Conteov crno-bijeli rukopis

Ljeto iza nas donijelo je, kao i svako dosad, brojnu seobu igrača u svim krajevima nogometnog svijeta. No, nekolicina je klubova koji su pozornost sportske javnosti privukli nešto većim prometom, a jedan od njih je i talijanski Juventus. Niz igrača ponijelo je svoje kvalitete u Torino, a sličan broj napustio je crno-bijelo "jato" kako bi se otvorio prostor za došljake.

Za "kormilara" s klupe postavljen je bivši veznjak kluba Antonio Conte, a na raspolaganje je dobio niz imena koje bi i drugi treneri rado vidjeli u svojim momčadima. Od nove "kralježnice" koju je klub dobio dovođenjem Andree Pirla do mlađih i potentnijih Elije i Vidala, preko dokazanog golgetera Vučinića i provjerenog desnog bočnog Lichtsteinera.

Uz Pepea, Marchisija, Chiellinija, Krasića, Tonija, Matrija i još niz igrača s "pedigreom", Juventus je "preko noći" prestao biti klub koji će se boriti za izlazak u Europu i postao jedan od glavnih pretendenata na naslov. Kad na sve navedeno nadogradimo završetak novog stadiona koji sa sobom nosi i dodatni "vjetar u leđa" pred novom Starom Damom bila je lijepa budućnost. Tako se činilo ovog kolovoza, a vidjet ćemo u nastavku kakva je situacija nakon prva dva mjeseca nove sezone.

Stadion

Sam stadion nije toliko bitan iz arhitektonskog aspekta, već ponajviše zbog toga što je njegovom izgradnjom došlo do "galvanizacije" Juventusovog navijačkog puka. Sjajna atmosfera na svakoj utakmici velika je podrška projektu poput ovog koji se nazire u Torinu.

Velika podrška mogla bi biti i financijska injekcija, odnosno više njih kad sav taj trud i odluka da se gradi stadion koji će, prvi u Italiji, biti u vlasništvu kluba krene donositi prve "plodove". To znači da će Juveu ostajati cjelokupni prihod, a njega će u budućnosti, kroz prodaju prava na ime, kroz razne sponzore i, na kraju krajeva, kroz utržak od posjetitelja, definitivno biti.

Drugim riječima, očito je da čelnici kluba barataju financijskim prognozama kojima mogu obećati pridošlicama da je u procesu vraćanje Juvea na one "grane" kojima klub takvog renomea pripada. Jer zasigurno su za Pirla, Vučinića, Eliju, Vidala i ostale bili zainteresirani i mnogi drugi. No, oni su, vjerujemo, s razlogom odabrali Zebre.

Antonio Conte

Uoči ove sezone prva momčad povjerena je Antoniju Conteu. O njemu ne treba trošiti previše riječi, pogotovo ne za poklonike ovog kluba u kojem je proveo 12 godina kao igrač, nekoliko i kao kapetan. S nešto manje od 300 nastupa umirovljeni veznjak rodom iz Leccea zaslužio je ime na jednoj od 50 zvijezda koji okružuju novi stadion, na mjestu starog Delle Alpija.

Sredinom kolovoza jasno je poručio svima koji su pred njega i momčad stavili velika očekivanja: "Razumijem uzbuđenje ljudi, ali mi ne želimo nikoga zavaravati. Da bismo se vratili na stare staze slave potrebno je vremena i rada." Upravo navedenom radu je i pristupio uvodeći neki novi stil u momčad koja je u prošlosti bila poznatija po defenzivi nego po igri "na gol više".

Dao je do znanja pridošlicama da neće igrati samo zato što je za njih plaćen velik ili nešto manji novac, a "dirnuo" se i u Alessandra Del Piera. Točnije, legendi kluba je pretpostavio mlađe i moćnije napadače, a Del Pieru je preostalo da što bolje iskoristi svoju sve manju minutažu. Nesporazum koji se kasnije dogodio na relaciji kapetan - Uprava samo je ovaj slučaj još malo potencirao.

No, činjenica je ipak da Juve svoju dugoročnu strategiju gradi na onima koji će i za par godina biti u zrelim nogometnim godinama, što Conteu daje za pravo da iskuša mogućnosti svih igrača i pronađe one koji su sposobni slijediti njegov mentalitet. On se ponešto razlikuje od klasičnog talijanskog i bliži je "totalnom" nogometu koji je u ovom, Juventusovom, slučaju još uvijek u povojima.

Sustav

Sustav, odnosno formacija koju Conte forsira najbliža je onoj 4-2-4. Zasad je jedina postojana posljednja linija, koja očito zadovoljava ukuse stratega. Ne smeta mu što ponekad i ostavljaju previše prostora protivnicima, pa je logično zaključiti da očekuje da će to sjesti na svoje mjesto kad se i ostale linije uigraju.

