice mogu uzeti kao najveći aduti Pipanovih trupa. S druge strane, slovenski trener tek je krajem svibnja ustoličen na poziciju izbornika, a neki važni igrači poput Kelatija i Szewczyka tek su se naknadno priključili pripremama, pa je upitno koliko će uigranost ekipe biti na nivou kojeg ovakvo natjecanje iziskuje.

Dosadašnji plasmani na Eurobasketima

Poljaci imaju iznimno dugu povijest nastupa na europskim prvenstvima, još tamo od 1937.godine. Najbliže osvajanju bili su 1963. kada su u finalu izgubili od Sovjetskog Saveza. Ta generacija poljskih košarkaša bila je i najuspješnija u njihovoj povijesti jer je na pet uzastopnih prvenstava od 1963. do 1971. ulazila u polufinale i triput osvajala medalje. Na posljednjem Eurobasketu Poljska je kao domaćin imala relativno velike ambicije, no nisu uspjeli proći drugu fazu natjecanja i izboriti četvrtfinale.

Velika Britanija

Ambicije

Iako je košarka vjerojatno posljednja asocijacija na svijetu kad netko spomene Veliku Britaniju, sve manje poznavatelja sporta danas se iznenadi kad vidi britanske košarkaše na nekom velikom natjecanju ili kad na pripremama ostvare neki dobar rezultat. Nije ni čudno, budući da u toj reprezentaciji igra i NBA zvijezda Luol Deng, te vrhunski europski igrači poput Joela Freelanda ili Roberta Archibalda. Ipak, pripremne utakmice, iako u većini njih Deng nije igrao, pokazale su kako se Britanci možda i mogu nositi s najboljim europskim reprezentacijama, ali ih teško mogu pobijediti, pa ne treba ni u Litvi očekivati od njih senzacionalne domete. Ukoliko im se sve poklopi pa protiv Poljaka i Portugalaca odigraju svoje najbolje partije, a recimo Turci ih podcijene i podbace, Britanija bi se mogla dokopati trećeg mjesta i drugog kruga. To bi ujedno za njih bio i maksimalni mogući domet na ovom Eurobasketu.

Izbornik

Chris Finch 42-godišnji je Amerikanac čija je košarkaška karijera, kako igračka tako i trenerska, uvelike vezana za Veliku Britaniju. Igračke dane proveo je u Sheffield Sharksima, a tamo započinje i svoju trenersku karijeru. S njima je osvojio nekoliko naslova državnih prvaka, a onda preko njemačkog Giessena, te belgijskih Breea i Dexije odlazi kući u SAD. Kao trener Rio Grande Valley Vipersa 2009. dobiva nagradu za trenera godine u NBA D-ligi, što mu otvara vrata Houston Rocketsa gdje je sada pomoćni trener. Britance je još vodio i na Eurobasketu u Poljskoj gdje su s tri poraza u prvoj fazi osvojili 13. mjesto.

Zvijezde momčadi

Bez konkurencije prvo ime momčadi je krilni igrač Chicago Bullsa Luol Deng. Ovaj 26-godišnjak rođen je u Sudanu, ali još kao mali s obitelji se preselio u Englesku. Od svoje 14. godine živi u SAD-u, gdje je i stekao svoju košarkašku afirmaciju. NBA karijeru započeo je 2004. u Bullsima, kojima još uvijek predstavlja jednu od glavnih uzdanica. U prošloj sezoni odigrao je 76 utakmica i ostvario prosjek od 17,5 poena i 6,8 skokova. No Deng nije jedini igrač na kojeg treba pripaziti u britanskom rosteru. 24-godišnji centar Unicaje Joel Freeland u stanju je pružati odlične partije i na reprezentativnom nivou, što je pokazao i u pripremnim utakmicama kada na parketu nije bilo Denga. Ne treba smetnuti s uma ni Freelandovog suigrača iz Malage, iskusnog Roberta Archibalda, koji iza sebe također ima iskustvo igranja u NBA-u.

Najjača snaga/najveći nedostatak

Svakoj reprezentaciji na svijetu bila bi privilegija u momčadi imati zvijezdu kao što je Luol Deng, koja će voditi glavnu riječ u svlačionici i uzeti u ruke loptu kad bude najviše trebalo. Kad se još tu pridodaju imena kao Freeland ili Archibald, jasno je kako će najveća snaga ove momčadi biti individualne kvalitete ove trojke. No, na ovakvom natjecanju, pogotovo kad se uzme u obzir broj utakmica i njihov tempo odigravanja, nedostatak širine među Finchovim izabranicima mogla bi biti kobna. Pored toga, većina britanskih reprezentativaca nema iskustva igranja ovako jakih i važnih utakmica, i teško je vjerovati kako će gore spomenuta trojka uspjeti iznijeti čitav teret sama na svojim leđima.

