Rađa li se novo rivalstvo?

Nije bilo lako do ponedjeljka vodećoj tenisačici svijeta iznova slušati priče o tome kako ona zapravo nije "ta", kako je njeno prvo mjesto samo splet raznoraznih okolnosti. Te sestrama Williams tenis više nije ni u petom planu, te su se Justine Henin i Kim Clijsters prerano oprostile (potonja se u međuvremenu vratila na Tour), te je Marija Šarapova više kod doktora nego na terenu, te ovo, te ono. Nije uopće bio bitan razlog, bitno je bilo samo da postoji desetak tenisačica boljih od te naporne Dankinje, koja "štreberski" skuplja bodove na manjim turnirima, a onda na Grand Slamove redovito dobije lekciju.

Slične komentare poput Caroline Wozniacki svojedobno je morala slušati i njena "sestra" po načinu igre, Jelena Janković, također ni kriva ni dužna. Jer, nisu Carolina i Jelena pisale pravila, nisu sebi pripisale nešto što nisu osvojile, a nisu nikad ni posebno isticale da se osjećaju kao najbolje tenisačice svijeta. Cure su, jednostavno, u tom trenutku imale više WTA bodova od bilo koje druge igračice, i to ih je držalo na vrhu ljestvice. A to što je svaki poznavatelj tenisa znao kako ima i boljih tenisačica od njih, to sigurno nije bio Carolinin i Jelenin problem.

Ipak, činjenica kako na krovu svijeta stanuju igračice koje de facto nisu najbolje, poprilično je utjecala na interes za ženski tenis, koji ionako podosta kaska za muškim. Na stranu sada razlika u samom intenzitetu i kvaliteti igre, zbog koje ženski sport općenito nikad neće pobuđivati zanimanje i lijepiti gledatelje za ekrane poput muškog, ali ženski tenis u posljednje je vrijeme izgubio još neke bitne faktore koje publika traži.

ATP Tour ima tri planetarne zvijezde (oprosti Andy, ali još uvijek nisi "taj"), ima nekoliko velikih rivalstava i još pregršt intrigantnih igrača. Ima, ukratko rečeno, sve što treba. A što nam je nudio WTA u posljednje vrijeme? Limitiranu igračicu na vrhu ljestvice, dvije sestre na zalasku karijere (Serena i Venus), jedan veliki talent u (pre)ranoj mirovini (Justine Henin), još uvijek odličnu, ali često ozlijeđenu Mariju Šarapovu i pregršt pomalo bezličnih udaračica koje "nit smrde, nit mirišu". Situaciju je malo razvedrio tek povratak Kim Clijsters, čiji su uspjesi nakon pauze zbog rođenja djeteta bili samo prilog tezi o ne baš prevelikoj konkurenciji u ženskom tenisu. No, prošla sezona i početak ove aktualne daju nam naslutiti kako se sprema nešto lijepo i zanimljivo.

Kada su se Viktorija Azarenka, Petra Kvitova i Marija Šarapova plasirale u polufinale ovogodišnjeg Australian Opena, bilo je jasno kako će jedna od njih tri nakon završetka turnira preuzeti prvo mjesto na WTA ljestvici od Caroline Wozniacki. I dok je za trostruku Grand Slam pobjednicu i bivšu "jedinicu" Šarapovu to bio poznati teren, Viktorija i Petra dobile su priliku po prvi puta zasjesti na krov, a Bjeloruskinja je imala i dodatni motiv, s obzirom da je još uvijek čekala svoj prvi naslov na jednom od četiri najveća turnira. I dogodilo se upravo to, Azarenka je "jednim udarcem ubila dvije muhe", uzela je Australian Open i preuzela prvo mjesto na ljestvici.

U vjerojatno najglasnijem finalu jednog Grand Slam turnira, bjeloruska tenisačica dva je gema prevladavala početnu tremu, a onda projurila pokraj Šarapove do konačnih 6:3, 6:0 i velikog slavlja. Gledajući taj meč, ali i polufinalni dvoboj Maše i Kvitove, u kojem je Čehinja praktički pobijedila samu sebe, možemo samo žaliti što se u finalu nisu našle Viktorija i Petra. Ipak su to, uz dužan respekt prema Mariji i Kim, dvije najbolje tenisačice u ovom trenutku.

No, razloga za žaljenje nema, jer ono što nismo vidjeli u Melbourneu mogli bismo u nadolazećim godinama gledati mnogo puta. Azarenka i Kvitova još su ranije pokazale svoj potencijal, no čini se kako su konačno posložile sve kockice u svojoj igri, i da su spremne za duže zadržavanje u samom vrhu. Viktorija, istina, mora još poraditi na servisu, Petra shvatiti da ne mora baš svaki poen biti winner, ali to su stvari koje njih dvije i njihovi treneri najbolje znaju. Godine rade za njih (Bjeloruskinja ima 23, Čehinja jednu manje) i zaista nema razloga ne vjerovati da s vremenom neće biti još bolje. Ako nastave zacrtanim putem, ženski tenis mogao bi dobiti jedno pravo rivalstvo, koje mu tako nedostaje u posljednje vrijeme.

Muškarci već godinama imaju Federera i Nadala, odnedavno i Đokovića, dok na WTA Touru jednostavno nisu postajali dvoboji koji će vam istog trenutka pasti na pamet kada vam netko spomene ženski tenis. Viktorija Azarenka i Petra Kvitova dosad se se sastale šest puta (Bjeloruskinja je dobila prva dva meča, Čehinja naredna četiri), a igre koje dvije najbolje tenisačice svijeta pokazuju u posljednje vrijeme daju nam nadu da ćemo u budućnosti vidjeti još mnogo njihovih dvoboja, i to u završnicama najvećih turnira.

Ženski tenis nikad neće biti popularan kao muški, to je nešto što nisu uspjele promijeniti ni veće zvijezde od Azarenke i Kvitove, no bilo bi lijepo imati jedno suparništvo koje će ljubitelje tenisa širom svijeta privlačiti uz male ekrane. Ako ništa drugo, dvije najbolje tenisače svijeta imaju jednu dodirnu točku s rivalstvom Federera i Nadala - Azarenka je dešnjakinja, a Kvitova ljevakinja.

Viktorija i Petra, prepuštamo vam riječ!