Granica između nasilnog sporta i nasilja?

Na krajnjem jugu SAD-a nalazi se jedan sasvim poseban grad. Grad koji tradicijom svojih zabava, načina života i strastvenom opuštenošću plijeni pažnju i van granica države u kojoj se nalazi. Riječ je o New Orleansu, mjestu čiji je životni duh bio gotovo ugašen uraganom Katrina i čiji su se stanovnici okupili oko svoje momčadi američkog nogometa kao oko posljednje nade u bolju budućnost.

I Saintsi su im uzvratili stostruko. Donijeli su svjetlo boljeg sutra u vidu osvajanja najbitnijeg sportskog natjecanja u 'Americi'. Taj trijumf u očima čitave nacije predstavljao je svojevrsnu satisfakciju i pravdu za sve one koji su se kroz njega okupili da bi ponovno gradili bolju budućnost. Danas, dvije godine nakon što su zvuci slavlja danima punili ulice Big Easyja te iste ulice puni samo tišina.

Nije riječ samo o zgodnoj stilskoj figuri već se uistinu na samo mjesto takvih pomiješanih osjećaja tuge i trijumfa spustila svojevrsna sjena. Ondje razgovori o najbitnijoj sporednoj stvari u Sjedinjenim državama nisu više puni nadanja, euforije i slatkih briga. Dogodilo se nešto nezamislivo, sami igrači bacili su veliku ljagu na pehar i naslov koji su u navijačkom puku gotovo dosegnuli status svetosti.

Krajnje je nezahvalno samo faktografski navesti o kojem se prijestupu radi bez da se prije toga to djelo, tj. djela stave u kontekst sporta u kojem su se proteklih nekoliko godina odvijala. Ne kroz opis pravila ili taktičkih finesa kojima pribjegavaju treneri ili pak mnogima nerazumljiva kretanja igrača već preko onoga što je većini sportova zajedničko i što ih čini predivnima. Riječ je prvenstveno o duhu natjecanja, pobjeđivanja i sportskom poštenju kao već toliko puta ponovljenoj sintagmi.

Upravo te postulate su igrači i stručni stožer momčadi Saintsa iznevjerili kada su odlučili kako cilj opravdava sredstvo u svakom pogledu. Kada im je zdravlje protivnika postalo meta umjesto moralne granice. U tom trenutku svi akteri ovog skandala sami su se upisali u povijesne knjige sporta na najružniji mogući način. Sporta kao pojma, ne pojedine discipline. I baš iz tog razloga nužno je definirati liniju koju su prešli svojim potezima kroz protekle 3 godine.

Evolucija kontroliranog nasilja

Nije teško pretpostaviti kako u sportu u kojem trenutno svaki igrač na sebi nosi kacigu i toliko zaštitne opreme da bi mogao sudjelovati i u manjem oružanom sukobu jednu od glavnih riječi ima dokazivanje direktne fizičke nadmoći među pojedincima. Međutim, sva zaštitna oprema koju natjecatelji danas nose na sebi nije bila dostupna kroz čitavu povijest ove igre, a učestalost fizičkih obračuna unutar pravila igre nije se znatno povećala.

Ta činjenica sama za sebe govori kako je američki nogomet oduvijek bio igra kontroliranog nasilja. Bez iznimke je uključivao i još uvijek uključuje obaranja igrača, sudare 'superteškaša', kako međusobno tako i s onim manje moćnima od njih. Takva vrst nasilja nije strana niti drugim sportovima, ali se kroz modernizaciju trenažnog procesa, prehrambenih navika, uvođenje modernih tehnologija i medijski tretman u američkom nogometu pretvorila u mnogo više od samog obračuna.

Ovaj sport svoju popularnost vuče još iz vremena u kojim su igrači gologlavi i s minimalnom zaštitom općenito istrčavali na teren kako bi dokazali premoć nad protivnicima. U to doba snaga ja bila važan dio igre, ali ne i presudan. Svako rušenje koliko god je bilo iskazivanje moći jednako toliko je bilo i prezentacija tehničke potkovanosti igrača koji su i unatoč manjoj masi obarali i odbijali suparnike.

