Video: Španjolsko finale u Bukureštu

Athletic Bilbao - Sporting Lisabon 3:1 (4:3)
(Susaeta 17', Gomez 45', Llorente 87'/Van Wolfswinkel 43')

Nakon što je u prvoj utakmici ostvario pobjedu od 2:1 što je uoči susreta na San Mamesu bio vrlo aktivan rezultat za obje momčadi, jedini portugalski predstavnik u polufinalu Europske lige, Sporting, oprezno je startao u obranu svog ranijeg trijumfa. Zeleno-bijeli su dobro započeli sam susret u obrani i u napadu, dok su se Baski više orijentirali na samu ofenzivu.

Nakon prvog zvižduka na susretu Engleza Martina Atkinsona obje su ekipe krenule konkretno i bez previše ispitivanja snaga, a bolje je prilike u prvih 15 minuta ogleda imao domaći predstavnik. Baski su stvarali šanse iz minute u minutu te su stezali obruč oko gostujućeg gola, a samo je bilo pitanje trenutka kada će povesti Athletic, budući da se Sporting nekoliko puta jedva obranio.

Kazna za propuste gostiju stigla je u 17. minuti kada je po desnoj strani prošao Iker Muniain te centrirao u vratarski prostor. Tamo je odlično reagirao Fernando Llorente koji je prsima spustio loptu na poluvolej Markelu Susaeti, a potonji je zabio za 1:0 i delirij na San Mamesu. No, odmah potom su gosti imali odličnu šansu nakon ubacivanja Diega Capela, ali je preko gola pucao Andre Martins.

Nakon pola sata igre inicijativa domaćih nije splasnula, iako su se Portugalci vrlo dobro odupirali napadima te su uspijevali i kontrirati. Nakon jednog glavometa u situaciji za postizanje pogotka domaćih, mrežu je zatresao Ibai Gomez, no pogodak je Atkinson poništio zbog evidentnog zaleđa, a prosvjeda kod glavnog i pomoćnih sudaca nije bilo.

Pred sam kraj poluvremena Llorente se ponovno našao u odličnoj situaciji, reagirao je vrlo dobro, no njegov je udarac vršcima prstiju u korner skrenuo vratar Sportinga Rui Patricio. No, samo nekoliko trenutaka kasnije Portugalci su došli do izjednačenja preko Rickyja Van Wolfswinkela koji je poentirao u 43. minuti te doveo svoju ekipu u povoljnu poziciju, premda u eventualnom finalu Sportinga neće moći nastupiti jer je ranije u ovoj utakmici dobio žuti karton.

Ludo prvo poluvrijeme je praktički već u sljedećem napadu okrunio i Ibai Gomez koji zabija za 2:1 domaćih, na drugu asistenciju Fernanda Llorentea u utakmici pa se na odmor odlazi prednošću domaćina, koja niti jednu ekipu u tom trenutku nije vodila u Bukurešt, nego je jamčila produžetke. Nastavak susreta donio je isto stanje na terenu, odnosno nadmoć Baska. U 50. minuti susreta je Markel Susaeta ponovno lijepo izbacio svog čuvara te pucao pod prečku gostujućeg vratara, no Rui Patricio je skrenuo loptu u korner. Iz njega se ponovno izrodila prilika za gol jer je Fernando Amorebieta pogodio glavom stativu, a poslije je Athletic imao još nekoliko prilika.

Na drugoj je strani Emiliano Insua iz slobodnog udarca pogodio također stativu, a njegova je momčad ponovno šanse stvarala samo iz kontranapada. Bilbao je stalno napadao i stvorio je bezbroj odličnih šansi, ali gol na njihovom stadionu nije viđen niti u jednoj mreži pa se s takvom igrom i istim rezultatom s poluvremena ušlo u posljednjih deset minuta susreta. No, nakon toliko prilika Bilbaa jednu je uspio i zaslužio zabiti u gol Portugalaca Fernando Llorente, koji se najbolje snašao u šesnaestercu te je od stative zabio za 3:1. Time je španjolski reprezentativac odveo svoj klub u finale nekog europskog natjecanja prvi put u posljednjih 35 godina, točnije od 1977. godine.

Valencia – Atletico Madrid 0:1 (2:5)
(Adrian 60')

Iako je Valencia na svoju Mestallu doputovala nakon teškog poraza od Madriđana od 4:2 u prvom susretu, Šišmiši se nisu namjeravali olako predati, pogotovo zbog nekoliko statističkih činjenica koje su išle njima u korist. Naime, u posljednjih je 19 utakmica Valencije i Atletica na Mestalli domaća ekipa slavila deset puta, dok su momci iz glavnog grada pobjeđivali samo dvaput. Nadalje, Valencia nije doživjela poraz od Los Colchonerosa u 11 posljednjih domaćih utakmica što je obećavalo barem nadu za momke Unaija Emeryja.

Međutim, bolje je u susret ušla momčad iz Kastilje, a najopasniji je u početku bio Arda Turan koji se nekoliko puta nalazio u izglednim situacijama. Nešto kasnije se probudila i Valencia čiji su napadači proradili pa je viđena dosta izjednačena igra obje ekipe nakon 20. minute dvoboja. Valencia se nedugo zatim potpuno probudila, preuzela je terensku nadmoć te je u par navrata opasno prijetila preko Feghoulija i Roberta Soldada.

Do kraja prvog dijela su obje ekipe nanizale nekoliko šansi, međutim, mreže su do posljednjeg zvižduka suca Damira Skomine ostale u mirovanju pa se na odmor otišlo bez postignutih golova. Iako je Valencia bila bolja momčad u prvom dijelu nije uspjela zabiti, što je dodatno otežalo njenu poziciju u drugih 45 minuta jer je bilo sve teže loviti povelik zaostatak iz prvog susreta.

Drugo je poluvrijeme na Mestalli počelo s nekoliko promjena u oba sastava, a opet mnoštva prilika nije bilo. No, točno u 60. minuti se promijenio rezultat utakmice. Na asistenciju Diega je Španjolac Adrian zabio za vodstvo gostiju čime je praktički riješio pitanje putnika u Bukurešt iz tog dvoboja.

Valencia je igrala loše nakon primljenog gola te je bila potpuno podređena Madriđanima. Gosti su prijetili preko Falcaa i Arde Turana, ali bezuspješno, dok je Emery ubrzo iskoristio sve zamjene koje mu nisu donijele ništa dobrog. Stoga se s potpunom nemoći domaćih ušlo u samu završnicu utakmice, a Madriđani su do kraja zatvorili prilaze svojim vratima.

Ništa konkretnije se stoga nije dogodilo do kraja susreta unatoč prilikama Soldada s jedne i Eduarda Salvia s druge strane. Međutim, utakmica je završena pobjedom gostiju minimalnom prednošću nakon blijede predstave domaćih, a slavlje je u španjolskoj prijestolnici moglo i službeno početi jer je momčad Diega Simeonea osigurala put u Bukurešt.