Video: Dodig zasjenio ostale Hrvate

Marin Čilić (21.)

Renking na kraju 2010.: 14.
Omjer pobjeda i poraza: 44-22
Naslovi: 1 (St. Peterburg)
Zarada: 1.139.799 $
Najveća pobjeda: 3. kolo Australian Opena: Isner 4:6, 6:2, 6:7 (5), 7:6 (2), 9:7
Najveći kiks: 1. kolo Roland Garrosa: Ramirez-Hidalgo 6:7 (5), 4:6, 4:6

Kontinuitet. To je ono što nedostaje Marinu Čiliću kako bi se vinuo u visine na kojima ga cjelokupna hrvatska teniska javnost želi vidjeti. Njegova sezona ponovno je donijela nekoliko bljeskova i nekoliko razočarenja, ali i pad u odnosu na završni renking u 2010. godini. U ovo vrijeme prošle godine bio je 14. tenisač svijeta, a sada 21.

Od jednog naslova (St. Peterburg) i još tri finala (Marseille, Umag, Peking) te pobjeda nad igračima poput Berdycha, Fisha, Del Potra, Južnija, Isnera, Tipsarevića i Ljubičića, pa sve do neočekivanih, čak i šokantnih posrtaja u Chennaiju, Roland Garrosu i Šangaju gdje je u prvim kolima gubio od Nishikorija, Ramireza Hidalga odnosno Ramosa. Takva je bila Marinova sezona. Jednako nepredvidiva iz tjedna u tjedan.

Na Grand Slamovima Marin je najdalje otišao u Melbourneu gdje je u osmini finala ispao od Nadala. Na US Openu je ostvario dvije uvjerljive pobjede protiv nadolazećih mladića Harrisona i Tomica prije nego što je izgubio od Federera, a na Wimbledonu i Roland Garrosu oprostio se već u prvom kolu.

Ponovno se Marin nije proslavio na turnirima iz serije Masters 1000. Najbolji rezultat ostvario je došavši do četvrtfinala u Rimu, a na ostalim turnirima nije otišao dalje od trećeg kola. Ako gledamo omjer pobjeda i poraza, Marin je i tu napredovao, ne samo u konačnom renkingu. Prošle sezone imao je 38-21, a ove sezone 44-22, no to bi nas u evaluaciji njegova učinka moglo zavarati. Prvenstveno zbog toga što je od tih pobjeda njih samo 14 ostvareno na Grand Slamovima i Masters 1000 turnirima zajedno. A to je premalo.

O svojevrsnom jazu između Marinovih ukupnih izvedbi na Grand Slamovima i Mastersima te svim ostalim turnirima možda će najbolje reći usporedba njegova ukupnog omjera pobjeda i poraza u karijeri. Na Grand Slamovima i Mastersima 64-54, a na svim ostalim turnirima 124-61.

To nam ukazuje da Marin još uvijek nema potrebnu konstantu, pa recimo otvoreno i kvalitetu, da se vrati u Top Ten i tamo zadrži duže nego što je to bio slučaj prošle godine. Predispozicije svakako ima, no kvalitetu za željene ciljeve u ovom trenutku ipak ne. Na turnirima na kojima se dijeli najviše bodova i najteže stječe reputacija Marin osvaja sve manje bodova i nerijetko rano ispada.

Povremeni bljeskovi uglavnom se dogode na turnirima iz najniže serije (250) na kojima je konkurencija ipak kudikamo lakša nego primjerice na Masters 1000 turnirima gdje vas već u prvom kolu može dočekati igrač poput Verdasca, kao što je to bio slučaj u pariškom Bercyju. Iznimka je bila turnir iz serije 500 u Pekingu (finale).

U jednom trenutku Marin je ove sezone čak bio ispao iz prvih 30, bio je 32. na ATP ljestvici, no trećim kolom US Opena, finalom Pekinga te naslovom u St. Peterburgu prikupio je dovoljno bodova za novi pozitivni pomak. Ako ništa, barem je i u četvrtoj uzastopnoj sezoni osvojio barem jedan turnir.

Ivan Ljubičić (30.)

