Hrvatska u visokom društvu

Ljubiteljima futsala u Hrvatskoj, kao i svim putnicima namjernicima koji su u ovu mediteransku državu došli pogledati najbolje što europski futsal nudi, preostale su još dvije utakmice uživanja. Posljednjeg dana natjecanja bit će odlučeno tko će od najuspješnijeg kvarteta na ovom turniru medalju kojeg sjaja ponijeti kući, odnosno čija će biti "drvena".

Posljednjih dana siječnja, uoči početka Eura, mnogi bi se usudili prognozirati španjolsko-rusku bitku za zlato, nikog ne bi čudila ni prognoza Italije među najbolja četiri sastava, ali izjavu o Hrvatskoj u polufinalnom ogledu pred ispunjenom zagrebačkom Arenom mnogi bi popratili s podsmjehom. Ipak, desetak dana poslije Hrvatska više nije osuđena na podsmjeh, barem što se futsal reprezentacije tiče.

Hrvatski boom

Izabranici Mate Stankovića na ovom su prvenstvu maksimalno iskoristili status domaćina. Prvo je ždrijeb donio protivnike po mjeri, a zatim su reprezentativci u simbiozi sa splitskom publikom to u potpunosti iskoristili i s dvije pobjede u prvom krugu trasirali si put u četvrtfinale. Prvo mjesto donijelo je nešto lakšeg protivnika i u četvrtfinalu, a k tome se još jednom igralo u Spaladium Areni, dvorani koja Marinoviću, Novaku i društvu očito posebno leži.

Gorčina zbog situacije koja "miriše" na nesportsku s kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo dala je motiv za sportskom osvetom domaćinima natjecanja, a kad je motiv takav, Hrvati često znaju pokazati da su sazdani od čvršćeg materijala nego što prvi pogled sugerira. Pobjeda je stigla, slatka kao malo koja prijašnja, mada bi vjerojatno bila još slađa da se navodno nesportskim Ukrajincima pristupilo onako kako bit sporta, pa i bit mnogih religija, nalaže.

Možda izbjegavanje rukovanja sa suparnikom nije pravi način za izražavanje nezadovoljstva, barem ne kad na sportskom borilištu predstavljaš cijeli svoj narod i donekle trebaš zatomiti svoja privatna uvjerenja. Jer dobar dio Hrvata, možda ne onih koji koji u prvim redovima izvikuju parole protiv svih, bi volio da se na niski ukrajinski udarac odgovorilo onim nešto veće, sportske i ljudske, vrijednosti. No, to je ionako tema za drugu diskusiju, a ova bijela podloga je poligon idealan za analizu igre.

Hrvatska je na tom planu malo koga oduševila ljepotom izvedbe, malo tko će njihovu igru nazvati lepršavom, ali, realno, i u većini drugih dvoboja je grč zbog važnosti rezultata sputao noge igrača i gledatelje lišio više poteza s najavnih špica sportskih emisija. Međutim, hrvatska futsal reprezentacija je imala glavu i rep, imala je plan za dolazak do cilja, imala je želju, volju i htijenje. Imala je sportsko srce i malo isprovocirane sportske sreće.

Na čvrstoj obrani je počivao optimizam Stankovića i društva, osnovna misao je bila destrukcija razigranosti protivnika. U napadu, pak, nije bilo toliko uigranosti kao kod momčadi s vrha, ali je individualna kvaliteta često nadomještala ono čime se diči tek nekolicina momčadi iz svjetskog vrha. Marinović i Novak potvrdili su "što njihove noge kriju", Grcić predstavio koliko je srčan i snalažljiv pred protivničkim vratima, Jelovčić kao najmlađi postao, uz Despotovića, Sutona, Bajrušovića i ostale, jedan od stožernih igrača, ponajprije u obrambenom dijelu.

Odlični Ivo Jukić, "specijalist" za kaznene udarce, zaradio si je vjerojatno pristojan transfer u inozemstvo, baš kao i još poneko iz ovog društva, među kojima je svatko dao svoj obol velikom uspjehu, svakoj akciji, bila ona uigrana ili talentom improvizirana. Jer biti među četiri u Europi znači biti u svjetskom vrhu. Među pet najboljih reprezentacija ovog planeta čak su četiri sa Starog kontinenta, među prvih deset ih je ukupno šest.

