Košarka

Dvije bronce i brdo razočaranja

Piše:Branko Barić • subota, 27.08.2011.
Dvije bronce i brdo razočaranja
Foto: EPA

Košarkašku reprezentaciju Hrvatske uskoro očekuje jubilarni deseti nastup na Eurobasketima. Od svog osamostaljenja nastupili smo na svih devet održanih, a na prva dva odmah uzeli i dvije bronce. Ostatak priče mogli bi smo nazvati i zbirkom tužnih pripovijetki...

Njemačka 1993.

Prvi nastup Hrvatske na europskim prvenstvima ujedno je bio i onaj najtužniji, bez obzira na činjenicu da je tamo osvojena jedna od tek dvije naše medalje s kontinentalnih smotri. Bilo je to prvo natjecanje bez najvećeg Dražena Petrovića, a naši igrači predvođeni velikim trenerom Mirkom Novoselom imali su zadatak Draženu u čast odigrati najbolje što mogu i uzeti medalju. Roster ekipe činili su Perasović, Gregov, Žurić, Alanović, Arapović, Tabak, Stojko Vranković, Cvjetičanin, Komazec, Rađa, Kovačić i Mršić.

Prvi dio natjecanja bio je klasična demonstracija moći naše reprezentacije, s iznimkom susreta protiv Francuza kojeg smo dobili tek nakon produžetka. Bugarska je pala s 19 poena razlike, a Turska s okruglih 50 (113:63). I u drugoj fazi nastavljena je dominacija Novoselovih trupa - Belgija je svladana s 32 razlike, domaćin Njemačka sa sedam, a Estonija s 18. Četvrtfinale je donijelo okršaj s Bosnom i Hercegovinom, koji je također apsolviran s uvjerljivih 20 poena razlike uz 25 poena Dina Rađe. Prvi poraz stigao je u polufinalu, gdje je s 84:76 bolja od nas bila Rusija predvođena legendarnim Sergejom Bazarevičem koji nam je ubacio 25 poena. Sve frustracije iz tog susreta iskalili smo na ni krivim ni dužnim Grcima koje smo u dvoboju za treće mjesto potopili s nevjerojatnih 99:59.

Perasović s 19,1 i Rađa sa 17,1 košem po utakmici bili su glavni protagonisti naše prve medalje na europskim prvenstvima. Zlato je na koncu osvojila reprezentacija Njemačke koja je u finalu svladala Rusiju.

Grčka 1995.

Druga, ujedno i posljednja naša medalja s velikih natjecanja, osvojena je na Europskom prvenstvu 1995. s Aleksandrom Petrovićem u ulozi izbornika. I ovog puta na raspolaganju smo imali više nego respektabilan roster: Kukoč, Rađa, Stojko Vranković, Komazec, Perasović, Alanović, Mršić, Žurić, Gregov, Pejčinović, Marić te današnji izbornik Josip Vranković. Kao i dvije godine ranije, Hrvati do polufinala nisu znali za poraz. U prvoj fazi nadigrani su Slovenci, Rusi i Španjolci, u drugoj Turci, Finci i Francuzi, a u četvrtfinalu je na krilima Tonija Kukoča (24 poena, deset skokova) svladana Italija s 81:71. Iako je Rađa u polufinalu bio raspoložen (25 poena, pet skokova), protiv razigranih Litavaca se nije moglo. Marčiulionis nam je ubacio 27 uz sedam skokova, a Sabonis 26 uz čak 17 skokova, pa je Litva zasluženo slavila s 90:80.

Ponovno smo se u susretu za treće mjesto susreli s Grčkom, a ovog puta domaćini prvenstva izbjegli su blamažu kao dvije godine ranije i izgubili s puno pristojnijih 73:68. Zlato je osvojila Jugoslavija koja je predvođena nevjerojatnim Aleksandrom Đorđevićem (41 poen) i američkim sucem Georgeom Toliverom u finalu svladala Litvu 96:90.

Španjolska 1997.

1997. početak je crnog perioda za hrvatsku košarku. Zbog otkaza naših NBA zvijezda uslijedila je smjena generacija i na veliku scenu su po prvi put stupaju neka nova imena. Roster u Španjolskoj s Perom Skansijem kao izbornikom izgleda ovako: Alanović, Giriček, Kovačić, Milačić, Sesar, Mulaomerović, Rimac, Pejčinović, Kelečević, Grgat, Prkačin i Marcelić. Turnir je odlično otvoren pobjedom protiv Njemačke 75:55, ali onda je uslijedilo šest poraza. U skupini smo poraženi od Španjolske i Ukrajine, a onda naredne dvije utakmice usmjeravaju put naše košarke za narednih 14 godina. U prvoj utakmici drugog kruga poraženi smo od Poljske s poenom razlike čime su šanse za prolazak u četvrtfinale svedene na minimum, a onda je Saša Đorđević slavnom tricom u posljednjoj sekundi nanio nam poraz koji boli i dan danas. Nemotivirani i deprimirani gubimo i od Italije, a zatim u borbi za plasman od Francuske. Turnir završavamo kako smo i počeli - pobjedom protiv Nijemaca, koja nam na koncu donosi 11. mjesto. Naslov je ponovno uzela Jugoslavija svladavši u finalu Italiju sa 61:49.

