Bizon, Spartanac i sendvič baterija na vrhu

Europsko prvenstvo u futsalu i hrvatska futsalska groznica proteklih je tjedan dana, nakon Splita, pošteno zavladala i Zagrebom. Hrvati su nakon velikih borbi u Splitu i četvrtfinala s Ukrajinom stigli u Arenu Zagreb, novih gotovo 15.000 navijača bilo je spremno, a iako je medalja izostala, dobre zabave i ponosnih srca nije nedostajalo.

Nakon što su prvog tjedna zagrebačku publiku uglavnom zabavljali Portugalci, a vrijedne radnike zagrebačke Arene poneki inside biseri, vrijeme je bilo da tu ulogu preuzmu hrvatski "futsalaši", najbolja publika, još bolje navijačice, ali i oni najsjajniji, Španjolci.

Brojke, brojčice...

Tri za redom

Koliko Hrvatska voli svoje sportaše, u ovom slučaju reprezentativce u futsalu, pokazala je već prvoga tjedna Europskog prvenstva kada je osam tisuća gledatelja u splitskoj Spaladium Areni srušilo rekord po broju posjećeni jedne utakmice Eura u futsalu. Ludilo se nastavilo i početkom drugog europskog tjedna kada je četvrtfinalu s Ukrajinom prisustvovalo 9.800 gledatelja.

Međutim, svi kao da su znali, kao da su samo čekali, vrebali i brojali dane kada će Hrvatska kročiti i u zagrebačku Arenu gdje joj još brojnija i glasnija publika ne gine. Čak 14.300 posjetitelja apsolutno je opčinilo Arenu Zagreb, a glasno navijanje i predivna koreografija bili su šlag na tortu tom divnom hrvatskom snu. Iako svoj put u finale Hrvati nisu izborili, gledatelji su im pokazali koliko su njihova srca učinili ponosnima, a obraze radosnima, samo što su zaigrali i na zagrebačkom tlu. Uefi stoga nije preostalo ništa drugo negoli upisati i novi, treći rekord za redom po broju posjećenosti jedne utakmice Europskog prvenstva u futsalu.

Što su dali Azerbajdžanci i Srbi?

Tek osam sekundi bilo je potrebno Felipeu da u dramatičnom porazu Azerbajdžana od Srbije (8:9) postigne svoj pogodak, no bio je to tek početak rušenja rekorda u ovom izuzetno zanimljivom susretu. Azerbajdžanci su nakon brzinskog gola Felipea svoje ime stavili i uz još jedan rekord, naime, postali su jedina momčad koja je postigla osam golova u susretu, a ipak je uspjela izgubiti. Također, njihov je golman, 44-godišnji Andrej Tverjankin, postao najstariji igrač u povijesti svih Uefinih finalnih natjecanja.

Ricardinho vs. Garnier

Kakav bi to bio pregled tjedna da Ricardinho u njemu nije ostavio svoj trag? Kako se to ni slučajno ne bi dogodilo francuski je freestyler, Sean Arnaud Garnier, izazvao Portugalca na mali tehnički dvoboj. Naime, ukoliko ste mislili da zabava u zagrebačkoj Areni prestaje odmah nakon utakmice ili da je netom prije nje nema ni u snu, to nikako nije istina. Neumoljivi Ricardinho ponovno je odlučio pokazati što zna te je nakon dvoboja sa Slovencem Grželjom snage odmjerio i s 27-godišnjim freestyle nogometašem koji je ovih dana uz vatrene navijačice zabavljao zagrebačku publiku. Tko je bio bolji, a tko se više zabavio ponovno je na vama da prosudite.

Divim se hrvatskom heroju

Ivo Jukić proteklih je dana iz hrvatskog golmana prerastao u hrvatskog heroja, a način na koji je Ukrajincima skidao penale nikako nije mogao proći nezamijećen. Tako je oko na njega bacio i Paco Sedano, vratar španjolskog prvaka Barcelone, dakako, onog u futsalu, koji je nakon susreta Hrvatske i Ukrajine svoj profil na Facebooku odmah ukrasio statusom "Ovo je moj novi idol" te popratnim videom Jukićevih obrana.

Ono što je Sedanu najviše zapelo za oko jest sam način na koji hrvatski golman uvjerljivo brani penale budući da hrvatski Ivo to radi prstima baš kao i španjolski Paco. Čini se kako je Jukić na Španjolcu uistinu ostavio dobar dojam budući da ga je Sedano odmah zamolio da mu pošalje svoj dres, a sam Ivo natjerao ga je da obeća kako će se u uzvraćenoj pošti naći i španjolski, Sedanov dres.

Ubojica, bizon, Spartanac i kicoš, veselog li društva

Španjolski golman Luis Amado u svom je sedmom europskom finalu stigao do petog naslova prvaka Europe, a svoju je sreću i veselje iskazao "slučajno" priznajući kako voli zvati svoje suigrače. Tako se u španjolskoj momčadi našao po jedan ubojica, bizon, Spartanac, kicoš, ali i "sendvič baterija".

Branič Ortiz prvi se našao na Amadovoj listi raznolikih nadimaka, no ujedno je dobio i onaj najopasniji. "Odlična osoba, ali previše ozbiljna, nevjerojatan branič, ali i 'ubojica'", kazao je Amado za svog suigrača. Sljedeći se na listi našao "Bizon" Sergio Lozano, španjolski spasitelj u finalu Europskog prvenstva. "Njegova mladost i tijelo koje posjeduje prirodna su čudesa", pojasnio je Amadov Lozanov nadimak.

"Zovemo ga Leonida jer je pravi Spartanac, bori se za svaku loptu i nikada ne odustaje", pojasnio je Amado zašto je i kako Torras stigao do svog nadimka. Kicoš Alvaro vrlo je jednostavno stigao do svog naziva, naime, njegova elegancija i lakoća kojom igra te inteligencija koju posjeduje toliko su oduševile Amada da naziv "kicoš" jednostavno nije mogao pripasti nikome drugome. Na koncu golmanove priče našao se i jedan brbljavac koji nikada ne prestaje pričati. Pod nazivom "sendvič baterija" našao se španjolski broj devet, Rafael Usin, koji, kako kaže Amado, ujutro stavlja baterije i ne staje pričati sve dok ih ne izvadi.

"Leteće djevojke"

Igrala Hrvatska, Španjolska, Italija, Rusija, Portugal ili netko šesti, one su uvijek bile tu, uvijek su dizale atmosferu, mamile osmijehe na lica, dizale adrenalin i ubrzavale tok krvi u žilama navijača. I dok nije bilo alkoholnog piva, a "futsalaši" su baš u tom trenu odlučili uzeti minutu odmora, vrijeme je bilo da nekoliko mladih dama stane na teren i pokaže što zna, umije, ali i nudi.

Izazovni kostimi, kratka suknja, dekoltirana majica i odlične poze u koreografijama muški su rod ostavljale bez daha, dok su njihove bolje polovice u toj priči ipak primjećivale dobru glazbu i ona dva hip-hopera koja su potpuno bila zapostavljena pored svojih kolegica. Kako priča bez njih jednostavno ne bi bila potpuna, iako su Španjolci ti koji "kao" zaslužuju svu pažnju, za kraj uistinu preostaje samo i jedino baciti oko na galeriju umijeća i poza ovih vatrenih FlyGirlz plesačica.