Konačni test Golužine Hrvatske

U Švedskoj, na posljednjem velikom natjecanju, vjera Hrvata u rukometnu reprezentaciju ozbiljno je uzdrmana. Za to nije kriv toliko konačni plasman, peto mjesto, koliko nepovjerenje prema novom izborniku, atmosfera koja nije štimala unutar reprezentacije, problemi koji su bili evidentni na parketu, u svakoj utakmici.

U Srbiji Goluža i oni koje je odabrao imaju priliku naciju uvjeriti u suprotno. Izbornik je sada imao i više nego dovoljno vremena razmisliti o tome koga želi u svom kadru, imao je dovoljni broj dana da uigra ekipu i prenese joj svoje zamisli, imao je i dovoljno vremena da, neometan klupskim obavezama, pozorno prati formu svakog od svojih izabranika.

U prvom pripremnom turniru, Kupu četiri nacije u studenom, rukometaši su međutim ostavili gorki okus u ustima svojih navijača. Kapetan Igor Vori tada je kazao: "Prijateljski turniri služe upravo tome da se vidi što nam nedostaje i na čemu još trebamo raditi, a smatram da smo jako dobro vidjeli gdje smo i što smo. Ovo sve nas je fino prizemljilo tako da se treba primiti posla i samo mnogo raditi."

Čini se da su napravili upravo to, radili i uigrali zamisli svog stratega, jer je na Croatia cupu, uz renomirane protivnike Švedsku i Slovačku, Hrvatska izgledala sasvim drukčije i bolje. Ubrzana igra, postizanje laganih golova, dobre role golmana, skoro sve je štimalo. Izbornik Slavko Goluža je nakon Croatia cupa rekao: "Kad mi netko kaže da je ovo nova Hrvatska, ja razmišljam kako bih bio najsretniji da smo u ovakvom stanju bili i pred Švedsku, no tada smo imali dosta povreda i okolnosti su nalagale drukčije ponašanje. Odabir igrača je sada napravljen s težištem na brzinu i eksplozivnost, toga nije bilo u Švedskoj."

Što se ozljeda tiče, ni ovog puta nije idealno, iako je sveukupno uzevši, sa "samo" dva ozlijeđena igrača, Hrvatska u boljem stanju nego većina drugih natjecatelja na Euru. No, kad se uzme da je jedan od te dvojice Maestro Ivano Balić, jasno je koliki je hrvatski problem. Nijedna druga nacija naime nema toliko izrazito vanserijskog igrača ozlijeđenog, iako su mnogi vrijedni dijelovi svojih ekipa. S Balićem na terenu, svaki protivnik, htio to ili ne, podsvjesno zna da protiv njega igra jedan od superiornih rukometaša svijeta, znaju to i suci, znaju to i navijači, ali i suigrači. Zato ostaje velika nada da će Balić zaliječiti povredu na vrijeme i moći pomoći Hrvatskoj do (barem) polufinala.

Što se očekivanja tiče, nijednom Hrvatu ne bi bilo ništa slađe od osvajanja zlata usred Srbije i to je ono što baš svi priželjkuju. Takve su želje velike, stvaraju pritisak na rukometaše, stvaraju temelj za konačno razočaranje. No, Hrvati nikad nisu bili ljudi koji se zadovoljavaju malim, pa se bez obzira na trenutnu formu Francuske, Danske, Islanda ili bilo koje druge nacije, od rukometaša očekuje medalja. Bilo koja bi zadovoljila strast za dokazivanjem vrijednosti, pa zato smetaju najave iz Saveza da je Euro tek stepenica prema Olimpijskim igrama.

Iako su OI svakako najveće natjecanje na kojem bilo koji sportaš može sudjelovati, u rukometnom je svijetu ta smotra realno slabija od one europske, na kojoj nema hrpe rukometnih autsajdera koji su se na natjecanje plasirali zbog kontinentalnih kvota.

Upravo zbog toga će ovo Europsko prvenstvo biti konačni test Golužine Hrvatske, izbornikovog odabira i vođenja te spremnosti igrača da ga u tome slijede. O tome s kojim rukometašima izbornik raspolaže po pozicijama, pročitajte u nastavku.

Golmani

Tandem Mirko Alilović - Venio Losert na Europskom će prvenstvu u Srbiji pokušati zaključati hrvatska vrata. Iako se proteklih godina, a posebice na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu, spominjalo kako su crna točka hrvatske obrane bili upravo golmani, izdanje ovoga tandema na golu na nedavno završenom Croatia cupu u Osijeku trebao bi na Euru pokazati i dokazati suprotno. Budući da je netom prije odlaska u Srbiju izbornik Slavko Goluža odlučio trećeg hrvatskog golmana, člana CO Zagreba, Marina Šegu, ostaviti kod kuće, Alilović i Losert bit će glavne karike hrvatske obrane.