Francuska 1999.

I dok se 11. mjesto iz Španjolske može opravdati smjenom generacija, za 11. mjesto pod palicom Pepsija Božića u Francuskoj je teško pronaći opravdanje. Nositelji igre od prije dvije godine dodatno su stasali i skupili iskustvo, a u reprezentaciju se vratio Toni Kukoč što je trebalo biti dostatno za puno bolji rezultat. Turnir je otvoren solidno, pobjedama protiv kasnijih prvaka Italije te Bosne i Hercegovine i porazom od Turaka. I u drugom krugu krenuli smo pobjedom, i to protiv Češke, no kobni su bili porazi od Litve i Njemačke. S omjerom 3-3 završili smo peti u skupini F, odmah iza Njemačke koju je ispred nas gurnuo bolji međusobni omjer. Kukoč je bio prvo ime Hrvatske u gotovo svim statističkim rubrikama, no očito nije mogao sve sam. Naslov prvaka tada je osvojila Italija predvođena velikim Gregorom Fučkom i još većim trenerom Bošom Tanjevićem.

Turska 2001.

Tako malo je falilo da crna serija bude prekinuta u Turskoj, iako je zbog izostanka Kukoča momčad koju je okupio Aco Petrović bila osjetno slabija nego u Francuskoj. To se osjetilo već u prvoj fazi gdje smo poraženi od Jugoslavije i Njemačke, ali pobjedom protiv Estonije ipak smo osigurali kvalifikacijsku utakmicu za ulazak u četvrtfinale. Tu nas je čekala Italija koju smo neočekivano lako svladali 65:57 i izborili mjesto među najboljih osam. I onda se desila teško ponovljiva utakmica protiv Turske. Sjajnom igrom pred fanatičnim turskim navijačima došli smo do +19 pred kraj prvog poluvremena i imali protivnika na koljenima. Umjesto da ga dokrajčimo, na samo nama svojstven način vratili smo ga u život, a Ibrahim Kutluay i društvo iskoristili su pruženu priliku. Izgubili smo nakon produžetka te na koncu umjesto polufinala osvojili "tek" sedmo mjesto.

Švedska 2003.

Pod vodstvom Nevena Spahije Hrvatska odlazi u hladnu Švedsku po još jedno, sada već uobičajeno, 11. mjesto. Počelo je s dramatičnim porazom od Grčke 77:76, zatim je uslijedila uvjerljiva pobjeda protiv Ukrajine, no novi tijesan poraz, ovog puta od Turske, donio nam je treće mjesto u skupini i razigravanje za četvrtfinale s Rusima. I tu smo utakmicu vodili i bili blizu pobjedi, ali na koncu je izgubili s 81:77.

Srbija i Crna Gora 2005.

Kad smo već nakon silnih razočaranja, nevjerojatnih poraza i ostalih košarkaških tragedija s našom izabranom vrstom pomislili kako nas ništa više ne može pogoditi, dogodio se Eurobasket 2005. I dalje je izbornik bio Spahija, a roster Kasun, Ukić, Popović, Vujčić, Prkačin, Žižić, Giriček, Planinić, Tomas, Mamić, Bagarić i Rančić. Iako smo uvjerljivo poraženi od Litve s 85:67, svladali smo Bugarsku i Tursku, a baš u susretu protiv Turaka pokazali smo svu raskoš kvalitete i talenta koju je ta momčad posjedovala. Igrali smo zaista odličnu košarku, dizali se iz utakmice u utakmicu te je forma bila dostojna medalje. Potvrda je stigla u razigravanju za četvrtfinale s Italijom koju smo rutinirano apsolvirali sa 74:66, što nam donosi četvrtfinale s jakom Španjolskom. Iako smo igrali odlično, jednostavno nije bilo suđeno da se nakon deset godina čekanja domognemo polufinala. Raspoloženi Planinić i Kasun ozljeđuju se do poluvremena, no Španjolci ni unatoč tome ne bi imali nikakve šanse da ih sudački trojac Lamonica, Dovidavičius i Drabikowski nije držao u igri. Na koncu još i promašeno slobodno bacanja Tomasa i nedosuđena očigledna osobna pogreška na njemu, pa susret odlazi u produžetak te na koncu na stranu Španjolaca.

