To Guus, or not to Guus

Hrvatska vs Guus Hiddink

Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj

Hrvatska - Nizozemska 2:1
(Prosinečki 16', Šuker 36'/ Zenden 19')

Prvi "dodir" s tada 52-godišnjim Guusom Hiddinkom Kvadratići su imali u susretu za treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj kada su se pisale najljepše stranice hrvatskoga sporta.

Na klupi Hrvatske je bio neuništivi Miroslav Ćiro Blažević, a sam dvoboj je protekao u blagoj dominaciji Nizozemaca, međutim, čuda na golu je radio Dražen Ladić uz već opjevane poteze Davora Šukera i ostatka kockastog društva.

Hrvatska je povela zgoditkom Roberta Prosinečkog iz 16. minute, nakon što se krasnom minijaturom oslobodio svog čuvara i loptu provukao kroz noge Numanu i pored Edwina van der Sara. Izjednačenje je Nizozemcima donio Zenden u 19. minuti snažno odapevši s vrha šesnaestera, a lopta čudnom putanjom prevarila, inače fantastičnog, Dražena Ladića.

Sjajno su u 36. minuti kombinirali Asanović i Boban, u priliku izbacili Šukera koji efektno pogađa dalji kut nizozemskog gola, sebi osigurava mjesto među legendama, a Hrvatskoj brončanu medalju zlatnoga sjaja.

Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj

Hrvatska - Australija 2:2
(Srna 2', N. Kovač 57'/ Moore 38'(11m), Kewell 79')

Hrvatska je svoj drugi okršaj s trupama koje je vodio nizozemski stručnjak imala u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, ali u odlučujućem dvoboju za prolazak nismo uspjeli svladati Australce koji su se dva puta vraćali iz rezultatskog minusa.

Remi je Hiddinkovim odabranicima donio i povijestan plasman u drugi krug, gdje su kasnije poraženi u kontroverznoj utakmici od kasnijeg prvaka Italije, dok je Cico Kranjčar neplanirano rano pakirao kofere i svoj put završio nakon svega tri utakmice.

Hrvatska je povela već u drugoj minuti kada je Dario Srna sjajno odapeo iz slobodnog udarca s nekih 20-ak metara i pogodio same rašlje. Odgovor Australaca, nakon "rukometa" Stjepana Tomasa, stigao je u 38., a s 11 metara pogodio je Moore. Novo vodstvo Hrvatskoj donio je Niko Kovač u 57. minuti, a glavni protagonist u cijeloj priči je bio Željko Kalac koji je nespretnom reakcijom omogućio hrvatskom kapetanu da naciju baci u tras, doduše kratkotrajan.

Novi australski povratak je režirao Harry Kewell u 79., a poslije toga naša izabrana vrsta nije uspjela doći do izglednije prilike i postići treći, prolaska vrijedan, zgoditak.

Pokušao je hrvatski izbornik razlog porazu pronaći svugdje osim kod sebe pa je neposredno po završetku rekao: "Dali smo sve od sebe, no neki detalji koje neću komentirati poremetili su našu koncepciju. Oba pogotka Australije mi djeluju sumnjivo, jedanaesterac bih volio vidjeti na snimci, a za drugi pogodak mi se čini da je postignut iz zaleđa. Ipak, sami smo krivi za ovaj rezultat, imali smo i meč-loptu Tudora u posljednjim minutama, no nismo iskoristili svoje šanse i Australci idu dalje."

Kvalifikacije za Euro u Austriji i Švicarskoj 2008. godine

Rusija - Hrvatska 0:0

Hrvatska nogometna reprezentacija uspješno je startala u novi kvalifikacijski ciklus, za odlazak na Europsko prvenstvo 2008. Iako oslabljena za nekoliko vrlo važnih igrača, naša reprezentacija vrlo se dobro nosila s Rusijom u Moskvi i vratila s bodom u džepu, a s obzirom na prilike, ne bi nezasluženo bilo ni da je odnijela i sva tri.

Hiddink je tada tek počeo svoju četverogodišnju odiseju s Rusima, a ofenzivan pristup bila je odlika Hiddinkove Rusije pa je sama igra silno podsjećala na nizozemsku filozofiju u kojoj svi napadaju, ali se i svi brane, organizirano, homogeno i što je možda i najbitnije uz izraženo zajedništvo. Možemo slobodno reći kako je do tada razmaženim ruskim zvjezdicama Nizozemac povratio kult reprezentacije.

Hrvatska - Rusija 0:0

Na uzvrat u Zagreb Rusija je stigla nakon nešto manje od godinu dana, a ambicioznost su iskazali jedino na jeziku, barem sudeći po onome što su prikazali.