Kako bi se učinkovitost dovela do maksimuma početkom ere Super Bowla treneri su krenuli s tipizacijom pozicija što se fizičke građe tiče. Moć pojedinaca je tada svakako bila znatno povećana, ali tehnička zahtjevnost igre barem se još neko vrijeme nije umanjila. Startovi su bili grublji zbog jednostavnih omjera masa i snaga pojedinaca te se tome doskočilo povećanjem 'zaštitnih sredstava'.

Daljnji je pak razvoj doveo do mijenjanja pravila kako bi se zaštitili igrači koji su na terenu najčešće bili mete protivnika. Opasan korak u smjeru povećanja grubosti dogodio se razvojem već navedenih vještina i znanosti do te mjere da je došlo do toga da se igrači od svoje najranije dobi s obzirom na neke osnovne fizičke karakteristike počinju ciljano razvijati u ono što od njih pozicija zahtjeva. Iako to zvuči vrlo logično i jednostavno upravo je ta činjenica jedan od razloga što se od balansa tehničkih vještina i sirove snage, vaga vrijednosti igrača pomaknula prema snazi kao glavnom kriteriju, posebice kada su u pitanju obrane.

Jer zadatak obrane je spriječiti protivnika da krene naprijed s loptom. Pod gotovo svaku cijenu. Mnogi su igrači krenuli s neugodnom praksom udaraca kacigom umjesto ramenima i sličnim opasnim potezima. Liga je tome doskočila na kraj postrožavanjem pravila te se u današnje vrijeme sigurnost igrača sve više ističe kao primarni cilj razvoja sporta. Ozbiljnije se prate posljedice potresa mozga, mnogo se više pazi na pojedince u igri sve u svemu pokušava naći svojevrsna niša u dinamici igre i pravilima koja bi maksimalno osigurala zdravlje igrača ne samo kroz pojedine utakmice već i na kraju karijera.

Nasilje sa svrhom

Baš zbog neizbježne grubosti američkog nogometa koja počesto prerasta i u medijski spektakl bilo je bitno istaknuti kako se ona oduvijek nalazila u srži samog sporta. Ali ipak godinama se nije radilo o namjernim ozljeđivanjima i gotovo revolveraškim obračunima s protivničkim igračima. Kao i u svakom sportu bilo je 'zle krvi' između momčadi i pojedinaca, ali ako su se i te razmirice rješavale nasilno bilo je to u okvirima normalne igre, igre koja je za cilj imala samo pokazati nadmoć. I rijetko išta više od toga.

Ta želja za nadmoći i motiviranjem okoline dovela je u jednom trenutku do nagrađivanja pojedinaca koji su je 'najvjernije' pokazivali. Tako su za uvjerljiva (ponekad i gruba) obaranja, presječene lopte ili rušenje dodavača momčadi od sveučilišne razine natjecanja na dalje počele obrambenim igračima dijeliti simbolične naljepnice za kacige koje bi bile svojevrsni trofeji pojedinih utakmica i igrača.

Na isti način igrači su se počeli međusobno nagrađivati (za njihova primanja) simboličnim iznosima (do nekoliko stotina dolara). "Kada vidite napadača da vam prilazi s loptom pa ga oborite i vidite kako malo stisne lice od boli, to je odličan osjećaj. Ali nikad nemate namjeru nekoga trajno ozlijediti.", iskustvo je Mikea Golica, nekadašnjeg obrambenog igrača Philadelphia Eaglesa i dugogodišnjeg voditelja ESPN-ove emisije 'Mike and Mike in the morning'.

Prve naznake uključivanja stručnog stožera u takvu praksu igrača pojavile su se tijekom i nakon jedne utakmice na Dan zahvalnosti 1989. Za taj dvoboj protiv Dallas Cowboysa glavni trener Philadelphia Eaglesa, legendarni Buddy Ryan, pripremio je posebne nagrade za one koji uspiju iz stroja izbaciti dvojicu igrača. Bila je riječ o bivšem pucaču Eaglesa Luisu Zendajasu koji je tada igrao za Cowboyse te od dodavaču momčadi iz Arlingtona Troyu Aikmanu.

Utakmica je obilježena visokom pobjedom (27 - 0) momčadi iz grada bratske ljubavi i mnoštvom grubih startova prema dvojici navedenih protivnika. Zendajas je nakon početnog ispucavanja čak iznesen s terena zbog kasnije potvrđenog potresa mozga. Optužbe su sijevale sve do idućeg dvoboja istih momčadi, ali nije bilo potrebnih dokaza niti volje da se Ryana kazni zbog navodnih akcija koje je poduzeo protiv ovog dvojca.