Nemoguće je bilo psihički oporaviti se od tog šoka pa ne iznenađuje poraz u razigravanju za poredak od Slovenaca. Sedmo mjesto na koncu je izboreno pobjedom protiv Rusije, ali nikom nakon te pobjede nije bilo do slavlja i veselja. Europski prvak postala je Grčka, koja je u finalu svladala Njemačku.

Španjolska 2007.

U eri Jasmina Repeše ostvaren je najbolji rezultat nakon 1995., a to je šesto mjesto u Španjolskoj. Tim rezultatom izboren je nastup na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre, što je bio i primarni cilj. Unatoč tome Repeša nije uspio izbjeći kritike mnogih koji su smatrali kako je ostvareni rezultat bio puno bolji od prikazane igre. Sve je počelo šokantnim porazom od Latvije, što je kompenzirano pobjedama protiv Portugala, a posebno onom protiv domaćina Španjolske zahvaljujući trici Tomasa u posljednjem napadu. U drugom krugu upisana su tri poraza, i to od Izraela, Grčke i Rusije, ali ipak prolazimo u četvrtfinale kao četvrti u skupini. Tamo nas čeka jaka Litva, s kojom igramo odličnu utakmicu, ali "za promjenu" tijesno gubimo 74:72 i ostajemo milimetar kratki za polufinale. Pobjedom protiv Francuske osigurali smo olimpijske kvalifikacije, a poraz protiv Njemačke smjestio nas je na šesto mjesto. Prvo mjesto je osvojila Rusija predvođena sjajnim Holdenom.

Poljska 2009.

Repeša je i u Poljskoj ponovio šesto mjesto od prije dvije godine, no i nakon ovog natjecanja kod nekih je ostao dojam kako se moglo i bolje. U prvoj fazi natjecanja svladani su Izrael i Makedonija, dok je poraz upisan samo od Grka. U drugom dijelu pobijedili su nas Rusi i Francuzi, no četvrtfinale izboreno je pobjedom protiv Njemačke 70:68. Tamo smo se namjerili na favorizirane Slovence koji su okupili nikad jaču reprezentaciju. Ponovno nismo igrali loše, ali ponovno tijesno gubimo (67:65) najviše zahvaljujući nezaustavljivom Erazemu Lorbeku. U daljnjem razigravanju za poredak pobjeđujemo Ruse, a gubimo od Francuza, što nas svrstava na šesto mjesto. Zlato osvaja Španjolska koja uvjerljivo u finalu pobjeđuje Srbiju.

EP 2011., Skupina C

1Grčka 41+36
2Sjeverna Makedonija 41+25
3Finska 23+7
4Hrvatska 23-8
5Bosna i Hercegovina 23-29
6Crna Gora 14-31

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

EP 2011., Skupina C

1Grčka 41+36
2Sjeverna Makedonija 41+25
3Finska 23+7
4Hrvatska 23-8
5Bosna i Hercegovina 23-29
6Crna Gora 14-31

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik29.08.2011. u 09:40
    Dobro je majstore, kad izlječiš komplekse prema srpskoj reprezentaciji onda ćemo pričat...
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik28.08.2011. u 23:38
    kako vi ono kažete... "idi bre pa se leči"! odakle ti ideja da znaš koliko godina imam i jesam li gledao utakmicu ili ne? majstore, samo pokazuješ svoju razinu (ne)kulture. svaka čast vašoj ekipi, možda bi i dobili da nije bilo suca (kasnije su se ionako naosvajali svačeg), ali krađa je krađa. "ceo... [više na forumu]
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik28.08.2011. u 15:51
    Naravno da sam gledao, za razliku od tebe koji si u to vrijeme pisao po prasini i igrao se s klikerima. Nikakve krađe tamo nije bilo, to iz tebe i ovoga sto je pisao clanak progovara zavist i mržnja prema jednoj od najboljih generacija kosarkasa u svijetu uopce!
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik27.08.2011. u 20:02
    pogledaj snimku utakmice, ali prvo odi kod okulista. to je ona utakmica na kojoj su litvanci iznerviranim sudačkom krađom par minuta prije kraja odbili igrati... toga se očigledno ne sjećaš? jedva su ih srpski igrači nagovorili da se vrate na teren. sramota za košarku i kompletnu organizaciju!!!
    Obrisan korisnik
  • Bogomdani27.08.2011. u 18:32
    Da, ma ti ćeš nama sve reći veliki stručnjače.
    Bogomdani