Ivan Jerković: "Idemo na sve ili ništa!"

”Rođen sam 13. 01. 1979. godine u Splitu. Cijelu mladost sam proveo u Hajduku, dok mi je ovo sada u Vukovaru prva posudba gdje ću biti do kraja ove sezone. Nadam se da ću kad se vratim u Hajduk izboriti mjesto u momčadi, te također i opstanak u Ligi s Vukovarom 91.”

Ivan Jerković - “Želim postati standardan u Hajduku”

Kako počinje tvoja karijera ?
”U klub me doveo pokojni Slavko Luštica, bivši igrač Hajduka. Prvi trener mi je bio Mijač, nakon njega Kovačević da bi me dalje od pionira od juniora trenirao Siniša Jalić, trenutno pomoćni trener prve momčadi Hajduka. Njemu mogu biti zahvalan za moje napredovanje, kako se kaže, bio mi je nogometni otac. Pošto sam prvu profesionalnu godinu kod Katalinića bio na klupi, odlučio sam da drugu sezonu igram. Igrom slučaja, uz Salven Belupo, Šibenik i Vukovar izabrao sam ovaj potonji klub. Stručnjaci su mi savjetovali prvoligaša, jer kako kažu, bolje jedna utakmica u 1. Ligi, nego pet utakmica u drugoj, te mislim da nisam pogriješio.” – mladi vezni igrač Vukovara nastavlja – ”Mislim da uspon u mojoj karijeri dolazi tek nakon kaljenja u Vukovaru. U Hajduku će biti teško izabrati mjesto, no zbog poboljšanja u mojoj igri očekujem ulazak u prvi sastav.”

Iako nisi u Vukovaru od početka sezone, proživio si s Vukovarcima mnoge lijepe i ružne nogometne trenutke. S obzirom na stanje na ljestvici, misliš li da možete uspjeti izboriti opstanak u 1. ligi ?
”Mislim da možemo. Nismo iskoristili neke ukazane prilike, no valjda će nam se to vratiti u preostalim susretima. Evo, protiv Slaven Belupa nikad prije nismo bili nadomak pobjede u gostovanjima. Opet nismo iskoristili izgledne prilike, što nam se i osvetilo. No, ako pobijedimo sve doma do kraja, ta uspijemo li doći do boda sa strane, ostanak u Ligi trebao bi nam biti zajamčen.“

Obrana vam je najbolji dio momčadi, ali ste i pokazali da možete i u napadu puno učiniti. Čini se da nedostaje realizacija. Gdje je tu problem ?
”Slažem se s vama da nam je obrana najbolji dio momčadi. Mi igramo prema nazad, a što uspijemo napraviti iz kontre, to je sve. Čim se otvorimo nastaju problemi, iza je onda velika rupa, pogotovo protiv velikih momčadi kao što su Hajduk i Dinamo. Do kraja prvenstva idemo igrati riskantnu igru, zapravo idemo na sve ili ništa.”

Nastupio si na prepunom Poljudu protiv tadašnje Croatije. Sada nastupaš na praznom stadionu u Borovu. Kakav je to osjećaj ?
”To s Croatijom mi je bio poseban osjećaj u životu. Ušao sam zadnjih 20 minuta u sezoni 98/99 gdje je bilo 40.000 ljudi. To se ne može opisati… još kada si Splićanin to želiš čitav život i to još protiv zagrebačkih modrih. Tada sam imao i ogromnu tremu. Ovdje je sasvim drukčija priča. Jutro prije utakmice s Dinamom, atmosfera je kao da igramo s nekim niže ligašem. Ta dva doživljaja se nikako ne mogu uspoređivati.”

Vratimo se Hajduku. Na ljeto se vraćaš na Poljud. Koliko će značiti ova tvoja igra u dresu Vukovara za ulazak u prvu momčad Hajduka?
”Mislim da mi je dobro došlo što sam igrao ovdje. Prvi dio samo imao malu ozljedu, pa onda sam bio na klupi. Vratio sam se u momčad golom protiv Dragovoljca, dok sam kasnije igrao zadovoljavajuće. U Hajduku sam igrao prema napadu, dok mi obrambena pozicija iz sadašnje momčadi omogućuje nogometno usavršavanje, tako da se nadam znatnom poboljšanju u mojoj igri.”

Kada je prošle zime, sada već bivši trener Matković, pozvao Radeljića i Andrića s posudbe, jesi li očekivao da uputi poziv i tebi ?
”Nisam se tada nadao iz razloga što sam ja tada tek bio otišao u Vukovar 91, a njima dvojici je isticala posudba. U međuvremenu sam se već bio usalio u dresu Vukovara, tako da mi je dobro došla standardna igra u Vukovaru.”