Renking na kraju 2010.: 17.
Omjer pobjeda i poraza: 25-19
Naslovi: 0
Zarada: 796.517 $
Najveća pobjeda: 3. kolo Roland Garrosa: Verdasco 6:3, 7:6 (6), 6:4
Najveći kiks: 1. kolo Miamija: Lorenzi 6:7 (7), 1:6

Ivan Ljubičić je također ovu sezonu završio na lošijoj poziciji nego prošle godine, ali nas je ugodno iznenadio nekim pobjedama, pokazavši kako u njemu još uvijek ima "baruta". Na Grand Slamovima je bio sasvim solidan. U Parizu je ispao u osmini finala od Nadala, u Londonu i Melbourneu u trećem kolu, a u New Yorku u drugom. Posebno je upečatljivu epizodu odigrao u Parizu, gdje je bez izgubljenog seta eliminirao Querreya i Verdasca, i u Londonu, gdje je izbacio Čilića i Stahovskija te potom pružio odličan otpor Murrayu.

Pobjedama nad Tsongom, Berdychom i Čilićem podsjetio je na stare dane, no ove sezone ipak je ostao bez titule u jedinom finalu. U Metzu ga je zaustavio baš Tsonga. Osim toga, igrao je još dva polufinala (Rotterdam, Peking), a na turnirima iz serije Masters 1000 najbolji rezultat ostvario je u Monte Carlu (četvrtfinalni poraz od Nadala). Jedina "mrlja" na njegovoj sezoni je poraz u prvom kolu Miamija od Paola Lorenzija, tada 154. tenisača svijeta.

Rani poraz u Indian Wellsu, na kojem je branio naslov pobjednika, Ivana je "bacio" na 41. mjesto početkom travnja, no do kraja sezone ipak se vratio u krug nositelja na Grand Slam turnirima. U cijeloj sezoni "dozirao" je svoje nastupe, pa je tako sudjelovao na samo 19 turnira, što mu je najmanji broj u jednoj sezoni otkako je postao profesionalac 1998. godine.

Ivan Dodig (36.)

Renking na kraju 2010.: 88.
Omjer pobjeda i poraza: 26-25
Naslovi: 1 (Zagreb)
Zarada: 645.735 $
Najveća pobjeda: 2. kolo Montreala: Nadal 1:6, 7:6 (5), 7:6 (5)
Najveći kiks: 1. kolo Hamburga: Knittel 4:6, 3:6

Kada u jednoj sezoni napravite iskorak, uđete u društvo 40 najboljih tenisača svijeta, porazite jednog od najvećih tenisača svih vremena i uz to osvojite svoj prvi ATP naslov, onda je jasno da je vaša sezona bila vrlo uspješna. Ivan Dodig po drugu godinu u nizu najviše je napredovao od svih naših tenisača. Prošle godine u ovo doba pisali smo o njegovim aspiracijama na Top 50, a sada s nestrpljenjem iščekujemo 2012. i pokušaj da probije granicu prvih 30.

Osim Zagreba, u kojem je u veljači osvojio svoj prvi ATP turnir, Dodig će po lijepome pamtiti i Montreal. Tamo je u drugom kolu ostvario pobjedu karijere savladavši velikog Rafaela Nadala. Ivan se borio poput lava, nadoknadio je zaostatke od 6:1 u prvom, 3:1 i 5:3 u drugom setu te 3:0 u trećem, da bi slavio poslije dva tie breaka i više od tri sata igre.

Trijumf u Zagrebu "lansirao" ga je s 84. na 62. poziciju na ATP ljestvici, a nakon toga medijske stupce počele su puniti priče o novom čovjeku koji bi hrvatskom tenisu mogao donijeti uspjehe. Shodno tome, njegovi nastupi diljem svijeta počeli su se pratiti sa sve više pozornosti.

Dodig je tada još uvijek bio skeptičan glede ostanka u Topu 100 po završetku sezone, a kao glavni cilj naveo je proboj među Top 50. Na ostvarenje istog čekao je do druge polovice travnja. Poslije Zagreba vrijedno je prikupljao bodove na sjevernoameričkoj turneji, ali i neprocjenjivo iskustvo. Solidne partije protiv favoriziranih i kvalitetnijih Del Potra i Söderlinga najavile su novu malu "eksploziju".

