Koliko može obnovljena Cibona?

Prošle godine je u ovo vrijeme Cibonu pratilo niz upitnika. Bez obzira što su tu bili Bojan Bogdanović i Leon Radošević, koje će Cibosi u mjesecima pred nama pokušati barem djelomično nadomjestiti, stanje u momčadi ubrzo je postalo jednako maglovito kao i situacija u klubu, od koje je sve počelo. U Ciboni je bilo bitno jedino preživjeti, a kako je spašavanje kluba postalo važnije od rezultata na parketu, bilo je nerealno očekivati veći uspjeh u regionalnoj ligi. Drugi su bili jači, u svim segmentima.

Na novom početku puta u regionalnom društvu, dvojba može li Cibona bez brodoloma dočekati sljedeće ljeto nije u prvom planu, a ne bude li narednih mjeseci novih problema s dugovima prema igračima, koji su mučili i Velimira Perasovića i osobito Zdravka Radulovića kroz protekle dvije sezone, Cibosi u najmanju ruku moraju bolje nego na kraju 2010./11., kada su s omjerom 10-16 završili na 12. mjestu ljestvice. Slabiji su bili jedino Crvena zvezda i Zadar, koji su vodili utrku za izbjegavanje posljednjeg mjesta.

Protekle sezone Cibosima je bila dobra vijest što su uspjeli izmaknuti borbi za ostanak u ligi, a iako sada više nema Bogdanovića i Radoševića, koji su bili u prvom planu, Josip Vranković sa širinom u sastavu s kojim raspolaže ima priliku postići puno više. Da budemo precizniji - i trebat će postići puno više, s obzirom da je sadašnja Cibona dovoljno dobra da se uključi u utrku za Final Four.

Konkurencija je ponovno jaka, s već tradicionalnim euroligašima Maccabijem, Partizanom i Union Olimpijom, tu je i ojačana Crvena zvezda sa Svetislavom Pešićem na klupi, tu su i oba Cibonina hrvatska i zagrebačka rivala, također s istim ciljem, probiti se među prva četiri, a ne treba smetnuti s uma niti Budućnost ni Hemofarm, kao ni potencijalne druge "mine" po putu. No, ako ćemo sredinom ožujka, nakon posljednjeg kola regionalne sezone, u pogledu unatrag pisati o sezoni u kojoj Cibosi nisu napravili značajan korak unaprijed i barem bili u igri za završni turnir, teško da će itko u klubu moći biti zadovoljan.

Došli

Goran Suton (Angelico Biella), Hrvoje Kovačević, Damjan Rudež, Andrija Žižić (svi iz Cedevite), Pavle Marčinković (Zadar), Brian Chase (Igokea), Antwain Barbour (Erdemir), Demonte Harper (Morehead State), Josip Blajić (Alkar).

Otišli

Bojan Bogdanović (Fenerbahče Ülker), Leon Radošević (EA7 - Emporio Armani Milano), Goran Vrbanc (Zadar), Pankracije Barać (Jazine), Gordan Giriček, Damir Miljković, Joško Garma, Toni Brnas, Mario Filipović.

Trener

Nakon što je preuzeo Ciboninu klupu krajem ožujka, poslije dva poraza na početku Lige za prvaka, Josip Vranković vodio je Cibose prema mirnijim vodama u domaćem prvenstvu. Iako se čak i to činilo ugroženim, Cibona je s četvrtog mjesta ušla u doigravanje i osigurala pravo prvokupa pozivnice za regionalnu ligu, što je i Vrankoviću i vodstvu kluba bilo dovoljno za zadovoljstvo ostvarenim. Nije bilo trofeja, ali nije bilo ni rezultatske katastrofe.

Kao i tada, i u nastavku puta na klupi Cibosa Vrankoviću će sve diktirati rezultat. Da sadašnje Cibonino vodstvo može biti brzo "na obaraču" s trenerskim promjenama već su osjetili Zdravko Radulović i Dražen Anzulović, a s obzirom na jaku konkurenciju u regionalnoj ligi, donedavni hrvatski izbornik neće imati prostora niti vremena za slab ulazak u sezonu. U sastavu koji ima na raspolaganju ne nedostaje kvalitete, Vranković sada računa i na puno dužu klupu, a već prvi mjesec sezone dat će nam konkretniju naznaku od one inicijalne koliko može napraviti s ovom momčadi Cibosa.

Prednosti/mane

Bez prošlosezonskog vodećeg strijelca i glavnog igrača Bojana Bogdanovića i glavnog aduta pod košem Leona Radoševića, Cibosi su ovog puta odlučili zamijeniti njihovu kvalitetu - kvantitetom. Kako se vidjelo na euroligaškom kvalifikacijskom turniru, Josip Vranković rotirat će puno, što će biti plus u odnosu na proteklu sezonu s obzirom da je tada kadar bio toliko tanji da nije bilo izgleda da igrači ne dočekaju proljeće potpuno iscijeđeni. Ostanu li svi na okupu, Cibona ima rotaciju u kojoj može pripomoći 11 igrača, što Vrankoviću u svakoj utakmici daje mogućnost da pronađe tog dana najraspoloženiju petorku.

No, košarka je sport u kojem je dobro znati tko je glavni kada postane gusto, što bi mogao biti problem s ovom Ciboninom momčadi. Prošle sezone takvih dvojbi nije bilo, glavni je bio Bojan Bogdanović, dok bi se ovog puta ta uloga mogla mijenjati "štafetno", ovisno o danu, s obzirom da u ovom sastavu nitko ne odskače baš izrazito.

Prve dvije službene utakmice u sezoni nisu bile dovoljno velik uzorak za konkretan zaključak, ali dva nastupa u Vilniusu najavila su da bi Cibosi mogli imati problema i na poziciji razigravača. Brian Chase u Litvi nije pokazao da mu je suradnja sa suigračima najjača snaga, u napadu se uglavnom istaknuo šutiranjem izvana, a s obzirom da Demonte Harper još nema iskustva u Europi, a mjesto organizatora igre ionako ni nije njegovo primarno, na toj poziciji u petorki mogli bi nastati ozbiljniji problemi. Naravno, ukoliko Chase u nastavku sezone ne profunkcionira bolje u suradnji s ostatkom momčadi, za što još ima vremena.

Kada bacimo pogled na sve pozitivno i negativno, obnovljena Cibona ima dovoljno kvalitete da rane iz protekle sezone zacijele brzo.