Hajduk igra ispod očekivanja, trener je smijenjen, Uprava raspuštena. Kako ti gledaš na taj totalni kaos ?
”Teško mi je slušati te priče što se sve tamo događa, a ja ovako daleko, potpuno odvojen od njih. Mislim da je ostao šjor Šurjak, do ovoga svega ne bi došlo. Nadam se sada kada dođu novi ljudi da će napravit malo reda, kako se ne bi ponovili slični slučajevi poput onog s Andrićem. To je sve bilo zbog nemara i neodgovornosti. Ova sezona je izgubljena, a ostaje mi se nadati kao i tisućama poklonika Hajduka, da ćemo do godine biti prvaci.”

Kako vidiš rasplet u HNL-u ?
”Dinamo će najvjerojatnije biti prvak, dok će Hajduk ostati na drugoj poziciji. Osijek bi trebao biti treći, dok će se za Europu boriti Zagreb i Rijeka, normalno uz odličnu Cibaliju koja je sada malo pala. Na dnu ljestvice biti će borba između nas, Šibenika i Istre o tome tko će ostati u Ligi.”

Koji ti je trener u najljepšim uspomenama ?
”To je zasigurno Siniša Jalić. On me je najviše trenirao, te me puno toga naučio toga u nogometu.. On je stoga na prvo mjestu.”

U novinama se spominjala tvoja igra lijevom nogom kako bi je trebao više forsirati. Osim toga nedostatka, što bi ti još želio popraviti u svojoj igri ?
”Uz ovo iskustvo uvijek treba forsirati igru s obje noge kako protivnik ne bi znao na čemu je. Uz to, mislim da bi bilo bolje za mene kada bi bio smireniji u igri, jer reagiram brzopleto. Uz još rada na obrani, tek se onda može pričati o nekom igračiću ha, ha, ha.”

Stric ti je poznati bivši igrač Hajduka Jurica Jerković. Dali si se morao posebno dokazivati da okolina vidi da ne igraš na slavu strica, već na svoje znanje ?
”U mlađim kategorijama nisam imao takvih problema jer smo svi igrali odlično. Kada završimo neku utakmicu ne može se znati tko je najbolji, što se vidi i iz poteza Uprave da potpiše profesionalne ugovore s cijelom generacijom. Tek kada sam došao u prvu momčad uvidio sam da to mora biti tako. Split je takav grad u kojem će svatko reći da igram na račun strica. To mi uvijek smeta, ali ja to ne slušam. Da je on meni nešto pomogao, ja sam mogao ostati u Hajduku, nikada onda ne bih završio u Vukovaru. Drago mi je kada me uspoređuju s takvim igračem kako što je bio on, no uvijek će netko nešto prigovoriti …”

Mogla bi se povući i neka paralela između vas dvojice. On je dao gol u 21. godini života s 50 metara Brazilu, a ti s 40 Hrvatskom Dragovoljcu u istim godinama života…
”Ha, ha, ha…. Brazil je Brazil, a Dragovoljac je…Dragovoljac. Oproštaj Pelea gdje je moj stric postigao neponovljiv pogodak, ne može se ni u kakvim pomislima uspoređivati s mojim zgoditkom.”

Škola ?
”Završio sam ugostiteljsku školu, a nakon povratka u Split ne mislim ići dalje na faks, premda planiram naučiti još talijanski i engleski, iako engleskog dosta i znam, planiram ga usavršiti.”

Koji su tvoji oblici zabave u Vukovaru, ako se zna da se u Gradu heroju i ne može previše zabaviti ?
”Kada je slobodan dan onda sam u društvu s Pešićem koji je došao iz CSKA iz Moskve, te s Milićem iz Zagreba. Mi smo u istom hotelu, tako da smo stalno zajedno. Odemo malo na bilijar, premda nam je često dosadno. Milić nekad ode do Zagreba, dok je nama dvojici Split daleko.”

Jesi li u kontaktima s suigračima iz Hajduka ?
”Da. Svaki dan se obavezno čujem s Lekom, Pletikosom, Matićem, Vukovićem, kao i s ostalima.”

Obitelj ?
”Otac jedva čeka da se vratim. Mami je najteže s obzirom da je sama doma, tata stalno radi, dok sestra studira prvu godinu u Zagrebu.”

Kako si upoznat s Internetom ?
”To je prednost koju trebam poznati, premda ne ludim za računalima. Jedan prijatelj iz Vukovara stalno igra Play Station, dok mene to ne uzbuđuje previše…”

Koja ti je želja ?
”Želim da budem standardni igrač Hajduka, osvojim s Hajdukom pokoji trofej. Nakon Hajduka imam želju da se skrasim vani u jednom velikom europskom klubu, da bi se pri kraju karijere volio vratiti u moj Hajduk.”