Više se jednostavno, u ovom trenutku nije moglo. Neki će reći da bi bilo drugačije da su Hrvati u polufinalu ranije zaigrali slobodnije, ali može se reći da im Rusi nisu to ni dopustili. Mnogi će žaliti za vratnicama u posljednjim minutama, ali detalji i iskorištene prilike u ovom sportu, više nego u velikoj većini ostalih, dijele najbolje od onih koji tome tek teže. Rusi su, definitivno, razina više, a već izbacivanje Ukrajine treba srca hrvatskih igrača i navijača ispuniti zadovoljstvom.

No, kao što je već rekao Robert Jarni, neće ovaj uspjeh ništa donijeti ukoliko se iz njega nešto ne nauči. Ukoliko futsal i dalje ostane na dosadašnjim granama, mnogo nižima od one koje zaslužuje, za godinu ili dvije šira javnost će se ovih dana veljače sjećati u magli, ne znajući točno o čemu se radilo. Ipak, malonogometna tradicija na ovim prostorima, što na sjeveru, što na jugu države, sugeriraju da bi ovo mogao biti okidač za velike stvari. Uostalom, tko je donedavno mogao zamisliti da će klinci tijekom jedne od uličnih nogometnih seansi sebi nadijevati imena nekog iz ove selekcije. Sad se to čini mnogo realnijim, samim tim se ovo prvenstvo čini uspješnim.

Španjolska konstanta

Sušta suprotnost hrvatske priče je ona španjolska. Prvaci Europe tri puta zaredom došli su u Zagreb s jednostavnim planom da iz njega ne odu do posljednjeg dana prvenstva. Upisivanje svih pobjeda i još jedan naslov činio se prije početka Eura realnim, a nakon četiri njihove izvedbe čini se još realnijim. Doduše, protiv Italije je bilo veoma tijesno, ali Italija je jedan od njihovih prvih izazivača.

Venancio Lopez i njegovi igrači u zagrebačkoj Areni protivnike lome uigranošću kojom se nitko drugi ne može podičiti. Možda smisao svake akcije i svakog kretanja najlakše vidljiv biva kod prekida, nakon kojih u velikoj većini slučajeva netko od Španjolaca ostane "sam kao duh", a onda protivnicima uglavnom preostaje "držanje palčeva" za loš udarac Torrasa, Aicarda ili nekog trećeg.

Automatizam postignut tijekom godina zajedničkog igranja kad tad ispliva na površinu tijekom 40 minuta, baš kao i fizička priprema Furije. Redom su izbornici poraženih reprezentacija kao osnovni razlog nemogućnosti pružanja otpora braniteljima naslova naveli upravo nemogućnost praćenja njihovog tempa tijekom cijelog dvoboja. U nekim trenucima se činilo da se Španjolci muče, ali onda bi ubacivanjem u višu brzinu razuvjerili skeptike. Možda su neki očekivali i njihovu veću dominaciju, ali to nije toliko realno. Zapravo, nakon pobjeda u svim dosadašnjim susretima na ovom natjecanju i bezbroj prekrasnih akcija, tko može od njih tražiti više?

Južnoamerička Rusija

Jedino Rusi. Reprezentativci pod dirigentskom palicom Sergeja Skoroviča posljednji mogu "iznenaditi" Španjolce. u reprizi četvrtfinala prošlog Eura, polufinala 2001. godine, odnosno finalnih susreta 1996., 1999. i 2007. godine. Samo iz jednog od navedenih susreta su Rusi teren napustili uzdignutih ruku, a za drugi europski naslov će to pokušati ponoviti u zagrebačkoj Areni.