Ona se dogodila na zemlji, u Barceloni. Dodig se osvetio Šveđaninu u drugom kolu i poslije njega nanizao Raonica i Lopeza, da bi ga u polufinalu zaustavio Nadal. S novom "vrećom" bodova Ivan se probio među 50 najboljih. Točnije, na 44. mjesto. No, od tog tjedna pa sve do kraja sezone samo dvaput je Ivan na jednom turniru uspio spojiti pobjede.

Kao da se u prvom dijelu sezone ispuhao, što i nije veliko iznenađenje s obzirom da mu je ovo bila prva sezona koju je od prvog do posljednjeg turnira odradio na ATP razini (uz jedan "izlet" na zagrebački Challenger). U Barceloni je pokazao da je opasan i na zemlji, a oni koji ga prije dvoboja s Nadalom u Montrealu i nisu najbolje poznavali kao tenisača, tada su ga zasigurno dobro upoznali.

Ova dva turnira na kojima je uspio dobiti dva meča u nizu bila su Hertogenbosch i već opisani Montreal. Na travi u Nizozemskoj, na turniru na kojem su puno uspjeha imali Ljubičić i Mario Ančić, Dodig je igrao finale i izgubio od Tursunova. Bez obzira na samo četiri pobjede u posljednjih 13 mečeva sezone, bila je ovo odlična sezona 26-godišnjeg Međugorca.

Ivo Karlović (56.)

Renking na kraju 2010.: 73.
Omjer pobjeda i poraza: 16-21
Naslovi: 0 (Challenger: 2 (Sacramento, Tiburon))
Zarada: 459.494 $
Najveća pobjeda: 2. kolo US Opena: Gasquet 6:4, 6:2, 2:6, 7:6 (4)
Najveći kiks: 1. kolo Newporta: Kudla 6:7 (4), 6:4, 4:6

Gledajući završni renking u 2010. i 2011. godini, Ivo Karlović napredovao je 17 mjesta. No, nije sve bilo baš tako jednostavno. Početkom ožujka Ivo je pao na 239. mjesto ATP ljestvice, ali je serijom odličnih rezultata na Challengerima krajem sezone umalo izborio povratak u Top 50.

Solidan nastup u Dohi (četvrtfinale) pokvarila su dva rana poraza u Melbourneu i Zagrebu, a na sljedeća tri turnira u SAD-u Ivo je samo jednom pobijedio. U Indian Wellsu dogurao je do četvrtfinala (pobijedio Davida Ferrera, Simona i Montanesa bez izgubljenog seta) i u njemu protiv Nadala pao tek u tie breaku trećeg seta. Uslijedio je novi rani poraz u Miamiju i onda prolaz kroz kvalifikacije do polufinala Houstona.

Tada je uslijedilo krizno razdoblje koje se proteglo do sredine ljeta. U narednih osam mečeva Karlović je upisao samo jednu pobjedu i to u Wimbledonu kada mu je Tipsarević predao. U Montrealu, Cincinnatiju i New Yorku porazio je nekoliko kvalitetnih tenisača i najavio bolju formu, koju je u konačnici potvrdio osvojivši Challengere u Sacramentu i Tiburonu. S ukupno 200 utrženih bodova na ta dva turnira Ivo je "skočio" na 54. mjesto, a u posljednjem nastupu predao je Slovencu Bedeneu u prvom kolu Beča.

Početkom sezone izgledalo je kako Karlović više ne može biti ozbiljnija prijetnja u svijetu tenisa, no u posljednjih par mjeseci ipak nas je razuvjerio. Na US Openu porazio je Gasqueta, tada 13. tenisača svijeta, a dva tjedna ranije u Cincinnatiju Floriana Mayera (24.).

Ono po čemu bi Ivo posebno mogao pamtiti 2011. godinu je podatak da je u Davis Cup susretu s Njemačkom ostvario najbrži servis na ATP Touru - 251 kmh, ili 156 mph.

Ostali

Ostatak hrvatskog teniskog društva vrlo rijetko ili gotovo nikako nemamo priliku vidjeti na djelu, no sudeći prema rezultatima i ostvarenim napretkom, najviše pažnje privukli su Dino Marcan, Toni Androić i Mate Pavić. Svi redom napravili su golemi skok na ATP ljestvici u odnosu na konac 2010. godine.