Lichtsteiner desno, Barzagli i Bonucci u sredini te Chiellini na lijevoj strani iznijeli su teret većine ovosezonskih dvoboja. S obzirom na šest primljenih pogodaka u osam dvoboja ostaje solidan dojam, ali isto tako "vodu drži" i primjedba mnogih da bi neki jači, pogotovo napadački kvalitetniji, protivnici trenutke nesigurnosti znali bolje kazniti. Iako, kad se Buffon vrati među vratnice moglo bi to odmah bolje izgledati.

S druge strane, toj istoj četvorki protutežu na drugoj strani travnjaka radi jednako brojna napadačka svita. Simone Pepe uživa povjerenje trenera, nešto manje Mirko Vučinić koji se unatoč brojnim prilikama zasada rijetko upisuje u strijelce, ali dosad je najracionalniji Allesandro Matri. Igrač koji je već prošle sezone naznačio koliki mu je golgeterski potencijal ove je s četiri pogotka u sedam dvoboja razuvjerio skeptike.

Dosta prigoda dobivaju još i Vidal, spominjani Del Piero te Giaccherini, a treba napomenuti da je u "nemilost" pao Miloš Krasić, poslije nekoliko nezrelih izvedbi. Također, jedan od onih koji je došao s "etiketom" velikog pojačanja, Nizozemac Eljero Elia, u prvenstvu je upisao svega 45 minuta, što znači da Juventus ima još toga u rezervi.

Naravno, vrijedi izdvojiti i one koji ove dvije linije drže na okupu. Claudio Marchisio isprofilirao se kao veoma bitan u uvodu sezone. S dva pogotka Milanu, kojima je pridodao još jednog u prvenstvu, postao je i igrač koji može iz drugog plana odraditi ono što ne uspiju napadači. No, prije svega je bitno da na sredini terena dobro surađuje s...

Andrea Pirlo

...čovjekom koji je ovog ljeta, za neke pomalo iznenađujuće, Milano zamijenio Torinom. Andrea Pirlo se, s 32 godine na leđima, sjajno snašao u novoj sredini. San Siro je napustio kao dugogodišnja ključna figura rossonera, a istu ulogu spremno je preuzeo i u Staroj Dami. Zapravo, ispunio je ono što se od njega očekivalo i spremno nastavio tamo gdje je stao.

Postao je ključni igrač, veznjak koji daje ritam utakmici, koji svojim loptama "reže" obranu i koji suigračima "servira" prilike kako bi se proslavili. No, s obzirom na njegove već spomenute godine, a pogotovo uzevši u obzir da je dosad odigrao maksimalnih 720 minuta nameće se pitanje može li u ovakvom tempu nastaviti do svibnja. I ima li ga tko zamijeniti, barem nakratko?

Nastavak sezone

U odgovorima na ta pitanja leži i odgovor na ono najvažnije, a odnosi se na mogućnosti u ostatku sezone. Gledajući unazad, Conte i igrači su odradili lakši dio sezone, barem to sugerira pogled na dosadašnji raspored. Pet domaćih i tek tri gostujuće utakmice te još niz dvoboja koje moraju odraditi s izravnim konkurentima za naslov stavljaju pred Staru Damu težak zadatak u nastavku sezone.

S igrama koje variraju od napadački raspoložene do sterilne, s obranom koja unatoč malom broju kardinalnih grešaka ne ulijeva sigurnost i s Pirlom koji bi se mogao "izraubati" teško je bilo što prognozirati. Iako, niz je podataka na kojima oni bliski ovom klubu mogu graditi optimizam i vjerovati u trofej nakon nekoliko godina "suše.

Naime, niz je igrača koji još nisu pružili igre zbog kojih su dovedeni kao pojačanje, između ostalih i Vučinić koji jednom jednostavno mora krenuti s pogocima. Trebao bi proraditi i Elia, a možda i Del Piero priušti "labuđi pjev" za oproštaj. Dakako, sve su to nagađanja, ali zato je sigurno da su ove sezone Juventusovi nogometaši lišeni europskih obaveza. Kako se većina ostalih konkurenata istovremeno bori i u Ligi prvaka, odnosno Europskoj ligi, to treba uzeti kao jednu od prednosti ove momčadi.

Conte ovoj momčadi pokušava, i zasad djelomično uspijeva, ugraditi nešto drugačiji "mentalni sklop". Igra kojom se mnogo izraženije traži pogodak nego što je to slučaj s velikim brojem ostalih talijanskih klubova donijet će mu mnogo pohvala, ali pitanje je i hoće li trofej već u prvoj sezoni. Dojam je da se u Torinu rađa nešto veliko, no isto tako je dojam da ove sezone možda neće sve sjesti na svoje mjesto.

Nakon drugo vremena Juve ne igra na rezultat, iako ga ni ne zanemaruje, već igra pomalo i "za gledatelje". Kad ove dvije nogometne filozofije Conte poveže u jednu uspjeh bi trebao pokucati na crno-bijela vrata. No, pokušali su to i mnogi prije njega. Mnogi, isto tako, nisu u svom naumu uspjeli. Ponekad čelnici nisu znali dočekati uspjeh, a ponekad neki, jednostavno, nisu znali izabrati pravi put do cilja.

Juventusov, zasad, ne izgleda loše...