Dosad su, uz neizostavnu Španjolsku i snažnu Italiju, Rusi pokazali najveću konstantu vlastitih izvedbi na visokoj razini. U skupini su "poderali" Tursku, odigrali za njih odgovarajući remi s Italijom, a ponajviše se namučili u četvrtfinalu protiv Srbije, desete reprezentacije svijeta. U posljednjoj četvrtini utakmice okrenuli su Srbe i izborili Hrvate. Tada, baš kao i u prijašnjim dvobojima, glavni dio njihove igre ponijeli su Pula i Cirilo, naturalizirani Rusi, odnosno igrači koji su svoj brazilski talent "prodali" za europsku slavu. I valutu, naravno.

Fizički se Rusi doimaju izuzetno spremnima, a igru prikazanu protiv Hrvatske, pa i Srbije, vjerojatno će pokušati "provući" i u finalnom dvoboju. Čvrsta obrambena formacija i strpljivo čekanje na pogrešku protivnika, odnosno brzu kontru, nešto će teže proći protiv Španjolske, ali ukoliko zabiju onih nekoliko prilika koje će sigurno imati, sve je izgledno.

Ruska beskompromisnost u duelima i dašak brazilske lucidnosti doveo ih je do završnog dvoboja i pretvorio ih u posljednji adut ostatka Europe u borbi protiv Španjolske. Drugim riječima, u borbi protiv dominacije jedne selekcije.

Ostatak Europe

Može samo sjesti i gledati "privatnu zabavu" nekolicine najboljih? Pa i ne baš. U prethodnih desetak dana svaka je ekipa, makar i autsajder prema dežurnim kladionicama, dobrano namučila favorizirane protivnike, barem ih natjeravši na maksimalan pristup. Slovenci, Ukrajinci i Rumunji u nekim su dijelovima dvoboja tjerali Španjolcima bore na čelo, Srbi nisu bili daleko od iznenađenja protiv Portugala, a čak su i objektivno najslabiji Turci poveli protiv Italije.

Svaka je ekipa u svakoj utakmici imala svoje prilike, ali, već rečeno, u iskorištavanju istih se vidi razlika u kvaliteti. Na natjecanju kojem se, nažalost, bliži kraj mogao se steći dojam kako je razlika u kvaliteti manja nego ikad. Nekad rezultati ne otkrivaju sve, već dojam na terenu, a on je ponekog promatrača neupućenog toliko u ovaj sport mogao sablazniti nakon što bi netko od "autsajdera" koju minutu držao Španjolsku ili kojeg drugog favorita u podređenom položaju.

Manje upućeni su možda očekivali još brojnije tunele, driblinge, voleje i sve ostalo što možete vidjeti u video zapisima koji prikazuju kako to radio Falcao. No, već izlizana fraza iz "pravog" nogometa kaže da danas svi znaju igrati. Svaka reprezentacija ima dovoljan broj pojedinaca potrebnih za odgovaranje potrebama ovog natjecanja, a razlika između igrača je toliko mala da protivnika svatko respektira. Svi igraču "debelo" znaju sve osnove futsala, svi mogu napraviti sve što djeca na ulici pokušavaju, samo rijetki to mogu napraviti često, a tek oni probrani onda kad treba. Španjolci, primjerice.

Nadalje, sport je ovo u kojem se, sukladno prethodnoj tezi, sve brzo mijenja. Jedan turnir, pa i jedna utakmica, mogu te vratiti iz "elitne" skupine u onu "prosječnu". Češka i Azerbajdžan su, primjerice, prije dvije godine na Euru u Mađarskoj igrali polufinale i "tukli" se za broncu, a sada su obje reprezentacije natjecanje napustili nakon dva poraza u skupini. Dovoljna opomena i upozorenje Hrvatima što futsal život nosi.

Sve u svemu, 18 od 20 utakmica ovog Eura je za nama. Preostale dvije možda neće biti najljepše, možda i hoće, ali zasigurno su najvažnije. Ukupni dojam, ipak, neće promijeniti. Hrvati će ostati najveći profiteri ovog natjecanja, Rusi i Talijani konstante, a gubitnici mogu biti samo Španjolci.

Zapravo, gubitnici su samo oni koji u 12 dana kontinentalne smotre nisu pogledali najbolje što europski futsal nudi.

Imate još jednu priliku.