Mirko Alilović u prvom se dijelu sezone u mađarskom Veszpremu pokazao vrlo solidnim te je često podsjetio na svoje stare odlične dane. S druge strane Venio Losert je u španjolskom Ademar Leonu bio glavni nositelj obrane, pokazao je koliko je dobar i što zna te je predvodio momčad do brojnih pobjeda kao i do finala Kupa Asobala. Ova dvojica vrlo dobrih vratara trebat će se razbraniti i što efikasnije zaustaviti lopte koje putuju u hrvatski gol.

Pivoti

Na mjestu kružnog napadača Hrvatska ne bi trebala imati problema, naime, ima čast što ima jednog od preostalih članova zlatne generacije hrvatskog rukometa, a ujedno i člana aktualnog njemačkog prvaka, HSV Hamburga, Igora Vorija. Broj jedan njemu je stoga apsolutno zagarantiran. Međutim, tu je i velik i stasit Željko Musa, pivot slovenskog Gorenja Velenja, koji se nikako ne smije izostaviti iz ove priče. Kao i kod vratara, netom prije odlaska u Srbiju, izbornik Goluža odlučio je trećeg hrvatskog pivota, Zagrebova Marina Marića, ostaviti u Hrvatskoj.

Duži niz godina Vori je na velikim natjecanjima, kao i u jakoj njemačkoj rukometnoj ligi pokazivao koliko je važna karika u obrani svake momčadi, kolika je presudna njegova čvrstoća i snaga, ali i odlično probijanje kroz protivničku obranu te realizacija u napadu. Musa se također pokazao vrlo dobrim, posebice u obrani, gdje je vrlo čvrst, a uza sve to jako dobro poznaje i hrvatske protivnike u prvom krugu, Slovence.

Lijeva krila

Krila su pozicije na kojima posljednjih godina rukometna reprezentacija Hrvatske nema problema. Na lijevoj strani Hrvatsku će u Srbiji predstavljati mladi Zagrebov igrač, Manuel Štrlek, te član berlinskih Lisica, Ivan Ninčević. Štrlek se u redove Zagrebaša vratio nakon dužeg izbivanja zbog ozljede, no polako se, ali sigurno vratio u dobru formu te je pokazao koliko je važan ne samo realizatorski, već i u obrani. Ninčević je, kao jedan od uspješnijih i boljih hrvatskih krila na radu u Njemačkoj, pokazao koliko vrijedi dobrim igrama u najjačoj rukometnoj ligi svijeta. Uz ovaj tandem na lijevom krilu Hrvatska ne bi trebala imati problema već sigurne šuteve, kako s krila tako i iz kontri.

Desna krila

Dugi niz godina rukometna je reprezentacija Hrvatske na poziciji desnog krila imala samo vrhunske igrače, a s time je i nastavila. Nakon odlaska Mirze Džombe, ostala su trojica vrlo vrijednih i jakih desnih krila od kojih su dvojica našla svoje mjesto na putu u Srbiju. Izbornik Goluža tako se odlučio za povratnika nakon ozljede, člana Rhein-Neckar Löwena, Ivana Čupića, te odličnog Zagrebaša Zlatka Horvata. Izostao je tako jedan od najboljih strijelaca rukometne Bundeslige, Gummersbachov Vedran Zrnić.

Bundesliga, kao najjača rukometna liga, zadala je teške poslove Ivanu Čupiću koji je nakon ozljede desnog ramena i povratka nakon gotovo četiri mjeseca pokazao dobru formu u redovima Lavova, posebice onu realizatorsku. Zlatko Horvat, peti strijelac rukometne Lige prvaka, bio je jedan od najvažnijih igrača CO Zagreba kako na njegovu putu u Regionalnoj ligi, tako i u samoj Ligi prvaka. Uvijek siguran u napadu, s linije sedam metara, ali i u obrani, Horvat je uistinu standardan igrač na kojeg se može pouzdati. Čupić i Horvat trebali bi stoga biti jedna od najjačih desnih strana na Europskom prvenstvu.