Sigurnost na prvom mjestu

Od tih nemilih događaja prije više od 22 godine liga je čvrstim akcijama krenula prema osiguranju zdravlja sviju onih koji se bave ovim dinamičnim sportom. I u većini situacija uspjela nekako držati balans između duha sporta koji je sam po sebi nasilan i sprječavanja trajnih posljedica za one koji se njime profesionalno bave.

Dodatni impuls tim akcijama donijelo je imenovanje Rogera Goodella za povjerenika lige. Ovaj njujorški ekonomist od tog trenutka ima jasnu misiju osigurati igrače u svakom njihovom kontaktu kako s loptom tako i s protivnikom. Mnogi mu zamjeraju preveliku brigu prema navedenim detaljima i smatraju kako je američki nogomet učinio mnogo manje zanimljivom igrom. Međutim, Goodell je svojim akcijama osigurao budućnost igračima i znatno umanjio pravne posljedice ligi.

Što je to 'Bountygate'?

Gregg Williams je bivši koordinator obrane Buffalo Billsa, Washington Redskinsa i New Orleans Saintsa koji tu funkciju trenutno obavlja u St. Louis Ramsima. NFL je za vrijeme sezone u kojoj su Saintsi osvojili naslov prvaka istraživao Williamsa i njegove obrambene igrače sumnjajući kako ovaj trener potiče igrače na ozljeđivanje protivnika. No liga tada nije uspjela pronaći uvjerljive dokaze da se tako što događalo.

Tijekom protekle sezone ligi se javio pojedinac koji je bio uključen u navedene akcije i ponudio im je pomoć oko rasvjetljavanja situacije. U toku istrage prikupljeno je oko 18 tisuća dokumenata na 50 tisuća stranica, od izjava svjedoka do razgovora igrača i trenera. Otkriveno je kako su se igrači u suradnji sa svojim koordinatorom obrane međusobno nagrađivali za ozljeđivanje protivnika. Od 1.000 do 1.500 dolara za ozljede koje bi onemogućile igrače da se vrate u utakmicu ili za iznošenje igrača na nosilima.

Navedeni iznosi su se u doigravanju udvostručavali ili čak utrostručavali. U izvještajima je posebno označena utakmica s Arizona Cardinalsima i udarci u dodavača Kurta Warnera te isti takvi startovi prema Brettu Favreu u konferencijskom finalu. Oštećeni igrači su izjavili kako im je žestina i broj zakašnjelih udaraca već tada bio izuzetno čudan tako da ih ova vijest i nije toliko iznenadila.

Dodatnu težinu optužbama donijela je činjenica da su generalni menadžer Mickey Loomis i glavni trener Sean Payton znali za praksu svojih igrača i nisu učinili ništa kako bi ju zaustavili. Ali ni tu nije kraj grijeha ove organizacije. Liga je nakon predočenja dokaza Loomisu zatražila da se prestane s takvim postupcima, što je Loomis i obećao, no do toga nije došlo. Plaćanje za ozljede se nastavilo i liga je s podacima izašla u javnost.

Williamsova prošlost je također došla pod povećalo te je otkriveno kako je slične sustave uveo i u Buffalo i u Washingtonu. Izvjesno je kako će organizacija, treneri i igrači (sudjelovalo ih je minimalno 22) biti drakonski kažnjeni. Saintsi će tako sigurno ostati bez nekoliko izbora na draftu i platiti milijunsku kaznu. Trenerima i igračima prijete suspenzije, od nekoliko utakmica pa čak i do cijele sezone kada je Williams u pitanju.

Dvije su izjave sažele bit ovog skandala koji je bacio mrlju na jednu prekrasnu priču o iskupljenju i vjeri. John Madden, legenda američkog nogometa po pitanju kazni izjavio je: "New Orleans će biti toliko žestoko kažnjen da više nikome nikada neće pasti na pamet i pomisliti na išta slično." A već navedeni Mike Golic počesto ponavlja da je najčešća rečenica koju si svi sportaši ikada ponavljaju: "Ja pazim i pametniji sam. To se meni nikada neće dogoditi."