Dosadašnji plasmani na Eurobasketima

Jedini nastup na Eurobasketu za Veliku Britaniju bio je onaj od prije dvije godine kada su u grupi upisali poraze od Slovenije, Srbije i Španjolske.

Turska

Ambicije

Turci su uvijek bili najnezahvalniji predmet prognoza, bez obzira o kojem se sportu radi. Nikad nije pritom sporna bila kvaliteta ili talent koji posjeduju, već mentalitet zbog kojeg su potpuno nepredvidivi gdje god se pojave. Iznimka nije ni s reprezentacijom koju će Orhun Ene povesti u Litvu. Ekipa je po imenima dobro pokrivena na svim pozicijama, no već su pripremne utakmice pokazale velike oscilacije u njihovoj igri. Dosta ih muče i ozljede, ponajviše ona Kerena Gonluma zbog koje ga neće biti na prvenstvu, no to Turcima ne smeta da si letvicu očekivanja i ambicija postave jako visoko. Ipak se radi o aktualnim viceprvacima svijeta, pa je to i logično. Kad su Hedo i društvo u pitanju, zaista je sve moguće, od pet poraza u skupini do osvajanja medalje, a mi im prognoziramo prolazak u drugi krug (iza Španjolske i Litve) i grčevitu borbu za četvrtfinale.

Izbornik

Orhun Ene spada u kategoriju mlađih trenera na ovom prvenstvu. Još do 2003. aktivno je igrao, a 2007. započinje trenersku karijeru u Antalyji. Nakon toga preuzima Banvit, a Bogdan Tanjević angažira ga kao svog pomoćnika u turskoj reprezentaciji. Nakon Tanjevićevog povlačenja zbog zdravstvenoih problema Ene preuzima ulogu izbornika, no legendarni crnogorski stručnjak ostaje mu na usluzi kao savjetnik i mentor.

Zvijezde momčadi

Turskoj nikad nije manjkalo igrača s iznimnim talentom, a iznimka nije ni ova generacija. Stvarno je u rosteru mnogo igrača koji mogu učiniti razliku i koji s obzirom na svoju kvalitetu i iskustvo negdje drugdje vjerojatno bili etiketirani kao najveće zvijezde. Prije svih tu se misli na visokog centra Bullsa Omera Asika, ali i na Ersana Ilyasovu, Semiha Erdena, zatim Tuncerija, Arslana... Ali zvijezda je tu samo jedna. Živuća legenda turske, ali i svjetske košarke Hedo Turkoglu i ove će godine kao kapetan predvoditi Turke na jednom velikom natjecanju. Nakon već opjevanog srebra na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu, u Turskoj se očekuje potvrda te kvalitete, a na zvijezdi Orlando Magica očekivano je najveća odgovornost. A Hedo od odgovornosti i izazova nikad nije bježao.

Najjača snaga/najveći nedostatak

Individualna kvaliteta nešto je što je uvijek krasilo Turke i zaista je malo reprezentacija s toliko talentiranih igrača koji sami mogu napraviti razliku ako imaju svoj dan. Ono najvažnije, bez obzira na sva ta velika imena, uvijek se zna tko je glavni na parketu i u svlačionici. Ako jedna lopte bude odlučivala susret, zna se kome ta lopta ide u ruke. Malo koja reprezentacija na svijetu može se pohvaliti da ima takvog lidera kao što je Turkoglu i to je ogromna prednost za Tursku. S druge pak strane, Turci su uvijek tempirana bomba i ukoliko od samog početka ne krene sve po njihovom planu, lako je moguće pucanje po šavovima. Ene nema iskustva i autoriteta kao trener, kao što je to imao Boša Tanjević, i treba vidjeti kako će kontrolirati eventualne krizne situacije u jednoj takvoj momčadi punoj individualaca.

Dosadašnji plasmani na Eurobasketima

Za reprezentaciju koja se na europskim prvenstvima pojavljuje tamo još od 1949., Turska se ne može podičiti baš vrhunskim rezultatima. Jedina medalja koju su osvojili bila je 2001., i to kao domaćin natjecanja. U finalu su izgubili od Jugoslavije, a mi se s knedlom u grlu sjećamo četvrtfinalnog dvoboja u kojem su predvođeni Ibrahimom Kutlayjom preokrenuli veliku hrvatsku prednost i slavili s 87:85. Pored tog uspjeha Turci su još samo jednom bili u polufinalu europskog prvenstva, i to u svom prvom nastupu davne 1949. godine.