Rusi su tako dva puta izvukli 0:0 protiv Hrvatske, iako su oba puta mogli proći i puno gore. Međutim, najvažnije je bilo ostati neporažen, što je Hrvatska uspjela, i što ju je ipak ostavilo u ugodnom položaju uoči nastavka kvalifikacija.

Ono što je Hiddink napravio Blaževiću, porazu unatoč, te Kranjčaru u Njemačkoj, kada ih je nadigrao, nije uspio i tada trenerskoj senzaciji iz Hrvatske, Slavenu Biliću. Zasigurno treba spomenuti i činjenicu kako je upravo Bilić zadužio velikog Nizozemca, jer je povijesnom pobjedom na Wembleyju direktno izbacio Engleze, a samim time i Rusiju gurnuo u dodatne kvalifikacije iz kojih se na kraju izrodilo i polufinale Eura, njihov najveći uspjeh od raspada SSSR-a.

Turski puls

Hiddink je preuzevši Tursku ipak malo podcijenio sredinu u koju dolazi te pokušao primijeniti recept s kojim se i proslavio vodeći Južnu Koreju, Australiju i Rusiju. Forsiranje "nizozemskog" stila igre nije se svidjelo ni igračima, ni javnosti pa je logično "patio" i rezultat, a temperamentni Turci ne praštaju tako lako i nisu spremni na previše kompromisa.

Nakon što je doznao kako ga u baražu čeka upravo naša izabrana vrsta Hiddink je rekao: "Jedna prednost igranja protiv najjačih je da možemo samo dobiti. Ako izgubimo, nećemo se imati čega sramiti" te potom dodao: "Osim toga, prvu utakmicu igramo kod kuće i to nam ne ide u prilog. Bit će to teški okršaji".

Nema sumnje kako je pred Hiddinka postavljen veliki imperativ uspjeha, dok je pritisak javnosti nemjerljivo veći od onoga kroz kojeg je prolazio i još uvijek prolazi naš izbornik. U biti ili ne biti situacijama, dakle kada je pritisak bio najveći, a dodajmo k tomu kako je dosada radio u sredinama koje su i prilično tolerantne prema neuspjehu, Nizozemac je (pre)često znao kiksati.

Najsvježiji primjer jest onaj iz kvalifikacijskog ciklusa za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku kada je s Rusijom ispao od, uz dužno poštovanje, prosječne momčadi kakva je Slovenija. Ako pritom odemo malo dalje sjetit ćemo se i kako ga mu je upravo Hrvatska osigurala Euro u Austriji i Švicarskoj, povijesnom pobjedom na Wembleyju, dok igre u ovim kvalifikacijama zasigurno nisu temelj optimizmu.

Nimalo poticajno nije zvučala ni jedna od njegovih poruka od prije nekoliko dana: "Ako ispadnemo od Hrvatske, definitivno odlazim s mjesta izbornika", da bi istu ipak malo ublažio s: "Imam 65 godina, vrijeme je da razmišljam o mirovini".

Hrvatski puls

Turska je dugo bila "tabu" tema u stožeru Hrvatske reprezentacije, ali kada je završio ples kuglica u Poljskoj, onda se pipa otvorila: "Apsolutno vjerujemo u sebe, svoj karakter i svoju kvalitetu. Tri godine ih sanjamo i čekamo ovu priliku. Sad je došla i hvala Bogu na tome. Ovo je fenomenalna prilika za revanš za ono što se zbilo u Beču. Jedva čekamo te dvoboje" rekao je Slaven Bilić.

Ipak, nije ni Biliću baš pametno da se razbacuje nekim "fiks" izjavama, jer, ruku na srce, nisu ni naši oduševili pa shodno tome ostaje vidjeti čija će trenerska karija doživjeti ozbiljan udarac, možda čak i ključan.

Bilanca 13-godišnje povijesti u kojoj su se Hrvatska i Guus Hiddink sučelili četiri puta pokazati će kako Nizozemac i dalje strpljivo čeka na svoj prvi trijumf protiv Hrvatske te kako će mu naredni kvalifikacijski dvoboji odrediti daljnju sudbinu, a iako je jednom zagorčao našima, dojam je da je to ipak više bio plod naše slabosti nego njegove taktičke mudrosti. Možda će ova posljednja rečenica i zazvučati bahato, prepotentno i podcjenjivački, ali činjenice su na našoj strani, iako, Turska je nogometna sila, sjajnih pojedinaca, velike tradicije i zaslužuje svaki respekt i poštovanje. Strah, ipak ne.

(foto: www.postproduktie.nl)