Srednji vanjski

Hrvatska još uvijek ima Ivana Balića, rukometnog majstora, virtuoza, igrača koji samom svojom pojavom radi razliku na terenu. Iako načet ozljedom prepona, njegova prisutnost u ekipi donijet će brigu protivnicima hrvatske reprezentacije. Pitanje je koliko će moći pridonijeti, no, on sam je izrazio veliku želju za nastupom, makar s jednom nogom.

Balić je odigrao odličnu polusezonu u CO Zagrebu, najbolje partije pružio je onda kada je bilo najpotrebnije, u odlučujućim dvobojima lige prvaka, a Obrvanova klupska taktika s doziranjem minutaže i njegovim korištenjem i u obrani i u napadu bila je pun pogodak. Izbornik Goluža, ali i čitava sportska rukometna hrvatska javnost nadaju se i očekuju kako će se Balić oporaviti barem za one utakmice u drugom krugu i završnici natjecanja, gdje svi Hrvatsku i očekuju.

No, iako je ozljeda Balića veliki hendikep, to će biti prava prilika da Domagoj Duvnjak i u reprezentativnom dresu pokaže svoju rukometnu izvrsnost. Duvnjak je odveo HSV na krov njemačke Bundeslige prošle sezone, jedan je od ključnih njihovih igrača, a izabran je i u All Star momčad lige. Njegov izvanredni talenat i kvaliteta nisu upitni, međutim, na ovom turniru morat će preuzeti glavnu odgovornost u organizaciji hrvatskih napada što će sigurno biti veliki teret na leđima ovog 23-godišnjaka.

Lijevi vanjski

Hrvatska reprezentacija na lijevim vanjskim pozicijama dobro je pokrivena i sigurno će od njihove dobre igre, prodornosti i ubojitosti ovisiti napadački učinak reprezentacije. Blaženko Lacković napokon nema problema s ozljedama, a što se sezona u njemačkoj Bundesligi zahuktavala, njegova razina forme je rasla pa bi u Srbiji Lac ponovno mogao biti na vrhunskoj razini. Drago Vuković, koji vrlo dobro može odraditi svoj posao i na poziciji srednjeg, ima problema s ozljedom ramena, ali ako se uspije potpuno oporaviti do onih ključnih utakmica, mogao bi biti izuzetno jak izbornikov džoker. Pogotovo ako uhvati ovosezonsku bundesligašku formu, gdje je redovito bio najbolji igrač svog Lübbeckea i jedna od najboljih ligaških igrača na svojoj poziciji.

Nakon dugo vremena u reprezentaciji nema Tončija Valčića, koji je zbog bolesti i ozljeda čitavu prošlu godinu imao problema s formom, a priliku za dokazivanje na velikoj sceni imat će i Damir Bičanić, lijevi vanjski Chamberyja. Bičanić je odlično otvorio tekuću sezonu, bio je najbolji strijelac svog kluba u Ligi prvaka, no, baš u dvobojima s CO Zagrebom nije se iskazao te mu je evidentno pred kraj godine pala razina forme.

Njegovi razorni udarci bit će potrebni Hrvatskoj, pogotovo kada će Lackoviću biti nužan odmor pa ako Bičanić na pravi način otvori natjecanje, uhvati potrebno samopouzdanje, mogao bi biti jedno od ugodnih iznenađenja ove reprezentacije. Uloga Jakova Gojuna poznata je i prije prve utakmice. Neće Gojun dobivati previše prilike u napadu, ako će ju uopće i dobivati. Obrana će biti njegova jedina briga, a Golužina visoka, blokovska 6-0 formacija trebala bi napokon i pokazati svoju snagu na ovom velikom natjecanju.

Desni vanjski

Možda i najviše osporavana pozicija hrvatske reprezentacije ona je desnog vanjskog. Mjesta su osigurana za Denisa Buntića i Marka Kopljara, ali koliko god da se lomila koplja oko Kopljara i koliko je upitna trenutna Buntićeva forma u Poljskoj, jedno je sigurno - Hrvatska nema boljih lijevorukih vanjskih igrača od njih dvojice i s tim se navijači reprezentacije moraju pomiriti.

Kopljar je ove sezone ipak evidentno podignuo kvalitetu svoje igre, a ne smije se zanemariti i njegova ogromna uloga u obrani. Buntić je već pokazao u nekoliko navrata kako može probiti, nadvisiti svaku protivničku obranu, no, samo ako na pravi način otvori utakmicu. Priliku će sigurno dobiti obojica, a samo se možemo nadati i očekivati kako će možda upravo ovo veliko natjecanje biti prava prilika da i Buntić, ali i Kopljar ostave pozitivan dojam te tako napokon dobrom igrom razuvjere sve kritičare.