Androić se popravio čak 468 pozicija i sada je 361., Marcan je rangiran pet pozicija više nakon što je napredovao 371 mjesto, a Pavić je "skočio" za 537 mjesta te je danas 884. tenisač svijeta.

20-godišnji Marcan je osvojio dva Futuresa, igrao još dva finala i nekoliko polufinala, a u završnici sezone sve je više počeo "kucati" na vrata nekih Challengera. Najzvučniju pobjedu ostvario je u kvalifikacijama Umaga gdje je porazio Simonea Bolellija, nekoć 36. tenisača svijeta. Androić, koji je također 91. godište, bio je čak i uspješniji na Futuresima (tri naslova i još nekoliko polufinala), a Pavić je dobro započeo svoj prijelaz iz juniorske u seniorsku konkurenciju. Iskustvo će mu, kao tek 18-godišnjaku, dobro doći.

Antonio Veić napredovao je za 30-ak mjesta i sada je samo dva mjesta udaljen od renking karijere. Trenutno je 159. Na Challengerima nije impresionirao te je upisao tek dva četvrtfinala. Najupečatljiviji je bio na ATP razini u Dohi i Parizu. U prvom tjednu sezone probio se iz kvalifikacija do drugog kola i izgubio od Gulbisa, a na Roland Garrosu je, također iz kvalifikacija, dogurao do svog najboljeg rezultata na Grand Slamu - trećeg kola. Izbacio je Cuevasa i Davidenka i onda lako izgubio od Nadala. Ni na jednom od ostalih Grand Slamova sezone nije prošao kvalifikacije.

Veić svakako ima potencijala postati barem Top 100 igrač, imao je nekoliko dobrih pobjeda u svojoj karijeri, no i njemu nedostaje kontinuitet za veći iskorak.

U prvom dijelu sezone odličan je bio Kristijan Mesaroš. Odličnom serijom rezultata na Futuresima popravio je svoj plasman za stotinjak mjesta u odnosu na početak sezone i krajem srpnja bio je 209. tenisač svijeta. No, do kraja sezone nije uspio obraniti veliki broj bodova ostvaren u tom periodu prošle godine, pa je 2011. završio na samo 14 mjesta boljoj poziciji nego na kraju 2010. (sada je 299.).

Franko Škugor u jednom trenutku sezone bio je naš peti "reket" (147. mjesto), no zbog ozljede nije igrao još od kvalifikacija Wimbledona te je pao na 315. mjesto. Unazad je krenuo i Nikola Mektić (326.), a Ante Pavić je "skočio" za 94 pozicije i sada je 439. tenisač svijeta.

Davis Cup kutak

U ovoj godini hrvatska Davis Cup reprezentacija odigrala je dva susreta i upisala po jednu pobjedu. Početkom ožujka u Zagrebu smo s optimizmom dočekali Njemačku i vjerovali u prolaz. Čilić je svoj dio posla odradio maksimalno uspješno - pobijedio je Mayera i Kohlschreibera, no zato su zakazali Dodig i Karlović. Dodig je u svom prvom "živom" meču propustio realizirati meč loptu u četvrtom setu protiv Kohlschreibera, pa je rezultat poslije prvog dana bio izjednačen.

U igri parova Hrvatska je ponovno propustila vodstvo od 2-1 u setovima. Dodig i Karlović izgubili su od Kasa i Petzschnera, pa su Nijemci u treći dan ušli s prednošću. Čilić je u nedjelju u tri čista seta nadigrao Kohlschreibera i izjednačio, no Petzschner je potom u jednakoj maniri porazio Karlovića i donio svojoj reprezentaciji konačnu pobjedu, a Hrvatsku poslao u doigravanje za ostanak u Svjetskoj skupini.

Čak i više od poraza bolio je loš odaziv zagrebačke publike, koja nije mogla napuniti čak ni malu dvoranu Doma sportova. Situacija je otišla toliko daleko da je ulaz posljednjeg dana bio slobodan, a čak je i izbornik Prpić bio toliko očajan da je preko državne televizije zavapio i pozvao sve gledatelje da dođu i pomognu. Bilo je to prvog dana.

Sredinom rujna Hrvatska je ipak izborila povratak u Svjetsku skupinu porazivši Južnoafričku Republiku 4:1. Dodig je u prvom meču prvog dana izgubio od Andersona, no do kraja vikenda Čilić je upisao obje pojedinačne pobjede, a u suradnji s Dodigom slavio je i u paru. Konačnih 4:1 zaokružio je Mektić u svom debiju.

Ždrijeb nam je u 1. kolu Svjetske skupine u veljači 2012. godine dodijelio Japan u gostima, no taj događaj pao je u drugi plan krajem studenoga kada je došlo do smjene na izborničkoj poziciji. Iako je bilo očito da je reprezentaciji potreban jedan novi pozitivni impuls i promjena, način na koji se to dogodilo nije bio korektan. Prije svega se to odnosi na Čilića, prvog igrača reprezentacije.

Naime, Čilić je kao vodeći igrač reprezentacije obavijestio Prpića da nije zadovoljan i da je reprezentaciji potrebna promjena. Ne bi tu bilo ništa neobično da to nije učinio preko telefona, a ne uživo, oči u oči. Bez obzira što je bio prisutan dojam da Prpić nema preveliki autoritet među igračima, apsolutno nije zaslužio ovakav tretman. Pa, zar je odluka o smjeni bila toliko hitna da nije mogla pričekati dan-dva i međusobni sastanak igrača, izbornika i vodstva HTS-a?

To bi svakako bili puno uljudniji uvjeti za razgovor o promjeni...

Što očekivati u 2012.?

Baš kao i prije 365 dana, u novu godinu hrvatski teniski puk ući će s nadom da će Marin Čilić zaigrati na visokoj razini, ali konzistentnije nego do sada. Ne smijemo biti nezadovoljni, dapače, moramo biti sretni i ponosni što je Marin tu u društvu 20 najboljih tenisača svijeta. To je samo po sebi veliki uspjeh u današnjem svijetu u kojem je konkurencija u muškom tenisu zaista jaka i Marinu na tome moramo čestitati.

No, znamo koliko on može i zato smo valjda ponekad tako kritični. Znamo da je sposoban pobijediti ponajbolje svjetske tenisače, a nadajmo se da će ubuduće to biti sposoban raditi i puno češće. Da bi se to ostvarilo, ponovno će se morati puno znoja proliti radeći na poboljšanju prvog servisa, češćem izlaženju na mrežu kako bi se uspješno skratili pojedini poeni, te sveukupnom smanjenju oscilacija tijekom samog meča.

Ponovno ćemo se vratiti i na vrlo bitan faktor Marinovih rezultata, a to je trener. Kod našeg tenisača tu rubriku popunjava Bob Brett, no on ipak ne putuje s njim s turnira na turnir i nije toliko uključen u njegov rad i napredak kao što je slučaj kod ostalih trenera.

Dodig je ove sezone obradovao svoje navijače odličnim rezultatima i stabilizacijom unutar Top 50 tenisača svijeta. U drugom dijelu sezone ostao je bez "goriva", no sada kada je po prvi put cijelu sezonu proveo na ATP-u i osjetio kako je to iz tjedna u tjedan nadmetati se s najboljima na svijetu, poslije adekvatnog odmora te kvalitetnih priprema mogao bi biti spreman za još koji korak više u 2012. godini.

Pritisak će, međutim, biti velik jer će se Ivan prvi put naći u situaciji da mora braniti veliku količinu bodova. Upravo zato bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će se nositi s tim teretom.

Ljubičić i Karlović već su u poznim teniskim godinama, no još uvijek su sposobni odigrati nekoliko turnira na vrhunskoj razini, pa se i u 2012. godini od njih očekuje još koji "bljesak".

Od spomenutih Marcana, Androića i Pavića očekuje se daljnji iskorak, a oči će biti uprte i u Matu Delića, Pavićevog vršnjaka i juniorskog prvaka Hrvatske, koji je tek praktički "ušao" na ljestvicu (1507.), te drugog Pavićevog vršnjaka Duju Kekeza, koji je svoj plasman popravio za nešto manje od 400 mjesta i sada je 917.

Na reprezentativnom planu cilj je jasan - proći Japan i osigurati još jednu godinu u Svjetskoj skupini Davis Cupa. U osmini finala Hrvatskoj bi protivnik bio bolji iz susreta Njemačka - Argentina, što znači da bi Čilić i društvo ponovno išli u goste.